Na području BiH djeluje i izdavačka kuća Hikmet, posvećena prvenstveno objavljivanju Gülenovih djela, te knjiga ljudi iz džemata Hizmet.
U proteklom periodu javnost u BiH uzburkala je ispovijest federalnog ministra kulture i sporta u vezi s ulogom pokreta Hizmet i njegovim ideološkim djelovanjem u BiH. Nažalost, taj istup nije ostvario značajan utjecaj na širu javnost, što zbog iznošenja neprovjerenih informacija bez konkretnih materijalnih dokaza, što zbog neuvjerljivog i nesigurnog držanja tokom javnih nastupa. Nakon tih dešavanja, nastupio je period tišine te su zbog aktuelnih problema u državi događaji s djelovanjem Hizmeta u BiH pali u drugi ili treći plan.
Budući da se radi o akutnom i važnom pitanju, koje poput rak-rane zahvata tkivo bošnjačkog naroda i ugrožava buduće generacije muslimana na ovim prostorima, na djelovanje ovog džemata potrebno je permanentno i sistematski ukazivati održavanjem seminara, pisanjem članaka, održavanjem predavanja, na kojima će se argumentirano ukazivati na greške i odvraćati od učešća u radu ovog pokreta. To je još hitnije ukoliko znamo da se pod okriljem Hizmeta u BiH odgaja i odgajalo više hiljada naše djece, mladića i djevojaka.
S tim na umu, ovaj članak predstavlja skroman doprinos aktueliziranju ove problematike, te ćemo pokušati da, uz Allahovu pomoć, javnosti pružimo konkretan i činjenicama potkrijepljen uvid u djelovanje i učenje Fethullaha Gülena i njegovih sljedbenika u BiH i šire, te ukazati na brojna pogrešna učenja koja se serviraju naivnoj omladini u našoj domovini i svijetu.
Ko je Fethullah Gülen?
Fethullah Gülen je čovjek kojeg na njegovom oficijelnom portalu na bosanskom jeziku opisuju kao “utjecajnog vjerskog učenjaka, mislioca, pjesnika, pisca, te nadasve velikog pobornika obrazovanja koji stalno podstiče međureligijski i interkulturalni dijalog, nauku, demokratiju i duhovnost, a protivi se nasilju i korištenju vjere u političke svrhe” (http://fgulen.com/ba/iz-zivota-fethullaha-gulena/32471-ko-je-fethullah-gulen).
Muhammed Fethullah Gülen rođen je 1941. godine u selu Korucuk u Anadoliji. Službovao je kao imam u Izmiru do 1981. godine, a zatim je penzionisan. Iako formalno nije imao visoko islamsko obrazovanje, danas ga na Zapadu proglašavaju jednom od najpoznatijih svjetskih islamskih ličnosti. U svom intelektualnom i duhovnom putu, Gülen je stasao pod jakim utjecajem tesavvufa, o kojem je napisao i djelo u četiri toma, te je veliki poklonik sufijske muzike: “Smatram sebe običnim muslimanom koji konstantno nastoji da slijedi put propisan Kur’anom i sunnetom Muhammeda, alejhi-s-selam. Izučavam djela učenjaka fikha, tefsira, hadisa i sufizma. U prošlosti sam upitan o mom pogledu na duhovnu dimenziju islama. Upitan sam da li pripadam nekom sufijskom redu, ili sam protivnik sufizma. Premda ne pripadam nijednom sufijskom redu, niti sam ikad pokušao da formiram tarikat, mogu reći da su velikani sufizma izvršili veliki utjecaj na mene.” (Izvor: http://www.theatlantic.com/international/archive/2013/08/a-rare-meeting-with-reclusive-turkish-spiritual-leader-fethullah-gulen/278662/)
“Do svoje šesnaeste godine bio sam u kontaktu s nekim sufijskim muzičarima dok sam živio u Erzurumu. Kao što je poznato, sufijska ili naša klasična muzika nastala je u derviškim tekijama i domovima. Himne i slične pjesme privukle su me klasičnoj muzici. Naprimjer, volio sam i slušao Itrîja i Dede-efendiju. Također sam se divio hadžiji Arif-begu kao čovjeku od duhovnosti. Divim se nekim zapadnim muzičarima. Pitali su me: ‘Možeš li kritikovati Mocarta?’ Čak i ako kažem neke stvari o njemu, to ne bi bila kritika. Možemo reći da je Betoven završio njegov nedovršen posao. Zapadne simfonije i orkestri su stvarno ozbiljni, dostojanstveni i bogati u svojim izvedbama. Ovo naravno, nije kritika. Međutim, baš kao što se istinski divim svakom geniju kojeg je Bog stvorio, jednako tako se divim tim talentima.” (Ertugrul Ozkok, dnevni list Hurriyet, 1/23-30-95)
