Saturday, November 1, 2014

Doista je širk najveća nepravda

Od Abdullaha b. Abbasa, se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kazao: ”Pravo Allaha kod njegovih robova jeste da Ga obožavaju i da mu ništa kao sudruga ne pripisuju.” (Mutefekun alejhi) Pravo Uzvišenog Allaha je najveličanstvenije i najznačajnije pravo, i ono počiva na dva velika temelja:
Prvi je: Činjenje ibadeta Njemu Jedinom. A ibadet je zajedničko ime za sve ono što Uzvišeni Allah voli i sa čime je zadovoljan od riječi i postupaka javnih i tajnih. Tako se namaz, zekat, post, hadž, istinit govor, izvršenje emaneta, dobročinstvo prema roditeljima, održavanje rodbinskih veza, ispunjenje ugovora, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, džihad protiv nevjernika i munafika, dobročinstvo prema komšiji, jetimu, siromahu, putniku, ljudima i životinjama, dova, zikr, učenje Kur’ana i slična djela smatraju ibadetom.
Također, ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, strah od Allaha, kajanje Njemu, iskrenost, strpljivost nad Njegovom presudom, zahvalnost na Njegovim blagodatima, zadovoljstvo Njegovom odredbom, oslonac na Njega, nada u Njegovu milost, strah od Njegove kazne i tome slično,ubraja se u ibadet.

Samo ibadetom može se postići Njegovo zadovoljstvo i ibadet je razlog zbog kojeg je stvorio sva stvorenja, kao što to kaže Uzvišeni: ”A džine i ljude nisam stvorio osim da mi ibadet čine.” (Prijevod značenja Ez-Zarijat: 36.)

Radi ibadeta Njemu Jedinom Allah je slao sve Poslanike, salavatullahi ‘alejhim edžme’in, kao što stoji u Njegovim riječima: ”Mi smo svakom narodu slali poslanika, kako bi Allaha obožavali i taguta se klonili, pa među njima ima onih koji su upućeni i onih nad kojima se zabluda obistinila.” (Prijevod značenja En-Nahl: 57.)

Koreći one koji se ohole i ibadet mu ne čine, Uzvišeni Allah kaže: ”Oni koji se ohole i neće da mi ibadet čine u Džehennem će ući poniženi.” (Prijevod značenja Gafir: 60.)

Otuda čitava vjera ulazi pod pojam ibadeta. Tako se u vjerodostojnom hadisu prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada mu je Džibril došao u liku beduina i upitao ga o islamu rekao: ”Islam je da svjedočiš da nema drugog Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, i da namaz klanjaš, i zekat daješ, i postiš ramazan, i hadž obaviš ako si u stanju.”

Potom je upitao: A šta je to iman? Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ”Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, proživljenje poslije smrti, te da vjeruješ u kader-određenje dobra i zla.”

Zatim Džibril upita: A šta je to ihsan-dobročinstvo? Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reče: ”Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš pa on tebe uistinu vidi.” Sve nabrojane pojedinosti Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ubrojao u stvari vjere, a sama vjera sadrži značenje poniznosti, pokornosti i poslušnosti. Otuda je značenje Allahove vjere obožavanje Allaha, pokornost njemu i poniznost Njemu. A ibadet koji je nama naređen pored poniznosti sadrži i značenje potpune ljubavi. Tako obožavati Allaha znači postići vrhunac poniznosti i ljubavi prema Allahu, subhanehu ve te ‘ala.

Drugi temelj Allahovog prava kod Njegovih robova jeste: Da mu širk ne čine. A širk je pridruživanje Allahu sudruga u Njegovoj vlasti i božanstvenosti. Većinom širk Allahu u Njegovoj božanstvenosti (ilaihijetu) biva, moljenjem nekoga drugog uz Allaha ili upućivanjem nekome mimo Allaha pojedine vrsta ibadeta poput: klanja, zavjeta, straha, nade i ljubavi. A širk je najveći grijeh, i to zbog sljedećih stvari:

Jer je širk poistovjećenje stvorenja sa Stvoriteljem u božanskim osobinama, tako onaj ko Allahu nekoga pridruži, on ga je već s Allahom usporedio, a to je najveći zulum-nepravda. Kaže Uzvišeni: ”Doista je širk najveća nepravda.” (Prijevod značenja Lukman: 13.) Zulum je stavljanje neke stvari na pogrešno mjesto, zato onaj ko obožava nekoga mimo Allaha, on je svoj ibadet stavio na pogrešno mjesto i uputio ga ka onome ko ga ne zaslužuje, a to je  najveća nepravda.
Obavijestio nas je Allah uzvišeni da neće oprostiti širk onome ko se ne pokaje od njega. Kaže Uzvišeni: ”Odista Allah neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće ono što je ispod toga, onome kome hoće.” (Prijevod značenja En-Nisa: 48).
Obavijestio nas je uzvišeni da je zabranio Džennet onome ko širk učini, i da će takav vječno boraviti u Džehennemu. Kaže Uzvišeni: ”A onaj ko Allahu širk učini, Allah mu je zabranio ulazak u Džennet, i njegovo prebivalište će Džehennem biti, a zulumčarima niko neće u pomoć priteći.”(Prijevod značenja El-Maide: 72).
Zbog toga što širk uništava sva djela. Kaže uzvišeni: ”A da su širk počinili, propalo bi sve ono što su radili.” (Prijevod značenja Al-En’am: 88).
Jer je imetak mušrika i njihova krv dozvoljena. Kaže Uzvišeni:”Ubijajte mušrike, gdje god ih nađete, zarobljavajte ih i opkoljavajte i zasjede im pravite.” (Prijevod značenja Et-Tevbe: 59). A Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: Nema Boga sem Allaha, pa kada to kažu od mene su zaštitili svoju krv i imetak, osim s pravom.” (mutefekun alejhi).
Zato što je širk najveći grijeh. Poslanik, ‘alejhi selam je upitao: ”Hoćete li da vas obavijestim o najvećem grijehu? Kazali smo: „Svakako, Allahov poslaniče.”, ”Činjenje širka Allahu, i neposlušnost roditeljima…” (Mutefekun alejhi).
Jer je širk nedostatak i mahana koju je Allah od sebe negirao, pa onaj ko mu pridruži sudruga, taj mu pripisuje nešto što je On sebi negirao, a to je vrhunac izazivanja i prkošenja Allaha Slavljenom i Uzvišenom.
Postoje dvije su vrste širka: Veliki širk, koji čovjeka izvodi iz vjere i odvodi vječno u vatru ukoliko umre a ne pokaje se, a to je upućivanje ibadeta nekome mimo Allaha, poput dove nekome mimo Allahu, približavanje klanjem, zavjetom nekome mimo Allaha bilo kaburu, džinu ili šejtanu. Također strah od umrlih, džina, šejtana, da ne nanesu kakvu štetu ili bolest, i nada u nekoga drugog mimo Allaha u onome u čemu je moćan samo Allah, poput ispunjenja želja i otklonjanja nevolje, što se danas prakticira oko turbeta sagrađenim na kaburima evlija, pobožnih i dobrih ljudi. Kaže Uzvišeni: ”A oni mimo Allaha obožavaju one, koji im nisu u stanju naškoditi, a niti korist kakvu pribaviti, i oni govore ovo su naši zagovornici kod Allaha.” (Prijevod značenja Junus: 18).

Druga vrsta širka jeste: Mali širk, a on ne izvodi počinioca iz vjere, ali narušava tevhid, i ubraja se u sredstva  koja vode ka velikom širku. Mali širk dijeli se na dvije vrste:

Jasni i vidljivi širk, a odnosi se na izraze i postupke. Što se tiče izraza, poput zaklinjanja nečim mimo Allaha. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Ko se zakune nečim mimo Allaha, počinio je kufr i širk.” (Bilježi ga Tirmizi i kaže: hadis je hasen, a Hakim ga smatra sahihom). Također, kada je neki čovjek kazao: ”Ono što Allah hoće i što ti hoćeš.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je rekao: ”Zar si me Allahu ravnim učinio, reci ono što hoće Allah Jedini.” (Bilježi ga Nesai) A ispravno je reći biva ono što Allah hoće, a zatim što hoće i taj i taj, i da ne bi Allaha, a zatim toga i toga, tako da htijenje roba slijedi Allahovu volju, kao što to kaže Uzvišeni: ”A vi ne možete ništa htjeti, osim da to želi Allah Gospodar svih svjetova.” (Prijevod značenja Et-Tekvir: 29). Što se postupaka tiče, to se odnosi na vješanje halki ili konca, s namjerom otklanjanja ili potiskivanja  belaja, poput vješanja hamajlija i amuleta iz straha od uroka okom ili nečeg  sličnog. Ako se te halke, konci i hamajlije smatraju samo sredstvima otklonjanja belaja ili njegovog potiskivanja, onda se to smatra malim širkom, jer Allah to nije učinio uzrokom. Međutim, ako neko smatra da to samo po sebi otklonja ili potiskuje nevolju, to je onda veliki širk, jer se on vezao za nešto drugo mimo Allaha, subhanehu ve te’ala.
Skriveni širk, a to je širk u namjerama i nijetima, poput rija’a-pretvaranja i želje za dokazivanjem i pohvalom. Na primjer da čovjek čini djelo kojim se približava Allahu, želeći njime da ga ljudi pohvale, kao kad bi uljepšao namaz, ili udijelio sadaku da bi bio pohvaljen i spominjan, ili da glasno izgovara zikr, ili uljepšava glas pri učenju Kur’ana kako bi ga ljudi čuli pa pohvalili i spominjali. Ali pretvaranje ako se pomiješa sa djelom pokvari ga. Kaže Uzvišeni. ”A onaj ko žudi da susretne svoga Gospodara neka čini dobra djela, i neka ne pridružuje-pripisuje u ibadetu svome Gospodaru nikoga.” (Prijevod značenja El-Kehf: 11). Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kazao: ”Najviše se za vas bojim malog širka.” Upitaše: „Allahov Poslaniče, a šta je to mali širk?”, odgovorio je:  ”Rija-Pretvaranje.” (Bilježi ga Ahmed i Taberani). U mali širk također spada i činjenje djela radi dunjalučke nadoknade, poput onoga ko obavi hadž, ili uči ezan ili predvodi ljude u namazu radi novca, ili onoga ko uči šerijatsko znanje radi novca. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže:”Propao je rob zlatnika i srebrnjaka.”

izvor: www.el-asr.com