Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Otkad sam primio islam, nije nastupio novi namaz a da već nisam bio pod abdestom.” (Vidjeti: Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 3/164, Muessesetur-risale) Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, bio je na sedždi kada je kamen iz katapulta odnio dio njegove odjeće, a on nije ni podigao glavu. Također, dok je stajao u namazu kod Mekami-Ibrahima, kamenje iz katapulta prolazilo je pored njega, a on se nije savijao, nije uzmicao, niti se plašio. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, i Ebu Šejh el-Asbehani, Tabekatul-muhaddisin bi Asbehan, 200)
● Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Kada se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pogoršala bolest, došao je Bilal da uči ezan za namaz, a Poslanik reče: ‘Naredite Ebu Bekru da predvodi namaz ljudima.’ Ja mu rekoh: ‘O Allahov Poslaniče, Ebu Bekr je nježnog srca, pa ga ljudi neće moći čuti, zašto ne narediš Omeru?’ On reče: ‘Naredite Ebu Bekru da ljude predvodi u namazu.’” U drugom rivajetu navodi se da je rekla: “Kada Ebu Bekr stane da predvodi namaz umjesto tebe, previše plače pa ljudi ne mogu čuti šta uči.” (Muttefekun alejhi)
● Dok je Omer, radijallahu anhu, predvodio ljude u namazu, ranio ga je Ebu Lu’lu’e el-Medžusi. Kada je Omer vidio krv kako teče, rekao je: “Recite Abdurrahmanu b. Avfu da ljude predvodi u namazu”, a zatim se onesvijestio. Odnesen je kući, a namaz je predvodio Abdurrahman b. Auf, kojem ljudi ne mogaše prepoznati glas. Kada je sunce izašlo, Omer se osvijestio, pogledao u lica ljudi oko sebe i upitao: “Jesu li ljudi klanjali?” Oni rekoše: “Da.” Omer reče: “Nema islama onaj koji nema namaza.” Zatim je zatražio da mu se donese posuda sa vodom, uzeo je abdest i klanjao dok mu je iz rane tekla krv. Kada je završio sa namazom, naredio je da se pogleda ko je atentator. Omer, radijallahu anhu, namaz je smatrao najvažnijom stvari da je najprije pitao da li su ljudi klanjali, pa je on klanjao, a tek poslije toga pitao je ko je izvršio atentat na njega. (Vidjeti: Ibn Kajjim el-Dževzijje, Es-Salatu ve ahkamu tarikiha, 26, Ibn Dževzi, Menakibu emiril-mu’minin Umer ibnil-Hattab, 215–216, dr. Seid el-Kahtani, El-Hušu’ fis-salah)
● Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Najvažnija stvar kod mene je namaz, pa ko njega sačuva, sačuvao je svoju vjeru, a ko njega zanemari, još lakše će zanemariti ostale stvari.” (Bilježi Abdurrezzak u Musannefu, br. 2038, od Malika, od Nafia, od Omera)
● Od Sulejmana b. Jesara (umro 107. h. g.) prenosi se da je Osman b. Affan, radijallahu anhu, počeo klanjati poslije jacije i cijeli Kur’an je proučio na jednom rekatu.” (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 773. Sened mu je dobar)
● Abdullah b. Mesud kaže: “U naše vrijeme iz džemata nije izostajao niko osim poznati munafik. Vidio sam kako jednog čovjeka dovode dvojica ljudi i pomažu mu da stane u saff.” (Bilježi Muslim, br. 256–257)
● Sufjan es-Sevri (97–161. h. g.) prenosi od Sulejmana b. Jesara da je rekao: “Kada bi Abdullah b. Mesud ustao da klanja, izgledao bi poput okačene odjeće (od nepomeranja).” (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 180, sened je prekinut. Kaže Hejsemi: “Bilježi ga Taberani u El-Kebiru, prenosioci su mu vjerodostojni, ali A‘meš nije doživio Ibn Mesuda.” Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 2/136)
● Od Kasima, sina Muhammeda b. Ebu Bekra, prenosi se da je jedanput otišao kod Aiše, radijallahu anha, da je poselami i o tome kazuje: “Zatekao sam je da klanja duha-namaz i uči ajet: ‘...pa nam je Allah milost darovao i od patnje u Ognju nas sačuvao...’ (Et-Tur, 27), te plače, dovi i ponavlja ovaj ajet. Ustao sam, pa mi je dosadilo da čekam te sam otišao na pijacu pomislivši: ‘Završit ću svoj posao, pa ću se vratiti.’ Završio sam svoj posao i vratio se, a ona je još uvijek ponavljala onaj ajet, plakala i dovila.” (Vidjeti: Ibn Dževzi, Sifetus-safvah, 1/319, Darul-hadis)
● Od Huzejfe b. Jemana, radijallahu anhu, prenosi se da je vidio čovjeka kako brzo klanja, pa ga je upitao: “Otkad klanjaš namaz na ovaj način?” On reče: “Četrdeset godina.” Huzejfe mu reče: “Nisi klanjao već četrdeset godina, i ako bi umro klanjajući na ovakav način, ne bi umro na vjeri (fitri) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.” (Bilježi Nesai u Sunenu, a šejh Albani kaže: “Sened je vjerodostojan.”)
