Nadam se da će te mi moći pojasniti sljedeće stvari:
1) Ko su to Allahovi štićenici – evlije? (Evlije je množina od riječi 'velijj' što znaci štićenik)
2) Koji su stepeni evlijaluka – štićeništva?
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Allahove evlije, najjasnije i najsažetije rečeno, su posjedioci imana i bogobojaznosti, oni koji su svjesni da ih Allah nadgleda u svakoj situaciji, pa ispunjavaju
Njegove naredbe i klone se Njegovih zabrana.
Uzvišeni Allah je rekao: ''I neka se ničega ne boje
i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji
budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su
dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu – Allahove
riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, veliki
uspjeh biti.''
(prevod značenja, Junus: 62.-64.)
Hafiz Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u djelu
Tefsirul-Kuranil-'azim je rekao: „Uzvišeni nas je
obavijestio da su Njegovi štićenici oni koji budu vjerovali
i koji se budu Njega bojali, kao što ih je Njihov Gospodar
opisao, pa svaki onaj koji bude bogobojazan on je
Allahov štićenik, i zato: neka se ničega ne boje, od onoga
što dolazi u budućnosti od strahota Sudnjega dana, i ni za
čim nek ne tuguju, od onoga što je ostalo iza njih na
dunjaluku. Abdullah ibn Mesʹũd, Ibn Abbas i mnogi drugi od
ispravnih prethodnika, su kazali: „Allahovi štićenici su
oni koji, kada ih vidiš sjetiš se Allaha.“
Ovo se takođe prenosi u hadisu koji seže do
Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Prenosi se od Ebu
Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, da je rekao:
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
„Zaista od Allahovih robova postoje robovi kojima će
zavidjeti vjerovjesnici i šehidi.“ Pa bi rečeno: „O
Allahov Poslaniče, reci nam ko su oni, ne bi li ih
zavoljeli.“ Reče: „To su ljudi koji se međusobno zavole
bez materijalnog interesa i rodbinskih veza, lica će im
od svjetlosti biti, i biće na minberima od svjetlosti,
neće strahovati kada ostali ljudi budu strahovali, niti
će se žalostiti kada se ostali ljudi žalostili budu.“ Zatim
je proučio: 'I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne
tuguju...'
(hadis bilježi Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca, a šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)
Drugo:
Štićeništvo se stepenuje shodno jačini vjerovanja
nekog od robova i njegove bogobojaznosti, tako da svaki
vjernik ima udio u Allahovom štićeništvu, Njegovoj
ljubavi i blizini. Taj udio se razlikuje shodno dobrim
djelima, bilo da su ta djela tjelesna ili djela srca kojima se
približava Allahu.
Na osnovu toga štićeništvo možemo
podijeliti u tri kategorije:
1. Stepen onih koji su sebi nepravdu nanijeli. Tu
spada vjernik koji je činio grijehe, takvom
pripada od štićeništva shodno njegovom
vjerovanju i dobrim djelima.
2. Osrednji, a to je vjernik koji je izvršavao
Allahove naredbe i klonuo se zabrana, ali se
nije trudio da izvršava dobrovoljna dobra
djela, tako da je ovaj većeg stepena nego
prethodni.
3. Onaj koji prednjači u dobru, a to je onaj koji čini
dobrovoljna djela pored obaveznih, te djelima
koja čini srcem samo radi Allaha, Silnog i Uzvišenog, dosegne velike stepene. Takav se nalazi
u najvećim stepenima štićeništva. Nema
sumnje da je vjerovjesništvo od najvećih
stepena Allahova štićeništva.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, kako se navodi u djelu
Medžmu'ul-Fetava, je rekao: „Ljudi se stepenuju u tri
kategorije: Onaj koji sebi nepravdu čini, muktesid i onaj
koji prednjači u dobru.
Onaj koji sebi nepravdu čini je griješnik koji
ostavlja ono što mu je naređeno ili čini ono što mu je
zabranjeno.
Muktesid je onaj koji izvršava naredbe i kloni se
zabrana.
Onaj koji prednjači u dobru se približava
Allahu koliko je god u mogućnosti, izvršavajući obaveze i
ono što je pohvalno, a ostavljajući zabranjene i pokuđene
stvari.
Međutim, muktesid kao i onaj koji prednjači u
dobru imaju poneke od grijeha koji im budu izbrisani
pokajanjem, a Allah voli one koji se kaju i voli one koji
se čiste, ili dobrim djelima koja brišu loša, ili nedaćama
koja su iskup za grijehe ili nečim drugim mimo toga.
Svaka od ove dvije grupe, muktesidi i oni koji
prednjače, su od Allahovih štićenika koje je Allah
spomenuo u Svojoj knjizi kada je rekao: I neka se ničega
ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici, oni
koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali., tako da
je definicija Allahovih štićenika da su oni: bogobojazni
vjernici.
Međutim, oni se dijele na “obične“, a to su
muktesidi, i “posebne“, a to su oni koji prednjače, iako su
oni koji prednjače u najvećim stepenima poput
vjerovjesnika i iskrenih.
