O ti kojeg su brige u očaj bacile, kada se na tebe sruči nevolja i iskušenje, kada te ljudi poraze i ponize, kada doživiš neuspjeh u poslu – ne srdi se i ne očajavaj, ne prigovaraj za neuspjeh svom bračnom drugu i svojoj porodici, ne žali se nikome, već reci: ‘’Hvala Allahu!’’Pokori se sudbini i ne proklinji. Spoznaj suštinu sudbine i Allahove odredbe, to će te sigurno smiriti. I ne govori: ‘’Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako, već reci: ‘’Odredba je u Allahovoj ruci i On čini šta hoće!’’
O ti koji si opterećen brigama, želim ti ukazati na vezu i posrednika preko kojeg ćeš ostvariti sve što želiš, ali nakon što iskreno i čvrsto odlućiš da mu se predaš i povjeriš i ispuniš određene uslove koje On traži da bi te prihvatio i pomogao ti. Savjetujem ti da mu pošalješ ‘’brzojav’’ lično i direktno i budi potpuno siguran da ćeš samo preko Njega ostvariti ono što želiš.
Ko je posrednik s kojim želiš stuputi u kontakt i kojem se želiš približiti ove noći? To je Vladar nad vladarima, Gospodar vladara i njihovih podanika, jedan i jedini Bog koji vlada i upravlja svime. On je Allah, čija odredba je sadržana u dva slova, K (kaf) i N (nun), kao što stoji u Kur’anu: ‘’I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: ‘’Budi!’’ (kun!) – i ono bude.’’(Jasin, 82.)
Savjetujem ti takođe, da se pripremiš prije nego Ga odlučiš posjetiti.Učini to sam i to u toku noći, kada spavaju svi oni koje inače uzimamo za posrednike u našem životu. Svi osim Njega, Živog i Vječnog! Onoga koji se u zadnjoj trećini noći obraća svojim robovima, riječima: ‘’Imali li neko da nešto traži od Mene, pa da mu dadnem to što traži. Ima li neko da traži oprost, pa da mu oprostim.’’
U tom trenutku, u tamnoj i tihoj noći, iznesi Mu svoju tugu i brigu. Skrušeno ga dozivaj u svojoj dovi i traži od Njega sve što želiš. A kada završiš s dovom, znaj da te čeka sigurni uspjeh i to na jedan od tri načina: ili će ti odmah dati ono što si tražio, ili će ti to zamjeniti nečim mnogo boljim i važnijim za tebe na Sudnjem danu, ili će ti putem dove koju si mu uputio otklonuti nevolju koja te je snašla.
I kada ti se u grudima stjesni, kada ti postane nepodnošljivo, kada pred sobom ne vidiš ništa osim tamnih oblaka iskušenja, ne zaboravi da lijek i izlaz potražiš u namazu. Namaz je bolnica u kojoj se liječe briga, tuga, depresija i očaj. U najtežim trenucima u svom životu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nalazio je utjehu u namazu, a tako su radili i svi istinski učenjaci i pobožnjaci.
Zato se raduj skrivenoj dobroti, raduj se nadi koja će ti osvijetliti put, raduj se sretnoj budućnosti, ta vrijeme je da sumnju izliječiš ubjeđenjem. Vrijeme je da tmine iskušenja odagnaš istinskom zorom imana. Vrijeme je da gorčinu tuge i brige zamjeniš slašću zadovoljstva. Raduj se zori koja će ti život ispuniti svjetlom, budi postojan i smiren, jer ti si uspostavio vezu s Onim koji je dobrostiv i plemenit prema svojim robovima i milostiv prema stvorenjima. Raduj se, jer onaj ko se na Allaha osloni, njega čeka lijep završetak i sreća koja ne prestaje.