Najveći intelektualni utjecaj na Gülena imao je turski islamski reformator Said Nursi, od kojeg je naslijedio izrazito snažan antikomunistički sentiment i sklonost ka poduzetničkom kapitalizmu. Upravo zbog zagovaranja neoliberalnog kapitalizma, jedan od Gülenovih biografa, Hakan Yavuz, opisao ga je kao muslimanskog mislioca koji ima najviše sličnosti sa kalvinistima u protestantizmu, mada bi se prije moglo reći da Hizmet, zbog netransparentnosti, tajnovitosti i disproporcijalnog utjecaja njegovih sljedbenika u institucijama Turske više podsjeća na Opus Dei. (Izvor: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/koja-je-stvarna-misija-fethullaha-gulena-0)
Iako tadašnje turske vlasti nisu prijetile zatvaranjem ili nagovještavanjem bilo kakvog kažnjavanja, Gülen 1999. emigrira u SAD pod izgovorom liječenja, a potom proglašava da je u “samonametnutom egzilu”. Iz svoje rezidencije u Saylorsburgu, gradiću u Pennsylvaniji, Gülen već petnaest godina rukovodi imperijom srednjih škola, univerziteta i poslovnih, finansijskih i medijskih korporacija koje djeluju u okviru Hizmeta u Turskoj i njihovim ekspoziturama širom svijeta. Tek nakon odlaska iz zemlje 2000. godine, Gülen je, u odsustvu, osuđen za pokušaj rušenja ustavnog poretka i stvaranje “islamske države” u Turskoj. Iako je, zahvaljujući Erdoganu i novoj demokratskoj vladi AK partije, presuda protiv Gülena oborena 2008. godine, on je ostao u Americi.
Zbog rada zasnovanog na principima tajnosti, potrebno je znati da se sljedbenici džemata Hizmet odriču etiketiranja po pitanju pripadnosti istom, te o svojim aktivnostima i planovima ne obavještavaju nikoga, osim svom učenju bliske i podobne ljude.
Po svojim ideološkim karakteristikama, možemo reći da se po mnogim pitanjima radi o klasičnom sufijskom tarikatu čiji je glavni šejh Fethullah Gülen, s tim da se od klasičnih sufija razlikuju po pitanju metoda i pogleda na društveno-političku ulogu islama.
Islam po ukusu Zapada
Ne bez razloga, njihov se pogled na vjeru od zapadnih analitičara naziva “modernim i umjerenim islamskim učenjem pogodnim za cijeli svijet”. Time se hoće reći da ovaj džemat svojim djelovanjem u islamskom svijetu promovira pogled na islam po ukusu Zapada. To potvrđuje činjenica da Gülen u svom učenju izuzetnu pažnju posvećuje “međureligijskom dijalogu” i “suživotu civilizacija”, podstiče na saradnju između muslimana i jevreja, te je po mnogim pitanjima zanemario ili potpuno potisnuo princip “el-vela vel-bera”.
Na upit jednog zapadnog novinara: “U vašim ranijim hutbama neke vaše izjave vezane za jevreje ili Izrael odisale su antisemitizmom. Kako odgovarate na te optužbe?”, Fethullah Gülen odgovara: “Ovo pitanje možemo osmotriti iz više uglova. Kao prvo, uvijek postoji mogućnost da razmišljanje jedne osobe evoluira, tj. promijeni se. U jednom članku koji sam napisao prije više godina napisao sam: ‘Da li si ti danas ista osoba koja si bio jučer? I da li su tvoji sagovornici jučer isti kao i oni danas?’ Niti ste vi ista osoba kakva ste bila jučer, niti su vaši sagovornici isti, što znači da niko od vas sutra neće biti ista osoba kao danas.