Vjerovjesnik, neka je na njega i sve njegove
sljedbenike Allahov salavat i selam, spomenuo je ove
dvije skupine u hadisu kojeg bilježi el-Buhari u svom
Sahihu od Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime,
od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao:
'Allah je rekao: 'Onaj koji neprijateljuje s Mojim
štićenikom Ja mu objavljujem rat! Neće Mi se rob
približiti ničim kao izvršavanjem ono što sam mu
naredio. Zatim će mi se nastaviti približavati
dobrovoljnim djelima sve dok ga ne zavolim; a kada
ga zavolim bit ću sluh kojim sluša, vid kojim gleda,
ruka koju pruža, noga kojom hodi. Mnome će slušati i
gledati, mnome će uzimati i mnome će hoditi.* Ako me
za nešto zamoli zasigurno ću mu to dati, a ako kod
mene utočiste potraži zasigurno ću mu utočište dati.
Nisam ni za šta toliko oklijevao* kao kada trebam
usmrtiti dušu moga roba vjernika, on ne voli smrt, a
ja ne volim da ga uznemirim, ali je ona neizbježna.'
(*Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin kaže: „Njegove riječi: ’Bit ću sluh kojim sluša…’, jasno da ne ciljaju bukvano značenje, jer je sluh stvorenja stvoren i odvojen od Allaha, pa šta ovo onda znači? Rečeno je da znači da kada čovjek postane Allahov štićenik i bude svjestan toga čuvat će svoj sluh, tako da će slušati samo ono čime je Allah zadovoljan. Isto se kaže i za njegov vid, za njegovu ruku i nogu. Rečeno je i da znači da će ga Allah uputiti da koristi svoj sluh, vid, i svoje ruke i noge na ispravan način, što znači da bude upućen u slušanju, gledanju, uzimanju (nečeg rukom) i koračanju, i ovo je značenje ispravnije, tj. da se misli na Allahovu putu čovjeka na ispravno korišćenje ovih organa.“)
(*Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin je rekao: „Ovo oklijevanje (od strane Allaha) nije zbog sumnje da li je to dobro, ili zbog sumnje u (Njegovu) moć da učini nešto, već iz milosti prema ovom robu, i zbog toga u istom hadisu kaže: 'On ne voli smrt, a ja ne volim da ga uznemirim, ali je ona neizbježna)
Što se tiče onog vjernika koji je prema sebi
nepravdu učinio, on ima štićeništva shodno koliko ima
imana i bogobojaznosti, kao što pri njemu ima i onog što
je suprotno tome shodno njegovim grijesima. Tako se pri
jednoj osobi mogu naći dobra djela koja prouzrokuju
nagradu, i loših djela koja prouzrokuju kaznu, pa će
možda biti i nagrađen i kažnjen. Ovo je stav svih ashaba,
te stav svih učenjaka islama i ehli sunneta vel-džemata
koji su rekli: -,Sigurno u Vatri neće vječno boraviti niko
ko je u srcu imao imana makar koliko zrno gorušice.’“ (Medžmu’ul-fetava)
Šejh Ibn el-Usejmin, kako se navodi u djelu
Fetava muhimme je rekao: „Onaj koji bude vjernik i
bogobojazan takav je Allahov štićenik, a ko nije takav taj
i nije od Allahovih stićenika, pa ako bi imao nešto od
imana i bogobojaznosti imao bi udio u štićenistvu
(evlijaluku).“
Treće:
Štićenistvo nije propis koji je vezan za nekog, niti
je poseban znak kojim je obilježena određena skupina
ljudi, ne dobija se nasljedstvom i oporukom, naprotiv to
je stepen pokornih koji počinje u srcu ljubavlju i
veličanjem Allaha, Silnog i Uzvišenog, a zatim se
oslikava u stvarnosti djelima, tako da onaj koji je takav
zarađuje ljubav Uzvišenog Allaha i Njegovo štićeništvo.
Četvrto:
Štićeništvo nije uzrok da čovjek čini zabranjene
stvari, niti da ostavi ono što mu je naređeno, naprotiv, ako
bi to učinio to bi bio dokaz manjkavosti njegova
štićeništva kod Allaha, kao što nije dozvoljeno nikome da
se okreće (obraća) onima koje zovu evlijama, a oni to
možda i ne zaslužuju, pa ih stavljaju na mjesto
vjerovješnistva tako da im ne odbijaju niti jednu naredbu,
niti im se suprostavljaju u mišljenju i stavu. Sve ovo se
smatra pretjerivanjem kojeg je Uzvišeni Allah zabranio, i
to je od najvećih uzroka zapadanja ljudi u širk (mnogoboštvo). Neki ljudi čak prelaze i tu granicu pa zapadaju u
veliki širk, zbog pogrešnog razumijevanja štićeništva i
stepena evlija, pa ih vidiš kako dove (traže molbama) od
nekog mimo Allaha, prinoseći im žrtve i kurbane te
tavafe (Činiti tavaf znači: obilaziti oko nečega radi obožavanja Allaha tim postupkom, ili pak obožavanja te stvari oko koje se obilazi. Tako muslimani obilaze oko Ka'be radi obožavanja Allaha tim postupkom, a mušrici obilaze oko grobova i kipova radi obožavanja onoga oko čega obilaze) oko njihovih kabura.
