Imam jedan VELIKI problem koji utiče na moj iman i svakodnevno raspoloženje. Nikada do sada ga nisam nikome konkretno spomenuo, jer me strah čak o tome da pričam, al svakodnevno me muči. Pa sam primoran da šaljem ovu poruku da vidim imaš li kakav savjet da mi daš, da te Allah nagradi svakim dobrom.
Hvala Allahu oko godinu dana praktikujem vjeru, otprilike za tu godinu dosta se trudim da saznam sto više vezano za islam. Trudim se da slijedim sunet Poslanika, sallallahu alejhi we selem. I kao mlađi sam znao neke vezane stvari za vjeru, al sam bio u velikoj zabludi. Nisam se skoro ničega pridržavao, lutao sam u džahilijetu da mi Allah oprosti.
Ono što je moj problem je to što kad god spomem ime Allaha često mi u misli ulazi neka slika. A to me toliko uništava da ja to nikome opisati ne mogu. Ja se s tim borim da to prestane, to su prave borbe u glavi. Nekad pokušavam da zamislim da šejtan tako izgleda, jer mi to možda od njega i dolazi, al još uvjek me proganja. Čak uz to, nekad mi ružne misli dolaze vezane za Gospodara. Al najveći mi je problem ta slika. Čak mi je to od djetinstva kad sam kao dijete u nekoj komunističkoj knjizi pogledao neku sliku gdje se vrijeđao Gospodar, tada čak nisam ni u školu išao, al to mi je ostavilo trag evo do dana današnjeg. Imam 26 godina, a toliko me je strah toga. Nikad ovo nisam nikome rekao, pokušavam da zaboravim. Naučio sam i učit Ku'ran svaki dan se pridržajem toga, učim sebu rukje, išao sam i rukije da mi uče, al ništa, ovo ostaje, napada mi misli. Neke mi misli dolaze da mi je to zbog grijeha Allah zapečatio srce i da mi spasa nema koliko god dobra radio. Kad god imam slobodnog vremena nastojim ga potrošiti u ibadetu i onda mi ova slika u misli počne dolaziti i moje raspoloženje i iman pada i strah postaje veća da mi ništa primljeno neće biti što radim. Radi toga, ja to ne mogu ni kroz ove riječi da opisem. Ne znam šta da radim, šejh, jel se ikome ovo dešavalo? Da li ti znaš o čemu je riječ. Ako možeš da mi odgovoriž što prije, da te Allah nagradi Dženetom.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovakve misli, šejtanska opsjedanja i vesvese su sasvim normalna pojava kod vjernika. Ovo se dešavalo ashabima i onima poslije njih i dešavat će se do Sudnjeg dana do kada je Uzvišeni Allah dao priliku šejtanu da zavodi ljude.
Kaže Uzvišeni: "O, Iblise" – reče On – "zašto se ti ne htjede pokloniti?" "Nije moje" – reče – "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog." "Onda izlazi iz Dženneta" – reče On – "nek si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!" "Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!" "Daje ti se rok" – reče On – "do Dana već određenog." "Gospodaru moj" – reče – "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih." "Ove ću se istine Ja držati" – reče On: "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." (prijevod značenja, El-Hidžr, 32-42)
Osnova u razumijevanju akidestskih vesvesa
Kao osnova u liječenju akidetskih vesvesa, zlih misli i šejtanskih bajanja koja su vezana za akidetska ubjeđenja, Allahova svojstva, Njegovo biće, iman, kufr, otpadništvo i slično, a koje šejtan nameće mu'minu i sa kojima ga opsjeda do te mjere da im se ne može oduprijeti, je - da zna i da bude ubijeđen sljedeće tri stvari:
Prva – da su te misli i vesvese od šejtana koji želi da odvrati mu'mina od vjerovanja i praktikovanja vjere, da ga skrene sa Pravog Puta, da ga izluđuje ili u najmanju ruku rastužuje. Na ovo ukazuje mnoštvo ajeta i hadisa.
Druga - Pojava ovakvih misli i vesvesa je dokaz imana i vjere kod onoga kome se to dešava.
U hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo da su neki ljudi došli Poslniku, sallallahu alejih ve sellem, i rekli mu da im dolaze misli koje je teško nekom od njih da ih izgovori, pa im on reče: "Jel vas to snalazi?" Kažu: "Da". On im reče: "To je jasan (vid) imana".
U rivajetu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Ahmed sa vjerodostojnim senedom je došlo da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem: „O Allahov Poslaniče, dolaze mi misli za koje bi mi bilo draže da padnem sa nebesa nego da ih izgovorim“. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: „Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, hvala Allahu koji je lukavstva (smicalice i zamke) šejtana sveo na vesvese“.
Znači, onaj koga spopadaju i obuzimaju ovakve mislim on je na jasnom imanu. Zato ne treba da sebe optužuje ili da u sebe i svoju vjeru sumnja, jer misli koje mu dolaze su od šejtana, te misli nisu od njega sve dok im se opire, sve dok se ne slaže sa njima i dok se bori protiv njih.
Treće – Onaj koga proganjaju ovakve vesvese i zle i loše misli od kojih nema mira, koje ga opsjedaju, proganjaju i muče, on u tome nema grijeha.
Na ovo ukazuje hadis mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, u kojem je došlo da je Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je oprostio mom Ummetu ono što im prođe u mislima sve dok to ne urade ili ne govore o tome“.
Takođe, pošto su ovakve misli vid prisile, Allah subhanehu ve te'ala, je oprostio ovom Ummetu ono što urade u prisili.
Na ovo ukazuje hadis kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah oprostio mom Ummetu ono što urade greškom, iz zaborava i u prisili“. Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki i Darekutni. Vjerodostojnim i prihvatljivim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn Hazm, Zehebi, Nevevi i Ibn Hadžer, Ahmed Šakir, Albani i Šuajb Arnaut.
Prema tome, osnova u akidetskim vesvesama je da su one od šejtana, da si one jasan znak imana onoga koga opsjedaju i da onaj kome se to dešava nema u tome grijeha sve dok ne počne po tim mislima raditi ili ih govoriti sa ubjeđenjem u njih.
Praktično liječenje akidetskih vesvesa
Zatim, na onome koga obuzimaju spomenute šejtanske akidetske vesvese je da uradi sljedeće, shodno kako je došlo u vjerodostojnom hadisu:
Prvo – da kada mu dođu te misli da izgovori: EUZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIRRADŽIM, a može i dodati: AMENTU BILLAHI.
Dokaz za ovoje hadis mutefekun alejhi od od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, u kojem je došlo da je Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nekome od vas će doći šejtan i reći: Ko je stvorio to, ko je stvorio ono, sve dok ne kaže: Ko je stvorio tvoga Gospodara? Pa kada mu se to desi neka zatraži utičište od Allaha i neka završi (prekine)“. U rivajetu kod Muslima je došlo: „Neka kaže: AMENTU BILLAHI“.
Drugo – nakon što izgovori EUZU, treba da prekine sa tim mislima, tj. da im se ne prepusti, i da nastavi raditi ono što radio nepridavajući pažnju tim mislima.
Dokaz za ovo je isti gore spomenuti hadis u kojem je došlo: „Pa kada mu se to desi neka zatraži utičište od Allaha i neka završi (prekine)“.
Treće – potpuno ignorisanje tih misli, ne prepuštanje njima i ne razmišljanje o njihovim detaljima, takođe: neraspravljanje sa drugima o tim mislima, neistraživanje i nebavljenje tim mislima. U ovome zadnjem treba biti jako uporan, čvrst i nepokolebljiv.
Dokaz za ovo sve ono što je do sada spomenuto: ako su ove misli od šejtana, ako ne narušavaju iman i vjeru, ako u njima nema grijeha, ako se od njih traži utočište kod Allaha i ako kod toga treba stati, onda ovakve misli zaslužuju, trebaju i moraju da se ignorišu. U protivnom, šejtan će malo po malo ostvarivati svoj cilj.
Molim Uzvišenog da nas sačuva od šejtanskih zamki i spletki.
Ve billahi tevfik.
mr. Zijad Ljakić