Akcije i stavovi vaših sagovornika utječu i na vaše misli i izražaje. Tokom međureligijskog dijaloga koji se dešavao 90-ih godina, imao sam priliku da bolje upoznam praktičare nemuslimanskih religija, te sam osjetio potrebu da izvršim reviziju svojih stavova iz prošlog perioda.
Iskreno priznajem da sam možda pogrešno razumio određene kur’anske ajete i hadise Poslanika, alejhis-selam. Shvatio sam i potom izjavio da se kritike i osude koje se nalaze u Kur’anu i hadisima ne odnose na ljude koji pripadaju određenoj religijskoj grupi, već na karakteristike koje se mogu naći u bilo kojoj osobi.
U pojedinim slučajevima su moje riječi (protiv jevreja i Izraela) izvađene iz konteksta. Ponekad su ljudi sumnjivih intencija selektivno odabirali pojedine dijelove mojih govora i pisanih djela bez ikakvog obzira na kontekst ili okolnosti u kojima su izrečene. Moji su napori na polju međureligijskog dijaloga često kritikovani kao omekšavanje islamskog pogleda na jevreje i kršćane. Ne vjerujem da sam uradio bilo šta za što ne smatram da nije na tragu stopa Muhammeda, alejhis-selam. On, alejhis-selam, bio je taj koji je ustao prilikom prolaska posmrtne povorke jednog jevreja, izražavajući tako poštovanje prema drugom ljudskom biću.
Činjenica je da sam u prošlosti kritikovao određene akcije Izraela, ali sam u svojim hutbama osudio i terorizam i samoubilačke napade u kojima stradaju nedužni civili.” (Izvor: http://www.theatlantic.com/international/archive/2013/08/a-rare-meeting-with-reclusive-turkish-spiritual-leader-fethullah-gulen/278662/)
Spomenuto je potvrđeno na oficijelnoj bosanskoj stranici, te se ponosno ističe da je Gülen “pionir u međureligijskom dijalogu. Fethullah Gülen aktivno promovira međureligijski i interkulturalni dijalog više od dvije decenije i mnogo prije događaja 11. septembra 2001. U Turskoj mu pripisuju najveću zaslugu za približavanje muslimanske većine raznim vjerskim manjinama kao što su grčki i jermenski pravoslavci, katolici i jevreji. Izvan Turske, njegove ideje o međureligijskom dijalogu inspirirale su mnoge da osnuju razne organizacije koje se bave dijalogom s ciljem međusobnog razumijevanja, prihvatanja suživota i saradnje. Ovi njegovi napori za dijalog i toleranciju priznati su od strane najvećih vjerskih lidera koji su se susreli s njim, kao što su pokojni papa Ivan Pavao II, glavni sefardski rabin Izraela, te lideri mnogih drugih kršćanskih denominacija.
Fethullah Gülen promovira saradnju među civilizacijama nasuprot sukobu i to putem dijaloga, međusobnog razumijevanja te okupljanja i isticanja zajedničkih nam vrijednosti. Kao lider civilnog društva, on podržava napore Turske u pridruživanju Evropskoj uniji i smatra da će ovi odnosi biti od obostrane koristi.
Fethullah Gülen prihvata demokratiju kao jedini održivi politički sistem. On odbacuje pretvaranje religije u političku ideologiju, ali istodobno ohrabruje građane da aktivno i odgovorno uzmu učešće u političkom životu svoje države. On ističe fleksibilnost islamskih principa koji se odnose na vladavinu i rukovođenje te njihovu usklađenost sa demokratijom.” (Izvor: http://fgulen.com/ba/iz-zivota-fethullaha-gulena/32471-ko-je-fethullah-gulen)
Koristeći se sistemom “tajnog djelovanja”, Gülenovi sljedbenici svoj oblik tumačenja islama nameću preko odgojno-obrazovnih institucija u svom vlasništvu, znajući da je um djece i omladine najpodobniji za vršenje direktnog utjecaja. Njihov sistem odgoja obuhvata tzv. “stanove”, vrtiće, osnovne i srednje škole, te univerzitete. Trenutno u BiH pokret Hizmet u svom vlasništvu ima više stotina stanova lociranih u skoro svim univerzitetskim centrima, vrtiće, osnovne škole, Una-Sana koledže, te Internacionalni Burch Univerzitet. Na području BiH djeluje i izdavačka kuća Hikmet, posvećena prvenstveno objavljivanju Gülenovih djela, te knjiga ljudi iz džemata Hizmet.
