Stoga je i bio, sallallahu 'alejhi ve sellem: učitelj, sudija (kadija), muftija i vođa kroz čitav svoj život. Sve što je bilo vezano za islamski ummet u svim njegovim sferama, bilo da se to tiče pojedinaca ili čitave zajednice u različitim oblastima njihovog života, a nije došlo u Kur'anu dok je isto to došlo od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, smatra se Sunnetom, bilo to njegovim, 'alejhis-salatu ves-selam, odobrenjem (potvrdom), riječima ili djelom. Stoga nailazimo i imamo propise, adabe i ibadete koji su određeni i praktikovani kroz otprilike četvrtinu stoljeća, odnosno kroz period Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, života, od samog početka objave. Ako pogledamo u taj period vidjet ćemo vrlo ogromnu školu u kojoj je nadzornik bio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, nadzirući i prateći odgoj učenika u njoj, i njihovo obrazovanje. Učenici te škole su bili ashabi, radijallahu 'anhum, a izvor njihovog učenja je bio Kur'an i Sunnet. Kao što Kur'an nije spušten cjelokupan istovremeno i odjednom, isto tako ni Sunnet nije došao kao jedna cjelina u obliku skupljenih i postavljenih pravila ili vjerozakona koja bi izdao vladar (poglavar) onima koji ga slušaju ili svojim podanicima, nego su to propisi koji imaju za svrhu odgoj islamskog ummeta, bilo to: vjerski, socijalni, moralni, politički, u miru i u ratu, u blagostanju i teškoći, obuhvatajući u svemu spomenutom i nabrojanom, znanstvene a ujedno i praktične oblasti. Tada nije bilo za očekivati da ljudi olahko ostave svoje vjerovanje, svoje običaje a da prihvate islam, njegovu, -za njih novu-, akidu (vjerovanje), njegove ibadete i zakone. Poslije ovoga uvoda, možemo preći i spomenuti Poslanikove, sallallahu a'lejhi ve selleme, metode u sljedećim tačkama:
Postepeno podučavnje
Zaista je Kur'an Plemeniti postepeno "isčupao" iz srca ljudi neispravna uvjerenja i vjerovanja, loše i štetne običaje, borio se za uklanjanje ružnih i razvratnih djela koja su ljudi u džahilijetu činili, dok je također istovremeno "usadio" i učvrstio ispravno vjerovanje, ibadete, propise, pozivajući u lijep moral i hrabreći one koji su se okupili oko Posalnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na strpljenje, ustrajnost i čvrstoću. U svemu ovome Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pojašnjavao Kur'an, izdavao fetve, presuđivao u parničenju, uspostavljao i sprovodio šeri'atske propise i kazne, praktikovao Kur'anske principe i načela, a sve to spada i ubraja se u Sunnet.
Mjesta podučavanja
Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, je u vrijeme kada je pozivanje bilo tajno, odnosno u početku islama, uzeo i odredio kuću El-Erkam ibn Abdul Menafa u Mekki kao centar za širenje islama, islamskog misionarstva i pozivanja u islam, stoga je ta kuća i dobila naziv "kuća islama". U toj kući su se okupljali prvi muslimani, sklonuti i daleko od očiju mušrika da bi izučavali i čitali Allahovu Knjigu, učili islamske temelje i napamet učili što je bilo spušteno i objavljeno Muhamedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslije određenog perioda Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, kuća je postala centar okupljanja muslimana, njihov "institut" na kojem su učili i uzimali Kur'an, kao i hadis sa njegovog direktnog izvora, tj. od samog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslije toga su se ashabi međusobno preslušavali, na bilo kojem mjestu i kada bi im se ukazala prilika, te ponavljali ajete, kako bi time učvrstili ono što su zapamtili i čuli od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tada je pamćenje hadisa zajedno teklo sa pamćenjem Kur'ana Plemenitog. Nakon toga dolazi period gdje mesdžid biva i postaje mjesto u kojem se traži znanje, traže odgovori na vjerska pitanja, daju fetve na ista, dok je to istovremeno i mjesto obavljanja ibadeta. Unatoč svemu tome, Poslanikovo, 'alejhis-salatu ves-selam, misionarstvo nije bilo određeno za jednu oblast niti jedno mjesto, nego je bivao pitan i u hodu i na putu pa je odgovarao, kao što je dostavljao islam kad god bi mu se ukazala prilika za to i u svakom mjestu gdje je imao mogućnosti. Dodajući svemu ovome imao je, sallallahu 'alejhi ve sellem, naučna ili znanstvena sijela na kojima je držao govore svojim ashabima, pa kada bi sjeo i ashabi bi posjedali oko njega u halku. (Vidi: "Medžme'uz-Zevaid", 1/132.) Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je (tj. Enes) rekao: "Kada bi klanjali rani namaz (tj. sabah) sjeli bi u halke, čitali bi Kur'an i učili farzove i sunete". (Vidi: "Medžme'uz-Zevaid", 1/132.)
