Zbog svih tih saznanja, moj život se pretvorio u tugu, i izgubio je svaki svoj smisao. Moje srce prekrila je pomračina beznadežnosti i straha od neizvjesne budućnosti.
Počeo sam tragati za novim životom, koji nije poput ovog, i novom družbom/saputnicima koja nije poput ove družbe.
Moja želja ispunila se kada sam zakoračio u „svijet Kur’ana“, a moja žeđ je utoljena kada su mojim grlom, prvi put, potekle Božije riječi.
U Kur’anu sam pronašao život u kojem nema bijede, i druga od čijeg ne trebam strepiti.
Tako mi Allaha život s Kur’anom je pravi život, „samo kada bi oni znali“.
Život s Kur’anom je užitak prije užitka, ugodan život i beskrajno zadovoljstvo.
Život s Kur’anom je blagodat iznad svake blagodati, poklon iznad svakog poklona i osjećaj iznad svakog osjećaja.
Omer, radijallahu anhu, živio je s Kur’anom, i svim svojim bićem doživljavao/osjećao svako njegovo upozorenje i svaku njegovu pouku. Kada je jedne noći čuo prvih sedam ajeta sure Et-Tur: „Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj, i Hrama poklonika punog, i svoda uzdignutog, i mora napunjenog kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi“, rekao je: „Tako mi Gospodara Ka’be, ovo je istinita zakletva“, a zatim je pao u postelju i mjesec dana nije ustajao, ljudi su ga obilazili a nisu znali od čega je bolestan.
Abdullah ibn Abbas je živio s Kur’anom, dok on nije postao „sabesjednik“ njegovog uma, „prijatelj“ njegovog srca i dok u potpunosti nije ovladao njegovim razumom. Toliko je bio vezan za Kur’an i ubjeđen u njegovu sveobuhvatnost i savršenstvo, da je često znao reći: „Tako mi Allaha, kada bi izgubio povezac deve, sigurno bi našao u Kur’anu nešto o tome.“
Halid ibn El-Velid je toliko žalio što se nije više družio s Kur’anom, da ga je pred kraj svog života čvrsto prislonuo na grudi, zaplako i rekao: „Džihad me je zabavio od tebe.“
Ikrime ibn Ebu Džehl je živio s Kur’anom, i kada god je vidio Mushaf, stavio ga je na lice, plakao i govorio: „Govor mog Gospodara, govor mog Gospodara.“
Poznati islamski učenjak Ibn Tejmijja, većinu svog života, proveo je u pozivanju ljudi na pravi put (da’vi) borbi na Allahovom putu (džihadu) i pobijanju zabludjelih učenja, a kada je, pred kraj života, zatvoren u tvrđavu, u potpunosti se posvetio Kur’anu, njegovom učenju i proučavanju. Govorio je: „Kajem se što sam većinu svog života potrošio u proučavanju drugih a ne kur’anskih značenja.“
Jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana današnjice, Muhamed Emin eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, rekao je za sebe: „Nema nijednog kur’anskog ajeta, kojeg nisam posebno i detaljno proučio.“ Kakva je to ljubav i pažnja prema Kur’anu: 6236 ajeta, svaki od njih je posebno proučio i posvetio mu dio svog života!
Jedan naš savremenik je pobrojao imena 18 velikih učenjaka, koji su, na samrti, žalili što nisu više vremena posvetili Kur’anu.
Život s Kur’anom je duševni spokoj i smiraj, koji može osjetiti samo onaj ko živi takvim životom.
Kada stanovnici Dženneta kažu: „Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odtsranio…“, oni će to reći samo iz jednog razloga – zato što su, na ovom svijetu, živjeli s Kur’anom. Razmisli o početku ajeta, koji prethode ovim njihovim riječima: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju…“ (Fatir, 29-34)
Druženje s Kur’anom je druženje od kojeg ćeš imati korist na dan kada od tebe pobjegnu tvoja majka i tvoj otac, tvoj brat i tvoj prijatelj, tvoja supruga i tvoja djeca, tvoje pleme i tvoja grupa. Okrećaćeš se na sve strane, i nećeš naći nikoga osim svog vjernog i jedinog prijatelja, Kur’ana, koji će stajati uz tebe, braniti te i zagovarati se za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu kaže: „Učite Kur’an, jer će on biti vaš zagovornik na Sudnjem danu“
Neću ti reći, kušaj život s Kur’anom da bi osjetio slast sreće, nego ću ti reći, budi ubjeđen da tvoj istinski život, sreća i dobro počinju onog momenta kada Kur’an prihvatiš za svog iskrenog prijatelja.
I na kraju, cijenjeni brte i sestro, nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš ono najljepše na njemu – život s Kur’anom.