Vjerovanje koje je pobjedilo sva iskušenja
Govoreći o svom iskušenju i nevolji u koju je zapao zbog neslaganja sa akaidskim učenjem o stvorenosti Kur’ana, koje su zagovarali vođe zabludjele sekte mu’tezila, a koje je prihvatila i zvanična abasijska vlast, imam Ahmed ibn Hanbel je, između ostalog, rekao: ‘’Nakon što su mu donijeli bičeve, halifa Mu’tesim je pogledao u njih, a zatim se obratio dželatima i naredio im da priđu i uzmu bičeve. Jedan od njih mi je prišao i dva puta me snažno udario bičem. Nakon devetnaestog udarca prišao je halifa Mu’tesim i rekao mi: ‘’Ahmede, ne ubijaj sam sebe! Ja sam, tako mi Allaha, sažaljiv prema tebi!’’ Neki od prisutnih su govorili: ‘’Teško tebi, zar ne vidiš da halifa stoji pored tebe!?’’ A drugi su dovikivali: ‘’Vođo pravovjernih, ja preuzimam na sebe njegovu krv. Ubij ga!’’ Onda mi se Mu’tesim ponovo obratio, rekavši: ‘’Teško tebi Ahmede! Zar na sve ovo nemaš ništa reći?’’ Odgovorio sam: ‘’Donesite mi makar jedan dokaz iz Allahove Knjige ili iz Poslanikovog sunneta, za ono što govorite, ja ću to odmah potvrditi.’’ Nakon toga Mu’tesim je pozvao dželata i rekao mu: ‘’Udri ga, ruka ti otpala!’’ A zatim je ponovo prišao meni, govoreći: ‘’Budi pametan Ahmede i potvrdi ono što tražim od tebe.’’ Ponovio sam svoje prethodne riječi: ‘’Donesite mi makar jedan dokaz iz Allahove Knjige ili iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, za ono što govorite, ja ću to odmah potvrditi. U suprotnom ja ostajem pri svom stavu da je Kur’an nestvoreni Allahov govor.’’ Kad je vidio da neću popustiti, halifa Mu’tesim je naredio dželatu da me ponovo bičeju. Dželat me je nemilosrdno udarao bičem sve dok nisam izgubio svijest.’’ Nakon što su ga bičevali, mučili i bacili u tamnicu, halifa Mu’tesim se pobojao da Ahmed ibn Hanbel ne umre, što bi moglo izazvati narodni bunt i ustanak protiv halife, pa je naredio da se imam Ahmed pusti iz zatvora.
Šta je to što je Ahmeda ibn Hanbela učinilo strpljivim na bičevanju pod kojim bi i brdo pokleknulo? Šta je to što ga je učinilo nepokolebljivim i dosljednim u njegovom mišljenju po pitanju stvorenosti, odnosno nestvorenosti Kur’ana? Šta je to što je od njega odagnalo očaj i pesimizam i pored toga što su mu neprijatelji već bili presudili smrtnom presudom?
To je optimizam i nada u Allahovu milost, jer iskreni vjernici svoju snagu crpe iz božanskog svijetla, onda kada ih iskušenja skole sa svih strana. Neka se Allah smiluje imamu Ahmedu, čuvaru ispravne akide i sunneta u vremenu smutnje i fitneta.
Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja pronašao Tutankhamonovu grobnicu s blagom
Howard Carter (1873.-1939.), poznati engleski areheolog i egiptolog, skoro cijeli svoj profesionalni vijek proveo je na istraživanju i snimanju faraonskih grobnica u Egiptu, a posebno na istrživanju Tutankhamonove grobnice koja je u sebi skrivala basnoslovno bogatstvo. Nakon mnogobrojnih i mukotrpnih istraživanja, Howard je locirao mjesto za koje je smatrao da se na njemu nalazi Tutankhamonovo blago. Međutim, taj istraživački poduhvat zahtjevao je ogromna materijalna sredstva, pa je Howard Carter uspio ubjediti i zainteresirati jednog bogataša da finansira njegov projekat.