Lijep odgoj i podučavanje
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio iskreni odgajatelj, učitelj koji upućuje, a kako i ne bi bio takav kada ga je Allah poslao da upotpuni lijep moral! Prema drugima se lijepo odnosio. Bio je skroman i ponizan. Bio je mudar i milostiv učitelj. Kada bi htio da poduči ashabe nekoj stvari, nekom adabu, obratio bi im se blagim govorom i učinio bi slušaoca da zavoli taj govor, obratio bi im se npr. riječima: "Doista sam ja vama kao otac (roditelj), pa kada obavljate nuždu ne okrećite se prema Kibli licem niti leđima". ("Musned" imama Ahmeda, 3/100.) Kada bi govorio Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, lijepo bi se izjasnio, jasno bi i detaljno objasnio, a nekada bi govor i nekoliko puta ponovio, pa bi ga upamtio onaj koji ga je slušao. Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi izgovarao riječi jednu za drugom kao što to vi činite, nego bi govorio razdvajajući riječi, pa bi ih zapamtio onaj koji bi ga slušao". ("Fethul-Bari", 7/289.) U drugoj predaji stoji: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao govor, slušalac bi mogao riječi izbrojati." ("Fethul-Bari“, 1/241.) Objašnjavao je ljudima propise jasno tako da ne bi bilo potrebe da slušalac pita i postavlja pitanja poslije toga, šta više obično bi odgovarao na pitanja opširnije nego što je bivao pitan.
Različitost i promjena
Prenosi se da je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi birao pogodno vrijeme za držanje vazova plašeći se da nam ne dojadi." ("Fethul-Bari", 1/172,173.) Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, bi birao pogodno vrijeme za držanje vazova svojim drugovima, plašeći se da im ne dosadi i ne dojadi, jer konstantno i besprekidno podučavanje i upućivanje donosi sa sobom dosadu i umanji time korist slušaocu. Od mudrosti je držati se ovoga pravila, ovoga načina i metoda kod podučavanja drugih, jer je ovo najbolji način da učenik utvrdi ono što čuje od informacija.
Sprovođenje u praksu
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, je podučavao ashabe samo po nekoliko ajeta, ali ih je dobro objasnio, pa su shvatali njihova značenja, razumjeli njihove poruke, a potom ih praktično i u djelo sprovodili, i tek poslije toga bi prelazili na učenje i pamćenje novih ajeta. Rekao je Ebu Abdurahman Es-Sulemi: "Prenijeli su nam oni koji su nas podučavali Kur'anu, -kao što je bio Osman ibn Afan, Abdullah ibn Mes'ud i drugi- da su prilikom učenja od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzimali deset ajeta koje nisu prelazili sve dok ne bi naučili njihovo pravo značenje i sproveli u djelo, pa bi rekli: "Pa smo naučili Kur'an, stekli znanje i djela, sve zajedno." ("Mukadimetu fi Usulit-Tefsir, od ibn Tejmije, str. 6.) Neki od ashaba su proveli određeno vrijeme sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, učeći islamske propise i njegove ibadete, a potom su se vraćali svojim porodicama i svome narodu podučavajući ih islamu. Bilježi imam Buharija od Malika ibn El-Huvejrisa, da je rekao: "Došli smo kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a bili smo mladići približne starosti, pa smo kod njega proveli dvadeset noći, pa je pomislio da smo poželjeli svoje porodice i pitao nas u kakvom stanju smo ih ostavili i kome smo ih povjerili, a mi smo ga obavjestili, pa je bio milostiv i nježan, te nam je rekao: "Vratite se, vratite se svojim porodicama pa ih podučite i naredite rad po naučenom, i klanjajte kao što ste mene vidjeli da klanjam, pa kada nastupi namaz neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imam bude najstariji od vas." ("Sahih Buharije", 4/52.) Kao što vidimo, ovi nam hadisi oslikavaju i prikazuju praktikovanje i u djela sprovođenje šeri'atskih propisa i islamskih načela, kao što svi priznaju da znanje koje je popraćeno djelima ili praksom je najkorisnije, najčvršće i najstabilnije u ljudskim umovima. šta možemo i pomisliti o ashabima koji su svoje znanje od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, sticali na ovaj način? Zasigurno neće doći generacija učenija niti bogobojaznija od njih.