Učenicima i studentima “savjetuje” se da tokom školovanja redovno izučavaju i čitaju isključivo Gülenova i povremeno Nursijeva djela, te se lagano indoktriniraju i vrbuju u pokorne pristalice “Hodžaefendija”. Gülen se uzima kao vrhunski autoritet čije mišljenje ima prioritet nad svim drugim islamskim misliocima, te se članovi džemata odvraćaju od izučavanja i pretjeranog zapitkivanja o djelima priznate islamske uleme.
Nažalost, moramo istaći da pokret Hizmet ima izuzetno jaku saradnju s institucijama Rijaseta IZ, Vjerskosprosvjetnom službom, Radijom BIR, IIN Preporod, IK El-Kalem, islamskim fakultetima u BiH i medresama. Na tom polju vrijedi istaći da se Gülenova djela redovno reklamiraju putem novina Preporod, izdaju preko El-Kalema, prevode i recenziraju od strane profesora na islamskim fakultetima, promoviraju u skoro svim džematima u BiH i dijaspori od strane muftija, glavnih imama i profesora na islamskim fakultetima, oglašavaju i čitaju na Radiju BIR, te da učenici medresa i polaznici mekteba o Gülenovim djelima pišu sastave i prigodne literarne radove. Na taj način, Hizmet ima otvorena vrata za svoje djelovanje među širokim vjerničkim masama.
Knjiga Beskrajna svjetlost
Beskrajna svjetlost I i II je knjiga o životu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz pera Fethullaha Gülena. Od svih njegovih do sada prevedenih knjiga na bosanski jezik (od kojih izdvajamo: Nedoumice našeg vremena, Vjerovjesnikov sunnet, Istina o stvaranju i teorija evolucije, Svjetlosti na putu istine, Kur’anska svjetlost na nebu spoznaje, Pozivanje na pravi put), slobodno možemo istaći da je ovo najopasnije djelo, s mnogih aspekata. Istovremeno, ono pruža pomnom čitaocu izvanrednu priliku da se i sam uvjeri u zastranjena učenja ovog džemata i njihovu opasnost.
Obratimo pažnju na reklamu ove knjige u medijima koja ciljano obmanjuje javnost u pogledu naučne vrijednosti samog djela i direktno promovira Gülena kao priznatog svjetskog učenjaka: “Za knjigu Beskrajna svjetlost – Muhammed, a.s., autora M. Fethullaha Gülena, možemo slobodno reći da na najljepši način govori o svim aspektima života Poslanika, s.a.v.s., i da ljudska srca ispunjava ljubavlju prema njemu. Modernom čovjeku nudi rješenja za probleme na vjerskom, sociološkom, psihološkom i ekonomskom planu, te u okviru opisa dešavanja iz perioda Objave u njihov epicentar postavlja upravo Poslanika, s.a.v.s., stavljajući akcenat na iznimni fetanet i mudrost Najboljeg među ljudima, s.a.v.s. Riječ je o djelu koje je prevedeno na više od 30 jezika i koje se koristi kao školski udžbenik u obrazovnim institucijama širom svijeta uključujući i Univerzitet El-Ezher.”
Ova je knjiga nekoliko godina prezentirana javnosti putem Radija BIR, u okviru emisija u kojima je iščitavana, te su oba toma snimljena u audio formatu. Također, po skoro svim gradovima u BiH vršena je neviđena promotivna kampanja u okviru koje su spomenutu knjigu reklamirale mnoge ugledne ličnosti iz IZ-a, profesori, imami, te doktori islamskih nauka.
Nažalost, već na prvi pogled može se primijetiti da je knjiga prepuna iskrivljenih islamskih učenja, akidetskih devijacija, slabih i lažnih hadisa, neutemeljenog te’vila kur’anskih ajeta itd., pa se opravdano postavlja pitanje da li je ona uopće pregledana, i ako jeste, zašto se dopustilo da se među narodom širi ovaj otrov pod plaštom “najbolje sire prevedene na bosanski jezik”?