Howard je bio presretan što je napokon mogao započeti sa iskopavanjem tajanstvene grobnice. No, njegova radost nije dugo trajala. Naime, nakon dugotrajnog iskopavanja, shvatio je da to nije mjesto koje krije Tutankhamonovu grobnicu. Howard je ušao u svoj šator umoran i tužan, ali ne i razočaran. Započeo je nova mjerenja, a nakon toga je odredio novu lokaciju, ubjeđen da se tu krije grobnica za kojom je tragao. Radnici su prešli na novu lokaciju i započeli iskopavanje. Međutim, nakon izvjesnog vremena ustanovili su da su i ovaj put uzalud kopali, jer to nije bila lokacija na kojoj se nalazila Tutankhamonova grobnica. Finansijer je počeo sumnjati u Howardove arheološko-istraživačke sposobnosti. Potrošio je mnogo i novca i vremena u posao koji nije donio ništa od očekivanog, a on jednostavno nije želio da svoj novac i trud tek tako ostavi u divljoj egipatskoj pustinji. No, Howard ga je podsticao na strpljenje ubjeđujući ga da će, ukoliko uspiju pronaći grobnicu, njegov kapital biti mnogostruko uvećan. Uspio ga je ubjediti i iskopavanje je počelo na novoj lokaciji. Na žalost, opet su pogriješili lokaciju. Nakon toga, Howard je odredio nekoliko lokacija izvan kojih, po njegovom mišljenju,ni u kom slučaju ne bi smjela biti Tutankhamonova grobnica. I opet je izvršio pogrešna mjerenja, ni na jednoj od tih lokacija nisu našli spomenutu grobnicu. Tada je njegov finansijer u potpunosti izgubio strpljenje i definitivno je odlučio da prekine saradnju sa Howardom i da napusti Egipat. I dok su se radnici pripremali za odlazak, Howard je još jedanput uzeo kartu i letimici posmatrao tu tajanstvenu pustinju. Pogled mu se zaustavio na jednoj lokaciji za koju je bio ubjeđen da u sebi krije Tutankhamonovu grobnicu. Odlučio je da to bude posljednji pokušaj.Pozvao je radnike i naredio im da kopaju na tom mjestu. Kad je to čuo njegov finansijer, vrisnuo je od srdžbe, vičući na Howarda: ‘’Ostavi se više čorava posla! Čovječe, zar ti nije jasno da radiš uzaludan posao i da smona ovaj način svi gubitnici!?’’ Howard mu se obratio poniznim i molećivim glasom: ‘’Gospodine, molim Vas, dajte mi još samo jednu priliku! Neka ovo bude zadnji pokušaj, molim Vas!’’Finansijer se smirio i pružio mu je posljednju priliku. I gle čuda! Radnici tek što su počeli iskopavanje, naišli suna tragove koji su upučivali na Tutankhamonovu grobnicu u kojoj se krilo ogromno blago i bogatstvo.
Zbog uporonog rada i ubjeđenja da će uspjetii zbog toga što se do posljednjeg trenutka nije predavao niti gubio nadu, Howard Carter je usitinu zaslužio da pronađe grobnicu egipatskog faraona Tutankhamona, koja je zapravo bila prava riznica u koju je pohranjeno veliko bogatstvo. I to mu je na kraju i pošlo za rukom.
Uvijek imaj lijepo mišljenje o Allahu
Lijepo mišljenje o Allahu je veličanstveni ibadet srca bez kojeg je nezamislivo upotpunjenje imana, jer je to srž tevhida i jedan od njegovih zahtijeva. Lijepo mišljenje o Allahu podrazumijeva da o Allahu mislimo onako kako dolikuje Njegovoj uzvišenosti i svemoći i kako zahtjevaju Njegova lijepa imena i svojstva savršenstva, a što sve skupa ostavlja pozitivan trag na život vjernika s kojim je i Allah dž.š.zadovoljan. To također znači da je čovjekovo razmišljanje o Allahu usmjerenu u onom pravcu koji znači da kod njega preovladava misao da je Allah milostiv i da će mu se smilovati i spasiti ga nevolje i odagnati tugu. A sve to na osnovu razmišljanja o ajetima i hadisima o Allahovoj plemenitosti i opraštanju i onome što je obećao iskrenim vjernicima.