Posvećivanje pažnje različitim nivoima
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se obraćao ljudima shodno njihovom nivou razumijevanja i shvatanja, jer govor koji ljudi nisu u stanju shvatiti može ponekad za njih biti smutnja i iskušenje. Stoga se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obraćao prisutnima na način koji shvataju, tako da ga je shvatao i beduin iz pustinje kao i onaj koji je iz grada, istovremeno je vodio pažnju i o različitim stepenima shvatanja kod slušalaca. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu: "Došao je čovjek od Benu Fezareta kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: "Žena mi je rodila crno dijete i ja poričem da je moje." Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme: "Imaš li kamile?" Rekao je: "Da!" Rekao mu je: "Kakve su boje?" Rekao je: "Crvene." Rekao je: "Ima li među njima sivih?" Rekao je: "Doista ima među njima sivih (smeđih)." Rekao je: "A kako su došle smeđe?" Rekao je: "Možda u njenim precima (lozi) je bilo takvih (tj. sivih)." Rekao je, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Možda je i u njegovim (djetetovim) precima bilo takvih (tj. crnih)." ("Sahihu Muslim", 2/18 i 20.) Ovo je bio jedini način da ubjedi ovoga beduina kako nije u pravu, i da to usporedi sa onime čime se bavi i čime je okružen. što znači sljedeće; ako je moguće za te deve koje dođu smeđe ili sive od crvenih deva zato što su se nekada ranije ili je u ranijim lozama došlo do parenja sa sivom ili smeđom, možda je i tvoje dijete isto tako, u tvome porijeklu ili majčinom bio netko crn, pa je povuklo tu krv. Obraćao se Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, osjećanjima i čulima baš kao što se obraćao i umovima, pa je uzbuđivao ljudske osjećaje kao što je budio duše iz njihove nemarnosti. Rješavao je probleme mudro i pažljivo stavljajući mehlem u kojem je lijek tamo gdje treba da bude stavljen. Primjer za ovo imamo u hadisu kojeg nam prenosi Ebu Umame El-Bahili gdje je rekao: "Došao je mladić od Kurejšija Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekao: "O Allahov Poslaniče, dopusti mi da zinaluk činim?" Pa su se ljudi oko njega skupili, ukorili ga i rekli mu: "Ušuti, ušuti!" Pa je rekao (tj. Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam): "Približi se?" Pa se približio. Rekao mu je: "A da li bi ti volio da to neko čini sa tvojom majkom?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allah me za tebe založio." Rekao je: "Tako ni drugi to ne vole svojim majkama." Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ponovo: "A da li bi ti volio da to neko čini sa tvojom kćerkom?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allah me za tebe založio." Potom mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, spomenuo sestru, tetku po ocu, tetku po majci, i svaki puta bi mladić odgovarao istim odgovorom: "Ne, tako mi Allaha, Allah me za tebe založio." Pa je stavio svoju ruku na njega i rekao: "Gospodaru moj, oprosti mu gijehe i očisti mu srce. I sačuvaj mu polni organ." Poslije toga mladić se nije ni na što osvrtao. ("Silsiletus-Sahiha", 1/645, Albani je ocjenio hadis da je sahih, vjerodostojan.) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upotrijebio metodu ili način na koji je mladić shvatio posljedice zinaluka (prostitucije) po ljudsku zajednicu, i kako niko nije zadovoljan da mu neko od bližnjih žena njegovih to čini kao što i on sam nije bio zadovoljan.
