Onaj ko ostavi namaz je blizu Allahove srdžbe i kazne, a udaljen od Njegove milosti i nagrade.
Namaz je drugi rukn islama nakon dva šehadeta.
Allah je naredio da se čuva namaz, kaže: „Redovno namaz obavljajte, naročito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 238)
Allah je općenito naredio da se čuvaju svi namazi, a posebno onaj srednji.[1]
Čuvanje namaza: klanjanje na vrijeme, uz njegove šartove i ruknove, uz skrušenost, isto tako uz sve njegove vadžibe i mustehabbe.
Čuvanjem namaza se postiže čuvanje i ostalih ibadeta, i korist da namaz odvraća od razvrata i grijeha, posebno ako se uradi onako kako je Allah naredio riječima: „...i pred Allahom ponizno stojte.“ Tj. ponizni, skrušeni. U tome je naredba za stajanje i poniznost, zabrana od govora i naredba na skrušenost. Ovo je uz smirenost u namazu i davanje svakom ruknu njegovo pravo od kijama, ruku'a, sedžde bez manjkavosti i krađe.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pet namaza koje je Allah propisao Svojim robovima, pa ko dođe sa njima bez manjkavosti pazeći na njihova prava ima kod Allaha ugovor da ga uvede u Džennet, a ko ne dođe sa njima, takav nema kod Allaha ugovor, ako htjedne kaznit će ga, a ako htjedne uvest će ga u Džennet.“[2]
Brate muslimanu: Namaz je velika blagodat, i uzvišeno djelo, ne shvata njegovu stvarnost osim onaj ko je to osjetio. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ustrajte, iako nećete moći sve uraditi. Znajte da je vaše najbolje djelo namaz, a abdest ne čuva osim vjernik.“[3]
Došao je čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže: „O Allahov Poslaniče! Šta misliš ako budem svjedočio da nema pravog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik i klanjao pet farz namaza i budem davao zekat i budem proveo ramazan u postu i namazu, od kojih sam ja?“ Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Od iskrenih i šehida.“[4]
Znaj da nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Doista je između čovjeka i širka i kufra ostavljanje namaza.“[5]
Isto tako je rekao: „Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi postao je nevjernik.“[6]
Riječi: „Ugovor između nas i njih,“ lična zamjenica koja se vraća na munafike. Poslanik je usporedio razlog zbog kojeg im je dopušteno da borave sa vjernicima (namaz) i zbog kojeg je zaštićena njihova krv sa ugovorom koji se pravi između muslimana i onih kojima oni dopuste da žive medju njima (zimijama).
Značenje: Srž primjenjivanja propisa islama na njima jeste da sliče muslimanima u dolasku na namaze, da klanjaju u džematu i postupanju po vanjskim propisima. Ako to ne budu radili postaju isti kao i ostali nevjernici.
Isto tako može se reći da se lična zamjenica odnosi općenito na sve one koji su dali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na islam bilo da se radi o vjerniku ili munafiku.
Riječi Poslanika: „...pa ko ga ostavi postao je nevjernik,“ nije skriveno ono na što ukazuje od veličanja stepena namaza, podsticanja i potrebe za njegovim obavljanjem.[7]
Tako da je ostavljanje namaza od najvećih zabrana i grijeha. To je ozbiljan nedostatak zbog kojeg se boji za onog ko to uradi da umre na kufru, da umre na nečemu drugom mimo islama. Molimo Allaha da nas sačuva toga.
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Prijevod značenja Merjem, 59)
Neki su ga odgađali van njegovog vremena, a neki su ga ostavili u potpunosti.
„...i za požudama pođoše,“ pa su se upustili u blato poroka, pijenje alkohola i prisustvovanje griješenju, jedenje harama, pa su se zabavljali i igrali, bludničili i razvrat činili kao što je stanje kršćana i jevreja danas, čak i dosta muslimana, Allah ih uputio.