Allah dž.š.je rekao: ‘’Ja sam s mišljenjem Moga roba o Meni.’’ Komentirajući ovaj hadisi-kudsi, Ibn Hadžer el-Askalani je u svom znamenitom djelu Fethul-Bari, kazao: ‘’To znači: Ja sam zaista moćan da učinim ono što Moj rob misli da mu mogu učiniti.’’ Imam Nevevi prenosi da je El-Kadi rekao: ‘’Ovaj hadisi-kudsi znači: Ja ću mu oprostiti kada oprost zatraži, primit ću njegovu tevbu kada se pokaje, uslišat ću njegovu dovu kada me moli, i dat ću mu ono što od Mene traži.’’ Rečeno je također da se pod mišljenjem o Allahu misli na nadu u Allahov oprost, što je i najispravnije.
Podstičući vjernike na ovaj ibadet, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Neka niko od vas ne dočeka smrt, a da nema lijepo mišljenje o Allahu.’’ Rekao je također: ‘’Ko želi susret s Allahom i Allah želi susret sa njim.’’
Govoreći o lijepom mišljenju o Allahu kao ibadetu, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ‘’Većina ljudi, osim onih kojima se Allah smilovao, loše misli o Allahu. Naime, većina ljudi vjeruje, iako to ne govore, da su im prava zakinuta i umanjen njihov dio i da oni zaslužuju više nego im je Allah dao. Takav čovjek ovako razmišlja o Allahu: ‘’Moj Gospodar mi je nepravdu učinio i uskratio mi ono što zaslužujem’’, i njegova duša je svjedok takvom mišljenju o Allahu, iako on to što nosi u duši jezikom negira i poriče. Onaj ko malo bolje zaviri u svoju dušu kako bi upoznao ono što je duboko u njoj pohranjeno, vidjet će da je loše mišljenje o Allahu skrivenu u dubinama duše kao što je vatra skrivena u krijesnici. Ako hoćeš zapali krijesnicu pa će te iskra odmah obavijestiti šta se nalazi u unutrašnjosti krijesnice. Zato se dobro preispitaj i vidi jesi li ti čist od natruha takvog mišljenja o Allahu. Ako jesi, blago tebi, spasio si se neopisivo velikog grijeha, a ako nisi čist od takvih primisli, ja te ne mogu zamisliti među spašenima.’’
Seid ibn Džubejr je učio ovu dovu: ‘’Gospodaru moj, molim te da mi podariš istinski oslonac i pouzdanje u Tebe i lijepo mišljenje o Tebi.’’
A Ibn Mes’ud je govorio: ‘’Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema, vjerniku nije dato ništa bolje od lijepog mišljenja o Allahu. Tako mi Allaha, čovjek neće misliti o Allahu dobro, a da mu Allah neće dati ono što je zaslužio na osnovu tog mišljenja, jer u Njegovoj ruci je svako dobro.’’
Abdul-Aziz bin Baz – slijepi učenjak
Njegovo puno ime je Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Abdur-Rahman ibn Muhamed ibn Abdullah bin Baz. Potječe iz porodice Baz koja vuče korijene iz Medine i koja je od pamtivijeka gajila ljubav prema znanju i trgovini. Abdul-Aziz bin Baz rodio se u Rijadu, 1330. godine po Hidžri. U Rijadu je odrastao i proveo cijeli svoj život i nije ga napuštao osim prilikom odlaska na hadž. Kada je imao 16 godina, Allah ga je iskušao teškom bolešću očiju, da bi nakon toga, kada je imao oko dvadeset godina, potpuno oslijepio.Međutim, to ga nije spriječilo u traganju za znanjem niti je umanjilo njegove ambicije i odlučnost na tom putu. Naprotiv, on je i nakon toga bio ustrajan u slušanju predavanja i druženju sa najpoznatijim učenjacima toga doba, što je ostavilo veliki trag i izvršilo presudni utjecaj na izgradnju njegovog naučnog i moralnog lika i djela.
Ono što je svakako vrijedno spomenuti i što bi trebali znati, jeste činjenica da je šejh Abdul-Aziz bin Baz, gubljenjem vida ostvario mnogobrojne koristi, a mi ćemo spomenuti samo četiri.
Prvo, ostvario je, ako Bog da, veliku nagradu kod Allaha dž.š. Naime, imam Buharija bilježi hadisi-kudsi u kojem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah dž.š., rekao: ‘’Kada Ja iskušam Moga roba gubitkom vida, Ja mu u zamjenu za to dadnem džennet.’’