Drugi dio
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podsticao ashabe da shvate i razumiju vjeru i njene propise, naređivao im je da pitaju ono što ne poznaju, a zabranjivao im je da daju fetve, odgovore i fikhska riješenja na pitanja, bez znanja. Ovo jasno nalazimo u hadisu kojeg nam prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, da je čovjek bio ranjen u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je polucirao u snu, pa su mu naredili i rekli da se okupa, pa je umro od toga. Sve je to prenešeno i stiglo do Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je rekao: „Ubiše ga, Allah ih ubio, ako nisu znali zašto nisu pitali, zar nije lijek bolesnog u pitanju, bilo mu je dovoljno da uzme tejemmum…“
Spomenuli smo u zadnjem našem pisanju, a na temu o hadisu i hadiskim naukama, neke Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, metode koje je koristio prilikom podučavanja svojih ashaba, od tih metoda je: postepeno podučavanje, korištenje odgoja prilikom podučavanja, različitost i promjene, iskorištavanje pogodnih trenutaka i mjêsta za podučavanje, sprovođenje u praksu ono čime ih je podučavao kao i posvećivanje pažnje različitim nivoima i stepenima kod podučavanja ili kod učenika. Ovdje ćemo nastaviti sa tim metodama kako bismo imali jasnu predstavu i sliku o samom početku ili začetku hadisa kao nauke, a potom ćemo navesti i spomenuti načine na koje su ashabi naučili, primili i prihvatili Sunnet ili hadise od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Od tih metoda su:
Olakšavanje i neotežavanje
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je brzo radio na širenju i dostavljanju Islama ljudima. Na tom putu izabrao je najlakše i najbrže metode, kao što je birao posebne lahke načine i metode u podučavanju muslimana njihovoj vjeri, metode koje su ljudskim dušama odgovarale i prijale. Time je želio olakšati poimanje i shvatanje vjerskih propisa, kao što je savjetovao da se koriste olakšice u tim propisima. Sve ovo jasno nalazimo u Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, siri ili biografiji, u njegovoj ljubavi prema Ummetu i sljedbenicima Islama, u njegovom strpljenju, njegovoj dobrodušnosti i na kraju i samoj njegovoj ljutnji kada je u pitanju istina. Na ovu temu prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, hadis gdje kaže: ''Ušao je arap (beduin) u mesdžid, klanjao dva rek'ata, a potom rekao :''Gospodaru moj, smiluj se meni i Muhamedu i nikome drugom sa nama'', pa se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, okrenuo ka njemu i rekao: ''Doista si skučio ono što je široko!'' Nedugo potom, beduin se pomokrio u mesdžidu, a ljudi su pohitali ka njemu, pa im je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem:''Vi ste poslani da olakšavate, a niste poslani da otežavate, prospite na to (mjesto mokrenjenja) kofu vode.“ (Hadis bilježi Et-Tirmizi i Ibn Madže, a Albani ga je ocijenio da je sahih-vjerodostojan. Vidi ''Sahihu Ve Daifu Sunenut-Titmizi 1/147'' i ''Sahihihu Ve Daifu Sunenu ibn Madže 7/195'') Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je uvijek pozivao na olakšice i olakšavanje, stoga se prenosi od Ibn Abasa, radijallahu 'anhuma, od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: „Podučavajte i olakšavajte, a ne otežavajte, a ako se neko od vas razljuti neka ušuti.'' (''Musned'' imama Ahmeda 2/12 i 191 hadis br. 2136 i 2556, Alabani ga je ocijenio da je sahih, vidi:''Sahihul-Džami'i