U nastavku teksta donosimo osvrt samo na neke od najkrupnijih grešaka, te pozivamo cijenjene daije, tragaoce za znanjem, islamske profesore i naučne radnike, da iscrpnije pregledaju oba toma ove knjige i na tom polju objave kompletniji i širi rad.
1. Vjerovanje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cilj i svrha postojanja.
“Jer sve što postoji, stvoreno je iz poštovanja prema njemu (Poslaniku, s.a.v.s.). On je uzrok cilja stvaranja svemira. Poznat je hadis-i kudsi u kome se taj cilj pojašnjava riječima: ‘Da nije bilo Tebe, ne bih stvorio svemir’ (Adžluni, Kešfu’l-hafa, 2/214).” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 23-24.)
“Oko svijeće Ahmedova nura,
Okreće se Džibril poput leptira!
Oko ljepote Muhammedova nura,
Okreću se meleci poput leptira!” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 25)
“Tačno u tim danima on, koji je svrha postojanja, odvojio se od ljudi u pećini Hira na brdu koje će Njegov ummet kasnije nazvati Nur, i sa svojim očima uperenim u horizonte očekivao je svitanje spasa.” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 51)
2. Vjerovanje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ŽIV, da nije umro i da se ljudi s njim susreću i danas!?
“Možda nekome ovo što govorimo ne izgleda objektivno. Kakva žalost! I pored toga što vidimo kako svakoga dana po četiri-pet mladića svijetlih lica duhovno primi po nekoliko radosnih vijesti od Resulullaha, i što neki govore da imaju vezu s njim u vidljivom svijetu, direktno, bez zavjesa i bez koprena!?
On (Poslanik, s.a.v.s.), sa svojom je duhovnošću, a po nekima i sa svojim prosvijetljenim tijelom, uvijek među nama. Imam Sujuti govori da se otvoreno više od 70 puta lično susreo s Allahovim Poslanikom. Da, on u onom značenju koje mi shvatamo nije umro, već je samo promijenio životne dimenzije. Pogrešno je shvatiti njegovu smrt kao smrt kao bilo kojeg čovjeka. Jer Kur’an čak i za šehide, koji su dva nivoa niže od vjerovjesnika, kaže da ne govorimo da su mrtvi. (U fusnoti se spominju ajeti: El-Bekare, 154, Ali Imran, 169, prim. prir.)
Ako je tako, kako je onda moguće, u značenju koje mi shvatamo, za njega da kažemo da je mrtav? Svakako, možemo reći da je on prešao u druge dimenzije života. Zbog toga, ljudi čiji vidici dopiru do tih dimenzija, njega lično mogu tamo vidjeti. (Ovdje Gülen napominje da postoje ljudi koji poznaju gajb, prim. prir.)
Oni koji su spašeni zatvora tijela i materije i koji su dospjeli do životnog srca i duše, mogu živjeti prošlost i budućnost u isto vrijeme. Eto, ti ljudi tih dimenzija u ovom trenutku sjede pored vas, a ujedno se nalaze koljeno uz koljeno sa Allahovim Poslanikom u sretnom periodu. Neki od evlija koje nazivaju EBDAL u istom trenutku mogu se naći na nekoliko mjesta. A zašto on, koji je sultan svih poslanika, ne bi mogao da se nađe i na Ahiretu i na ovom svijetu, i ispred nas, i ispred meleka, i ispod vjerovjesnika? Nalazi se i naći će se!” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 90–91)
3. Pohvala Ibn Arebija i Rumija, čak spominjući da je Ibn Arebi izumitelj električne energije, i pohvala njegovih zabludjelih djela Fususl-hikema i Futuhat-Mekijje
“U tom smislu hazreti Muhammed, s.a.v.s., je odgojio takve ljude i kroz vrata koja je otvorio uzdigao ih do vrha ljudske savršenosti, da čak neki od njih kažu: ‘Ne bi mi se povećalo vjerovanje čak i kada bi se podigla zavjesa gajba.’ (Izvor: Alijju’l-Kari, El-Masnu, str. 149)
Neki od njih su, još dok su bili na ovome svijetu, gledali Najveće prijestolje, neki su, vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, neki su vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, prelazili u trans, dok su neki od njih pretražili tajanstvene dimenzije Kur’ana i sunneta i od njihovih su znakova ispleli čipku. Eto Dželdželutija, eto Nehdžu’l-belaga, eto Mesnevija, Futuhu’l-gajb, eto Fusus i Futuhat!