● Od Bilala, radijallahu anhu, prenosi se da je vidio jednog čovjeka kako ne upotpunjava rukū’ i sedždu, pa je rekao: “Kada bi ovaj čovjek umro, ne bi umro na vjeri Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.” (Bilježi Taberani, a svi prenosioci su pouzdani. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/128)
● Od Urve b. Zubejra, radijallahu anhu (umro 93. h. g.) prenosi se da je rekao: “Ušao sam kod Esme dok je klanjala, pa sam je čuo kako uči ajet: ‘...pa nam je Allah milost darovao i od patnje u Ognju nas sačuvao...’ (Et-Tur, 27) Tad je počela tražiti zaštitu od Allaha, a ja sam ustao dok je ona bila u takvom stanju, otišao na pijacu, zatim se vratio i zatekao je u istom stanju: plakala je i tražila Allahovu zaštitu.” (Vidjeti: Ebu Nuajm el-Asbehani, Hil’jetul-evlija, br. 1537)
● Od Muhammeda b. Zejda prenosi se da je njegov otac, Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, imao posudu sa vodom (iz koje bi se abdestio), pa bi klanjao koliko može, a onda bi zadrijemao poput ptice, a zatim opet ustao, abdestio se i klanjao. Zatim bi se vratio na postelju, zadrijemao poput ptice, a zatim bi skočio, abdestio se i klanjao. Tako je radio četiri ili pet puta u toku noći. (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 757, sened je vjerodostojan)
● Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, klanjao bi dugo prije podne, pa kada bi čuo ezan, svezao bi svoju odjeću i izašao.” (Ibid., 765., sened je vjerodostojan)
● Od Sa‘da b. Muaza, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada sam u namazu, ne mislim ni o čemu osim o onome što govorim.” (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, Ibn Abdul-Berr, El-Istiab, 1/182, El-Mizzi, Tehzibul-kemal, 3/418)
● Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nije došlo vrijeme namaza a da ga se prije toga nisam već zaželio.” (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 787, sened je vjerodostojan)
● Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Otkad sam primio islam, nije nastupio novi namaz a da već nisam bio pod abdestom.” (Vidjeti: Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 3/164, Muessesetur-risale)
● Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, bio je na sedždi kada je kamen iz katapulta odnio dio njegove odjeće, a on nije ni podigao glavu. Također, dok je stajao u namazu kod Mekami-Ibrahima, kamenje iz katapulta prolazilo je pored njega, a on se nije savijao, nije uzmicao, niti se plašio. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, i Ebu Šejh el-Asbehani, Tabekatul-muhaddisin bi Asbehan, 200)
● Kada bi Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, stao na namaz, od skrušenosti bi izgledao poput drveta. (Vidjeti: El-Džuz’ul-mutemmimu li tabekati Ibni Sa‘d, 2/95, tahkik: Sami es-Sulemi, 1993.)
● Od Jahje b. Vessaba (umro 103. h. g.) prenosi se da je Abdullah b. Zubejr ostajao na sedždi toliko dugo da su mu vrapci slijetali na leđa, misleći da je zid. (Vidjeti: Sifetus-safve, 1/765, Darul-ma‘rife)
● Sabit el-Bunani (umro 127. h. g.) rekao je: “Prošao sam pored Abdullaha b. Zubejra dok je klanjao iza Mekami-Ibrahima i izgledao je poput uspravnog drveta koje se ne pokreće.” (Vidjeti: Sifetus-safve, 1/765, Darul-ma‘rife)
● Abdullah b. Zubejr podijelio je noći na tri vrste: u jednoj bi bio na kijamu sve do sabaha, u drugoj bi bio na rukū’u sve do sabaha, a u trećoj bi bio na sedždi sve do sabaha. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 3/369, Muessesetur-risale)
● Od Muslima b. Jennaka el-Mekija (umro između 111. i 120. h. g.) prenosi se da je rekao: “Jednoga dana Abdullah b. Zubejr otišao je na rukū’, pa sam proučio eEl-Bekaru, Alu Imran, En-Nisa i El-Maidu, a on još nije bio podigao glavu.” (Vidjeti: Sifetus-safve, 1/767, Darul-ma‘rife)
● Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je dvojicu ljudi, Abbada b. Bišra i Ammara b. Jasira, da izvide situaciju u neprijateljskoj vojsci. Dok je Abbad klanjao, pogođen je strijelom, koju je iščupao, ali nije kvario namaz. Zatim je pogođen sa još tri strijele, ali nije prekidao namaz sve dok nije predao selam. Zatim je probudio Ammara koji reče: “Subhnallah, zašto me nisi probudio?” Abbad reče: “Učio sam jednu suru pa mi je bilo mrsko da je prekidam.” (Vidjeti: Ibn Kajjim, Zadul-mead, 3/228)
Ersan Grahovac, prof.
izvor: www.el-asr.com