br. hadisa 4027, i ''Silsiletul-Sahiha 3/363) Zbog svega ovoga Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je podsticao ashabe da shvate i razumiju vjeru i njene propise, naređivao im je da pitaju ono što ne poznaju, a zabranjivao im je da daju fetve, odgovore i fikhska rješenja na pitanja, bez znanja. Ovo jasno nalazimo u hadisu kojeg nam prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, da je čovjek bio ranjen u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je polucirao u snu, pa su mu naredili i rekli da se okupa, pa je umro od toga. Sve je to prenešeno i stiglo do Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: „Ubiše ga, Allah ih ubio, ako nisu znali zašto nisu pitali, zar nije lijek bolesnog u pitanju, bilo mu je dovoljno da uzme tejemmum...“ (Sunen Ebi Davuda 1/82, Albani je rekao da je sahih, vidi ''Sahihul-Džami'i'', br. hadisa 4362)
Podučavanje žena
Kao što je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vodio brigu oko podučavanja muškaraca i ljudi, isto tako posvetio je pažnju oko podučavanja i obrazovanja žena. Došle su mu žene i rekle: „O Allahov Poslaniče, mi ne možemo da se okoristimo od tebe zbog ljudi, pa nam odredi dan u kojem ćemo ti doći da nas poučavaš?“ Pa im je odredio mjesto i dan u kojem su mu dolazile žene, a on ih je podučavao. (''Musned'' imama Ahmeda 13/85 br. hadisa 7351, Albani je ocjenio da je hadis 'sahih', vidi: ''Silsiletus-Sahiha'' 6/179) Žene su pitale Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, pitanja koja su ih se ticala i bila vezana za njih i njihovu vjeru i to se nije dešavalo slučajno nego im je odredio dan i mjesto gdje se sastajao sa njima, da bi ih podučavao vjerskim propisima. Rekla je majka vjernika Aiša, radijallahu 'anha: „Divne li su žene Ensarijke, stid ih nije spriječio da se poduče vjeri!“ (Bilježi ga Ebu davud i Ibn Madže, a Albani ga je ocijenio da je ''hasen'', vidi:''Sahihu Ve Daifu Suneni Ebi Davud 1/78 br. hadisa 316''.) Na ovaj način je žena muslimanka spoznala put svjetlosti koji je vodi naučnom i plemenitom životu i traženju znanja, a koji joj je odredio Islam i šeri'at. Ostale muslimanke i vjernice, kao i generacije koje su došle poslije prve generacije, tj. ashaba i ashabijki, radijallahu 'anhum, imaju divan uzor u njima. Tako su dali doprinos muslimani, ljudi i žene, naučnom životu, kao i ljudskoj civilizaciji i napretku, u vrijeme kada je svijetom vladala tama, i kada je žena bila sluga i robinja gospodara u Evropi i kao igračka u njihovim rukama. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je širio Islam i radio na da'vi ispravnom i odgojnom metodom, pa su ashabi i muslimani naučili opšte islamske propise, njegova načela i njegove adabe (pravila). Između Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i njih nije bila prepreka kao što je između kraljeva i njihovih podanika, nego šta više mesdžid je bio institut na kojem se izučavao šerijat. Nekada su se sretali sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, na putu pa bi ga pitali, a on bi im odgovarao,a nekada su opet pitali za vrijeme hadždža i obreda... Sve što smo spomenuli ukazuje da je Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, metoda i njegov način bio dovoljan da ostvari ciljeve i svrhu podučavanja ashaba i njihovog odgoja kao i praktikovanja šeri'atskih propisa i pravila u njihovom životu, kao što je bila dovoljna i zagarantovana metoda da te propise usadi u njihova srca i duše.