Jednog dana kada mu se povratila svijest o shvatanju dragocjenosti, Edison je ovako rekao: ‘Ja sam put koji vodi ka pronalasku struje pronašao kod Ibn Arebija u njegovom djelu Futuhat-i mekijje.’ Sa svojim tajnim govorom djelo Futuhat-mekijje je i danas pred nama… Izvesti elektriku, elektrone i sijalicu iz jednog tajanstvenog izraza, iako je kritikovano sa nekih aspekata…! Mislim da je trud egoizma kritikovati neki događaj koji je tako objašnjen! Čovjek do mnogih istinitih činjenica može doći i putem ovakve platforme duhovnog dobročinstva, a i uz pomoć laboratorija i istraživačkih centara. Ako mi nismo došli do tih istina ili nismo mogli doći, onda razlog treba tražiti u neprigodnim idejama, siromaštvu rasuđivanja i slabosti srca, volje i truda…
Ne samo da je teško razumjeti ljude koji su prevazišli doba, kao što su Ibn Arebi, Mevlana, Imam-i Rebbani, i Bediuzzaman, nego je, čak, veoma teško shvatiti i ono što su oni otkrili. Kako ćemo shvatiti jednog hazreti Šah-i Nakšibendija, jednog Ma‘rufa Kerhija, jednog Šazelija, jednog Šah-i Gejlanija, jednog Ahmeda Bedevija ili jednog Šejhu’l-Harranija?
Eto, svi oni su samo učenici u školi hazreti Muhammeda, s.a.v.s. Za nas, oni su genijalci, ali oni su samo niz učenika u školi hazreti Muhammeda, s.a.v.s. Neka mi duša bude kurban tim učenicima! I oni su ašici, koji su uvijek letjeli i okretali se oko njega. Ako su otvorili, onda su to opet učinili putem onoga što su naučili od Allahovog Poslanika. Poput imama Sujutija koji je rekao: ‘Ja sam se u toku svog života 70 puta susreo s hazreti Muhammedom, s.a.v.s., i to ne samo u snu, nego na javi.’ (Izvor: Nebhani, Džamiu keramati’l-evlija, 2/158) Ako su potrčali ka svjetlosti, to je bilo zbog Poslanikove privlačnosti.
Mi smo upali u zatvor trodimenzijskog prostora i zarobljenici smo vremena kao jedne njegove nominalne dimenzije, dok su oni prevazilazeći vrijeme i prostor, u nekoj posebnoj dimenziji, i možda su svakoga dana živjeli zajedno sa hazreti Muhammedom Mustafom, s.a.v.s., licem u lice i koljeno uz koljeno! Čak je jedan od njih ovako rekao: ‘Ako se jednog trenutka ne bih vidio s njim, ja bih bio upropašten. Jer sam cijelo svoje postojanje dužan njemu. Kao što suncokret svoje otvaranje i zatvaranje programira prema Suncu, i ja za svoj život dugujem slijeđenju i spoznaji njega. Kada mi on potone u srcu, znači da sam i završio sa sobom.” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 384–385)
“Ako u nekom mjestu u srca ljudi uđu Abdulkadir Gejlani, Mevlana, Muhjiddin, Imam-i Rebbani i Bediuzzaman, i ako se ta srca okrenu prema hazreti Muhammedu, s.a.v.s., onda to biva u potpunosti svetom snagom koja pripada njemu kao njihovom učitelju.