Peto:
Što se tiče da nekog oslovimo uopšteno sa
“Allahovi drugovi“ misleći na evlije, ne znamo ništa što bi
upućivalo na ispravnost ovog naziva, a najbolji Allahovi
štićenici su poslanici i vjerovjesnici, zatim ashabi
(prijatelji) poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve
sellem, zatim oni koji dolaze nakon njih, zatim oni koji
dolaze nakon njih, i ne znamo da se igdje navodi
nazivanje nekog od njih sa “Allahovi drugovi“.
Ono što se ispravno prenosi od Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, jeste naziv “Ehlullah – Allahu
bliski robovi“ za one koji puno uče Kur'an. Tako da
bilježe imam Ahmed i Ibn Madže da je Vjerovjesnik,
sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: „Zaista Allah ima
Svoje bliske robove među ljudima (أهلون).“ Rekoše: „O
Allahov poslaniče, ko su oni?“ Reče: „To su oni koji se
puno druže sa Kur'anom (ehlul-Kur'an), oni su
Allahu bliski i posebni robovi.“ (šejh Albani je hadis ocjenio vjerodstojnim u sahihu Ibn Madže) Izraz (أهلون) je
množina za riječ (أهل).
Ehlul-Kurʹan su oni koji Kuran nauče napamet, a
zatim rade po onome što se nalazi u njemu.
Ehlullah su Njemu veoma bliski robovi, koji su
Mu privrženi kako dolikuje čovjeku da mu bude privržen.
Allah najbolje zna
izvor: www.islamqa.com/en
+ dodatak, govor uleme o evlijama:
Većina islamskih učenjaka je razmatrala pitanje evlija i o tome dala svoje viđenje.
Taberi o evlijama kaže: «Evlije su oni koji posjeduju svojstva kojima ih je opisao Allah subhanehu ve te'ala, a to su oni koji vjeruju u Njega i koji Ga se boje.»
Ibn Kesir kaže: «Uzvišeni Allah nas obavještava da su Njegove evlije oni koji Ga vjeruju i koji Ga se boje. Tako ih je opisao njihov Gospodar. Svako ko se boji Allaha subhanehu ve te'ala i ko vjeruje u Njega je, u stvari, velijullah ili evlija Uzvišenog Allaha.»
Bejdavi je rekao o Allahovim evlijama: «To su oni koji su se potpuno pokorili Allahu subhanehu ve te'ala i kojima je Allah subhanehu ve te'ala podario keramete.»
Detaljniji govor o evlijama dao je Ibn Redžeb koji kaže: «Allahove subhanehu ve te'ala evlije su oni koji se približavaju Allahu subhanehu ve te'ala sa onim što će ih približiti Njemu (pokornost, farzovi i nafile), a Allahovi neprijatelji su oni koje je On udaljio od Sebe zbog njihovih loših i prezrenih djela i njihove oholosti i nadmenosti. Allah subhanehu ve te'ala je Svoje bliske evlije podijelio na dvije skupine: prvu skupinu čine oni koji Mu se približavaju sa potpunim izvršavanjem farzova, a to podrazumjeva izvršavanje svih naredbi i ostavljanje svih zabrana. Sve to spada u Allahove subhanehu ve te'ala farzove koje je On propisao Svojim robovima. Drugu skupinu sačinjavaju oni koji Mu se nakon izvršavanja farzova, približavaju nafilama. Svi oni koji pozivaju u približavanje Allahu subhanehu ve te'ala i postizanje evlijaluka na bilo koji drugi način, osim kroz pokornost Njemu onako kako nam je On to propisao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, su lažljivci. Njihovi pozivi su lažni pa makar oni pozivali Allahovom subhanehu ve te'ala evlijaluku, Njegovoj ljubavi i zadovoljstvu, ali na način koji nije u praksi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem i šerijata.»
Ibn Ebi ‘Izz definiše evlije na sljedeći način: «Allahov subhanehu ve te'ala evlija je onaj ko Mu se približava izvršavanjem onoga što On voli.»
Izuzetno lijepu definiciju evlija dao je Ibn Hadžer, koji kaže: «Pod velijullahom, Allahovim evlijom, želi se ukazati na čovjeka koji je alim, učenjak u Allaha subhanehu ve te'ala koji poznaje Njegova imena, svojstva i djela onako kako su navedena u Kur'anu i sunnetu, koji je marljiv i istrajan u pokornosti Allahu subhanehu ve te'ala i koji je potpuno iskren u svom obožavanju Allaha subhanehu ve te'ala.»
Ibn Hadžer prenosi od Fakihanija da definiše evlije kroz hadisi kudsijj, kojeg smo ranije naveli, pa kaže: «Značenje hadisa jeste da kada rob izvršava sve farzove i istraje u nafilama, njegov namaz, post i drugi ibadeti ga vode do ljubavi Uzvišenog Allaha.»
Na kraju možemo zaključiti da se taj stepen može postići jedino sa imanom i takvalukom (bogobojaznošću).