Kako su ashabi prihvatili i učili Sunnet
Kada je iman ušao u srca muslimana, ashaba tj. drugova Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji im je osvijetlio njihov put i život, spoznali su time veličanstvenost Islama, pa su se predali i posvetili napajanju iz Kur'ana, toga nepresušnog izvora jer su u njemu vidjeli veliku mu'džizu (nadnaravno čudo), i veliku uputu. Samim time su im se srca ispunila ljubavlju u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa su sve založili i žrtvovali na putu odbrane njegovih načela, kao i odbrane njihovog vođe i njihovog učitelja. Na tom putu su žrtvovali svoje imetke, svoje porodice i svoje živote. Svu svoju snagu i mogućnosti su uložili na širenje i rad za Islam, a istorija je prepuna veličanstvenih nam primjera požrtvovanja i zalaganja na tome putu i radu za vjeru. Možemo poslije ovoga kratkog uvoda da navedemo puteve i načine kroz koje su ashabi prihvatili Sunnet od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u sljedećim tačkama:
● Kroz sijela i druženja sa Posalnikom. Sva sijela i druženja sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, su bila korisana, znanstvena i naučna. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odredio vrijeme za podučavanje ashaba, pa su ashabi strogo vodili brigu da prisustvuju tim naučnim sijelima iako su, kao i obični ljudi, imali dunjalučke obaveze i poslove kao što je trgovina i dr. A ako bi se desilo da ne može prisutvovati baš svakom sijelu zbog obaveza, onda bi, u dogovoru sa drugim ashabom naizmjenično bili prisutni, kao što je to činio Omer, radijallahu 'anhu. Rekao je: „Imao sam komšiju Ensariju od plemena Umejeta ibn Zejda, koje je nastanjeno na obroncima Medine, pa smo naizmjenično išli i silazili kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, on jedan dan, a ja drugi, pa kada bi ja išao vraćao bih mu se sa vijestima i objavom (ako bi bilo nešto objavljeno u međuvremenu) a on bi to isto činio kad bi išao.“ (Vidi ''Fethul-Bari'' 1/195, Albani ga je ocjenio vjerosdostojnim, vidi: ''Sahihu Ve Daifu Sunenut-Tirmizi'' 7/318) Isto tako, ashabi bi se podsjećali i ponavljali ono što bi naučili i zapamtili odAllahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Rekao je Enes ibn Malik, radijallahu 'anhu: „Kada bismo bili kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i čuli neki hadis od njega, a potom se razišli, ponavljali bismo ga međusobno (jedni druge podsjećali) sve dok ga ne bismo zapamtili.“ (''El-Džami' Li Ahlakir-Ravi Ve Adabis-Sami'' str. 46) Dodajući svemu navedenom, bilo je ashaba koji su sami sobom učili i pamtili Sunnet,i na ovu temu navodi i bilježi Hatib El-Bagdadi od Ebi Hurejre, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Noć sam podijelio na tri dijela (trećine), trećinu klanjam, trećinu spavam, i trećinu ponavljam i pamtim hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme.“ (''El-Džami' Li Ahlakir-Ravi Ve Adabis-Sami'' str. 180-181, kao i ''Sunenud-Darimi 1/82)
● Kroz događanja koja su se dešavala samom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, ili bila vezana za samog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi pojasnio propis vezan za taj događaj, a isti bi se raširio od onih koji su ga čuli ili bili prisutni tom događaju, možda bude mnogo prisutnih pa se na taj način vijest brzo raširi, ili ih bude malo pa Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pošalje nekoga tko će razglasiti taj propis drugima. Primjer za ovo nalazimo u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prošao pored čovjeka koji prodaje hranu pa je zavukao ruku u nju i osjetio je vlažnost, a potom je rekao: „Šta je ovo prodavaču hrane?“ Pa je rekao: “Pogodilo ga iz neba (misli na kišu).“ Pa je rekao: „A zašto ga nisi stavio na površinu da ga ljudi vide, onaj koji vara nije od nas.“ (Bilježi ga Muslim, Ibn Madže, Et-Tirmizi i Ebu Davud, Albani ga je ocijenio da je 'sahih', tj. misli se na ocjenu rivajeta kod Ibn Madže i ostalih, a ne na rivajet koji je kod Muslima)