Hazreti Mevlana je veliki čovjek. (Ostavimo postrani zablude onih koji o njemu govore sa različitih aspekata i to trudeći se da ga stave čak na mjesto našeg Poslanika govoreći da je poslanik toga ili ovoga). Hazreti Mevlana je podigao jedro prema Beskrajnosti i on je jedan od onih velikih mudraca koji je otvoren prema metafizičkom svijetu. Jedinstveni je predstavnik aška – ljubavi, patnje, entuzijazma i iskrenosti…” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 386)
“Muhjiddin Ibn Arebi je upitao Mevlanu: Je li veći hazreti Muhammed, alejhi-selam, koji kaže: ‘O Ti, Znani, nismo Te spoznali kako dolikuje!’ ili Bejazid-i Bistami, koji kaže: ‘Slavljen neka sam, kako sam ja uzvišen!’ Odgovor Mevlane je izvanredan: ‘Čak i ove dvije riječi, pokazuju koliko je naš Vjerovjesnik veći od Bejazida. Allahov Poslanik je imao takvo vrelo duše i spoznaje da je ono bilo poput okeana. Isto kao što okeani ne znaju nikako da se napune i zadovolje, ista je takva i njegova duša. S druge strane, Bejazidova duša je poput ibrika i odmah se napunila.’ Kada je dao ovaj odgovor, Mevlana je bio dijete koje se još igralo na ulici, a Ibn Arebi je njegovu mudrost još tada osjetio…” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 68)
4. Na samom kraju drugog toma navedena je dova koja je protkana širkom. Gülen doziva i moli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ukabuli ovu knjigu i upiše je u dobra djela.
“O, Sultane naših duša! Ti si postao sultan naših duša i neka su naše duše za tebe kurban! Budi ljubazan i primi ovo djelo…!” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 594) Sultan naših duša je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u knjizi ga Gülen često ovako naziva.
5. Evlije su nepogrješive i poznaju gajb.
“Neki od njih su (evlija), još dok su bili na ovome svijetu, gledali Najveće prijestolje, neki su vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, neki su vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, prelazili u trans, dok su neki od njih pretražili tajanstvene dimenzije Kur’ana i sunneta i od njihovih su znakova ispleli čipku. Eto Dželdželutija, eto Nehdžu’l-belaga, eto Mesnevija, Futuhu’l-gajb, eto Fusus i Futuhat!” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 384)
“Kazati da jedan čovjek teoretski i sudbonosno može počiniti grijeh ne znači da je taj čovjek počinio grijeh. Zbog toga možemo reći da Uzvišeni Gospodar, ukoliko želi, može sačuvati od grijeha velikane i vjerske lidere mimo vjerovjesnika, koji će biti vođe i imami čovječanstvu. Ovo nema ni daleke ni bliske veze sa šiitskim mišljenjem da je imam – vođa bezgrješan. Naprimjer, na pitanje da li Imam Rabbani može počiniti grijeh, svi ćemo odgovoriti da može. Jer Imam Rabbani nije vjerovjesnik i teoretski je moguće da može počiniti grijeh. Međutim, da li je imam Rabbani ikada u svom životu počinio grijeh? Na ovo pitanje odgovor neće biti kao na gore navedeno pitanje. Jer niko nije u mogućnosti da pokaže ili dokaže da je Imam Rabbani počinio ijedan mali grijeh. Znači, mogućnost da počini grijeh ne znači da je počinio grijeh. U tom smislu Uzvišeni Gospodar može zaštititi i ne dozvoliti da počine grijeh Njegovi dobri, odabrani i bliski robovi.
Hazreti Abdulkadir Gejlani je vođa svih evlija i kruna svih velikana. Allah, dž.š., je štitio i čuvao od grijeha ovog velikog islamskog vođu. I doista, u kazivanjima o njemu spominje se sljedeći događaj: ‘Na jevmi-šekk (sumnjivi dan) ljudi su se dvoumili i nisu znali šta da rade, da li će sutra postiti ili ne. Zbog toga su otišli kod jednog evlije da ga upitaju o tome. On im je kazao: –Idite u Gejlan, ove noći se tamo rodilo jedno dijete. Pitajte njegovu majku, ako joj je dijete dojilo mlijeka nakon imsaka (dolaska zore), onda bajramujte, nemojte postiti, a ako nije dojilo mlijeka, onda nastavite s postom! Otišli su i pitali majku djeteta. Žena se požalila riječima: – Ne znam zašto mi ovo dijete danas ne doji mlijeko! Prisutni su joj kazali: – Majko, ne strahuj, ovo dijete nije bolesno, ti si rodila jednog takvog sina da će biti vođa ljudima! I tako su nastavili s postom…’ (Izvor: Nebhani, Džami’u kematali’l-evlija, 2/203)
OVO JE JEDNA PRIČA I ONA SE NE TREBA KRITIKOVATI SA ASPEKTA ŠERIATSKIH DOKAZA.” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 28–29)
piše: Nedim Botić, prof.