Ovo su loši potomci o kojima Allah obavještava da će: „...oni će sigurno zlo proći,“ tj. propasti, uništeni biti i da neće uspjeti, biti će u zabludi i gubitku na dunjaluku i ahiretu.
Od Allahove milosti jeste da je ostavio moguće pokajanje od ovog velikog grijeha, pa kaže Uzvišeni Allah: „...ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.“ (Prijevod značenja Merjem, 60)
Tj. ali ko se pokaje od ovih loših potomaka, povjeruje i ostvari svoj iman, radi dobra djela, bude radio farzove i ne bude radio harame, vrati se Allahu i iskreno Njemu vjeru ispolji...
„Njima“ tj. ovim koji su se pokajali i vratili „oni će u Džennet ući“ zajedno sa svojim ispravnim prethodnicima i „njima se neće nikakva nepravda učiniti“ tj. neće se umanjiti niti zanemariti ništa od nagrade za njihova djela.[8]
Šta onda poslije toga čega onaj ko je ostavio namaz da bi ga čuvao?!
A kakvo se dobro očekuje od onoga ko je ostavio namaz?!
Štoviše, kakvom dobru treba da se nadaju od njega ljudi?!
Štoviše, kakvom dobru treba da se takav nada za sebe?
Brate muslimanu:
Gdje ćeš biti ako ostaviš namaz?
Pitanje koje treba mnogi da sebi postave.
I da to pitanje postave sebi iskreno, samoobračunavajući put na kojem su sada.
Ali kada osoba postane nemarna prema samoobračunu obuzmu ga grijesi i izgubi pravi put.
Vrši obračun nad sobom o muslimanu!
Pet puta u noći i danu odzvanja u tvojim ušima: Hajja 'ala es-salah (Dođi na namaz) i hajja 'ala el-felah (Dođi na spas), pa ako se ne odazoveš, ima li većeg nemara od toga!
Budi od onih koji se natječu u odazivanju pozivu na spas, koji mnogo u dobru povećavaju...
I ne dopusti da tvojim srcem vlada nemar, zatraži pomoć od svoga Gospodara, subhanehu ve te'ala, ne bi li bio od onih koji su uspjeli, na ovom i na onom svijetu.
Od čuvanja namaza jeste i to da se obavlja u džematu: Jer je namaz u džematu obaveza svakom pojedincu, po ispravnijem mišljenju kod učenjaka, onome ko čuje ezan, i koji nema šerijatskih prepreka da prisustvuje namazu.
Od Allahove dobrote jeste da je dao da za namaz u džematu slijedi velika nagrada.
Kaže Allah: „Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji ruku' čine i vi činite!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 43)
Kaže imam Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala: „Naredio im je da obavljaju ruku' sa onima koji to čine od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Budite od njih i sa njima.“
U hadisu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, došlo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko čuje ezan zatim se ne odazove, takav nema namaza osim uz opravdanje.“[9]
Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je rekao: „Koga raduje da Allaha sutra sretne kao musliman neka čuva ovih pet namaza onda kada se pozove na njih. Jer doista je Allah propisao vašem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sunnete upute. A oni su od suneta upute, kada bi vi klanjali u vašim kućama kao što klanjaju oni koji su ostali u svojim kućama ostavili bi sunnete vašeg Poslanika, a kada bi ostavili sunnete vašeg Poslanika otišli bi u zabludu.
Nema čovjeka koji se očisti i potrudi se u tome, zatim da ode u neki mesdžid od ovih mesdžida osim da mu Allah sa svakim korakom kojeg napravi ne upiše dobro djelo, i podigne mu njime stepen, i zbog njega mu obriše jedno loše djelo.
Mi smo smatrali da ne izostaje iz džemata osim munafik čiji je nifak poznat. Znao bi čovjek dolaziti u džemat držajući se između dva čovjeka sve dok ga ne stave u saf.“[10]
Najbolje mjesto u koje možeš otići su Allahove kuće, one su boravište bogobojaznih i sofra vjernika.