● Kroz događanja koja su se dešavala muslimanima, pa su pitali i tražili mišljenje i fetvu od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on im je odgovarao pojašnjavajući propis vezan za sami događaj. Ovi događaji su mogli biti vezani za pojedinca ili zajednicu, ili pitanja koja su bila postavljana Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Stoga primjećujemo da se ashabi nisu stidjeli u traženju znanja i propisa vjere, nego su požurivali Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ga pitaju kako bi saznali istinu i kako bi im srca bila smirena, a grudi i prsa raširena. Međutim, ako bi se oko nekog pitanja ashab i stidio, zbog posebne situacije ili okolnosti, da on pita lično Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, poslao bi nekoga drugoga da pita za propis, kao što je slučaj sa Alijom, radijallahu 'anhu, kada je rekao: „Bio sam od onih koji su imali meziju-izlučivanje iz polnog organa, ali sam se stidio da pitam Poslanika zbog mog položaja (tj. bračnog odnosa) i njegove kćerke (jer je Alija bio njegov zet), pa sam rekao El-Mikdadu ibnul Esvedu pa ga je pitao, a on je rekao: „Neka opere polni organ i abdesti se.“ (Vidi ''Fethul-Bari'' 1/294, kao i ''Sahih'' Muslima 1/247) Tako su muslimani prve zlatne generacije pitali i tražili istinu, bilo da je to vezano za akidu, ibadete, moral ili ophođenje sa drugima. Na tom putu traženja istine nije ih spriječavalo ništa. Nekada bi se dešavalo da se ashabi raziđu, odnosno imaju različita mišljenja oko nekog pitanja pa bi se vraćali Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, da im presudi i objasni propis vezan za istu stvar, kao što je slučaj razilaženja Omera ibn El-Hataba i Hišama ibn Hakima, radijallahu 'anhuma, oko kiraeta (načina učenja ili izgovaranja) ajeta pa su otišli kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da im presudi, a on im je objasnio da su obojica u pravu i da je Kur'an spušten na sedam kiraeta (načina čitanja) i dodao je: „Pa ga čitajte kako vam je lakše.“ (''Muttefekun 'alejh'') Sve ove fetve i ovi odgovori se mogu naći u hadiskim zbirkama u njenim različitim poglavljima,šta više, svi ti odgovori i fetve su u stvari hadisi koji uzimaju veliki značaj i mjesto u Sunnetu kao nauci. Ovdje zapažamo da pitanje učenoga, odnosno njegov odgovor, ima veliki značaj u životu onoga koji pita, jer obično pitalac neće zaboraviti odgovor u svome životu, samim time jer je pitao o onome što ga se tiče i o onome što ne poznaje.
● Kroz događaje i dešavanja u kojima su ashabi promatrali ponašanje Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovakvih i na ovu tačku primjera je vrlo mnogo ka npr. Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, način obavljanja namaza, njegov post, njegov hadždž, njegovo putovanje i dr. Za ovo navodimo hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu 'anhuma, da je vidio Allahovog Poslanika, Ebu Bekra i Omera kako idu ispred dženaze. (Bilježi ga Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i drugi, a Albani ga je ocjenio da je sahih, vidi ''Sahih Ve Daif Et-Tirmizija 3/8)
Poslije ovog izlaganja možemo reći i uvjerljivo zaključiti da je Sunnet u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio čuvan zajedno i istovremno uz sami Kur'an, iako su ashabi bili na različitom stepenu hifza (pamćenja) hadisa. Stoga imamo onih koji su prenijeli i zapamtili mnogo hadisa, kao i onih koji su prenijeli malo hadisa. Samim tim naglašavamo da su ashabi spoznali, naučili tj. zapamtili,a potom prenijeli hadise na najljepši način, a potom taj Sunnet ili hadise prenijeli tabinima, generaciji posllije njih. Stoga je nezamislivo da je nešto od Sunneta izgubljeno ili izostavljeno kad smo vidjeli koliku su brigu vodili oko Sunneta.Oni su ti koji su proveli sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, njegov život, bili uz njega i pratili ga u svakom momentu i situaciji, pa su zapamtili njegove riječi, njegova djela, njegov ibadet, njegov odnos i ophođenje sa drugima... a potom je sve to pomno i tačno zabilježeno i prenešeno, pa je tako sačuvano stiglo i do današnjih generacija. Kako da ne bude Sunnet sačuvan kad je i on sam dio objave, kao što smo napomenuli, a Allah Uzvišeni se obavezao da će objavu sačuvati: „Mi smo doista spustili objavu i, doista, Mi ćemo je sačuvati.“ (Prijevod značenja El-Hidžr, 9.)
prof. Nermin Smajlović
izvor: www.el-asr.com