Drugo, snaga inteligencije i memorisanja. Šejh bin Baz je slovio kao hafiz i vrsni poznavalac hadisa i ako bi ste ga upitali neki hadis iz šest vjerodostojnih zbirki hadisa, zatim iz Musneda, imama Ahmeda ibn Hanbela, i drugih zbirki, on bi vam odmah citirao hadis sa kompletnim nizom prenosilaca, te spomenuo kako su muhadisi ocijenili taj hadis i njegove prenosioce, a zatim bi ga prokomentirao.
Treće, zanemarivanje prolaznih užitaka i dunjalučkih ukrasa.Šejh bin Baz je, kad je riječ o odnosu prema dunjalučkim blagodatima, bio pravi asketa(zahid), poput zahida i pobožnjaka iz prvih generacija islama i svoje srce je vezao za Ahiret, potpuno se predajući Allahu i Njegovoj odredbi.
Četvrto, šejh bin Baz se okoristio iskušenjem gubljenja vida tako što je sebe natjerao na izdržljivost i upornost, što mu je pomoglo da postane jedan od najvećih učenjaka svoga vremena. Bio je učenjak kojeg je krasila širina znanja, razboritost, pronicljivost i snaga ispravnog zaključivanja i rasuđivanja.Allah mu je svijetlo očnog vida zamijenio svijetlom u srcu i ljubavlju prema islamskom znanju i dosljednom slijeđenju sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.Osim visokog stepena koji je postigao kao učenjak, šejh bin Baz je bio simbol poniznosti, lijepog ponašanja, uzvišenih ambicija, iskrenih namjera, dostojanstvenog držanja i bez imalo oholosti i pretjerivanja.Bio je slijepi šejh koji nije dozvolio da sljepilo bude brana između njega i korisnog znanja, kao što nije dozvolio da to iskušenje bude uzrok zapadanja u očaj i depresiju. Naprotiv, on se iskreno i potpuno predao Allahovoj odredbi i vjerovao u nju, pa ga je Allah obasuo svojom milošću i dobrotom i opskrbio ga znanjem i lijepim ahlakom koji su mu donijeli ugled i obezbjedili lijep spomen u budućim generacijama i najljepše mjesto na ahiretu.
Zato, o ti koji si sklon očajavanju, razmisli o životu ovog slijepog učenjaka i uporedi ga sa životima hiljade onih kojima ne fali vid, ali koji i pored toga kroz život idu kao slijepci i odu s dunjaluka bez ikakvog traga i spomena, pa će ti postati jasno da istinski vjernici nemaju razloga da očajavaju ma kakva ih iskušenja na dunjaluku snalazila.
Tako su govorili uspješni ljudi
Moguće je upitalo nemoguće: ‘’Gdje stanuješ?’’ Nemoguće je odgovorilo: ‘’U snovima beznadežnih ljudi.’’
Ne razmišljaj o onome što nemaš, da ne bi izgubio ono što imaš.
Ni najljepši bostan nije čist od zmija.
Ne strahuj od zvuka metaka, jer zasigurno nećeš čuti zvuk metka koji će te ubiti.
Ne postoji neuspješan čovjek, postoji čovjek koji je krenuo sa dna i tu ostao.
Kad se popneš na visoku planinu baci pogled u podnožje da vidiš i razmisliš ko ti je pomogao da se popneš na vrh planine. Ponizno pogledaj u nebo da bi ti Allah učvrstio korake na Zemlji.
Malo znanja uz rad po njemu, bolje je od puno znanja po kojem se ne radi.
Kad siromahu dadneš ribu spasio si ga gladi za jedan dan, ali ako ga naučiš loviti ribu, spasit ćeš ga gladi za cijeli život.
Kad putem ide lijenost, njen sigurni saputnik je siromaštvo.
Ne može se posječeno stablo zakucatikamenom u zemlju.
Sve tmine svijeta ne mogu skriti svjetlo obične svijeće.
Bolje je dva puta pitati nego jednom pogriješiti.
Piše: Selva El-Udejdan