Selman el-Farisi je napisao pismo Ebu Derdi, radijallahu anhuma: „O brate moj, oporučujem ti mesdžid pa ga se dobro drži, jer sam čuo tvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Mesdžid je kuća svakog bogobojaznog.'“[11]
Kaže se: „Vjernik ima tri tvrđave: mesdžid, spominjanje Allaha i učenje Kur'ana.“ Kada vjernik bude u jednoj od njih zaštićen je od šejtana.
O ti koji si nemaran prema najboljem mjestu na zemlji!
Znaj da nećeš naći mjesta boljeg i časnijeg od Allahovih, subhanehu ve te'ala, kuća.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Mjesta koja Allah najviše voli su mesdžidi, a mjesta koja najviše mrzi su pijace.“[12]
Brate muslimanu:
Da li si ti od onih čija srca čeznu za Allahovim kućama?!
Iskreni musliman je onaj koji se brine za održavanje Allahovih kuća.
Ko je od takvih neka se raduje vijesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: „Sedmorica će biti u hladu Allahovog Arša kada drugog hlada ne bude bilo...“ Pa je spomenuo jednog od njih: „Čovjek čije je srce 'okačeno' za mesdžid.“[13]
Kaže Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te'ala: „Po vanjštini hadisa kao da je (srce) kao nešto okačeno. Pa ga je usporedio sa nečim što visi u mesdžidu kao što je na primjer lampa, zbog dužine povezanosti srca sa mesdžidom, pa makar i tijelo bilo van mesdžida....“[14]
Muslimanu, razmisli o svome srcu, da li ono biva sa tobom kada si u mesdžidu, a kada izađeš da li čezne ponovnom povratku u mesdžid?
Ili ga ostaviš van mesdžida, pa kada izađeš ponovno ti se vrati?!
Briga za održavanjem Allahovih kuća je dokaz uspjeha i upute.
O ti kojeg je dunjaluk zaveo svojim lažnim izgledom!
Ti kojeg je obmanulo njegovo varljivo svjetlo!
Probudi se iz svoje opijenosti prije nego više ne mogneš!
Radi za dan kada ćeš umrijeti prije nego ne bude više rada!
Obračunavaj sam sebe prije nego ti se bude obračunavano!
Izvor: Deset blagoslovljenih savjeta, Sa'd Abdulgaffar Alijj
Prijevod: Redžo Muratović
[1] Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na danu Hendeka: „Allah napunio njihove kuće i kaburove vatrom, kao što su oni nas zabavili od srednjeg namaza sve dok Sunce nije zašlo.“ Bilježe ga Buharija, br. 2931 i Muslim, br. 627.
U predaji kod Muslima je došlo: „Zabavili su nas od srednjeg namaza, od ikindije.“
[2] Ebu Davud, br. 1420 i Nesai, br. 461. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami', br. 3243.
[3] Ibn Madže, br. 277. Kaže šejh Albani u knjizi Sahih-t-Tergibi ve-t-Terhibi, br. 197: Sahihun li gajrih.
[4] Ibn Hibban u svome Sahihu, br. 3438 i Ibn Huzejme u svom Sahihu, br. 2212. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih-t-Tergibi ve-t-Terhibi, br. 361.
[5] Muslim, br. 82.
[6] Tirmizi, br. 2621 i Nesai, br. 643. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami', br. 4143.
[7] Pogledati: Delilu-l-Falihine li tarki rijadi-s-Salihine, 6/412.
[8] Ejseru-t-Tefasir, Džezairi, 735, u značenju.
[9] Ibn Madže, br. 793. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami', br. 6300.
[10] Muslim, br. 654.
[11] Taberani, El-Mu'džemu-l-Kebir, br. 6143. Šejh Albani kaže da je hasen u Es-Silsileti-s-Sahiha, br. 716.
[12] Muslim, br. 671.
[13] Buharija, br. 660 i Muslim, br. 1031.
[14] Fethu-l-Bari, 2/145.
