Friday, October 31, 2014

Pobijanje mezhebske pristrasnosti

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam najplemenitijem Poslaniku, našem vjerovjesniku Muhammedu, njegovoj časnoj porodici i svim ashabima!
Sami stavovi, bez iznošenja dokaza iz Kur’ana i Sunneta, ne vrijede puno, naročito kada su u suprotnosti s jasnim i nedvosmislenim tekstovima objave. A, također, isti ti učenjaci sami su naređivali da se ne slijede njihovi govori bez gledanja u dokaze, i da se njihov govor, kada dođe u suprotnost s objavom, odbaci te da se prihvati objava.

Plemeniti ashab Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, govorio je: “Neka ni jedan čovjek u svojoj vjeri ne slijedi slijepo drugog čovjeka, pa ako vjeruje i on vjeruje, a ako nevjeruje i on nevjeruje.”
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, je rekao: “Teško se sljedbenicima od grešaka učenjaka!” “Kako to?” – bi upitan. Reče: “Učenjak nešto kaže iz svog mišljenja, zatim onaj koji ga slijedi nađe drugog učenjaka koji bolje poznaje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (tj. njegov sunnet), pa opet ostavi njegov govor i nastavi slijediti svog učenjaka.”
Abdullah b. Muhammed el-Mu’tezz, rahimehullah, govorio je: “Nema razlike između stoke koja se voda i čovjeka koji slijepo slijedi drugog.”
Poznati tabi’in, mufessir, Ibn Abbasov učenik, Mudžahid b. Džebr, rahimehullah, rekao je: “Ne postoji niko od Allahovih stvorenja a da se ne uzima od njegovog govora i odbacuje, osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Imam Ebu Hanife, rahimehullah, govorio je: “Ako se ispostavi da je hadis vjerodostojan, onda je to moj mezheb.” I govorio je: “Mi smo, doista, samo ljudi, danas nešto kažemo, a sutra se povratimo.” Govorio je još: “Ako kažem neki govor koji je suprotan Allahovoj knjizi i predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostavite moj govor.”
Poznati hanefijski učenjak Ibnuš-Šehne, učitelj Ibnul-Humama, kaže: “Ako je hadis vjerodostojan, a suprotan je stavu (hanefiskog) mezheba, radiće se po hadisu i to će se smatrati njegovim (tj. Ebu Hanifinim) mezhebom, i neće se onaj koji radi po hadisu smatrati od onih koji ne slijede hanefijski mezheb, jer je vjerodostojno preneseno od Ebu Hanife da je rekao: ‘Ako je hadis vjerodostojan to je moj mezheb’…”
Imam Malik b. Enes, imam Medine u svom vremenu, kazao je: “Zaista sam ja samo čovjek, pogriješim i pogodim, zato pogledajte moje mišljenje, pa sve što se slaže s Kur’anom i Sunnetom to prihvatite, a sve što se ne slaže s Kur’anom i Sunnetom to ostavite.” Također je govorio: “Nema nikog, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da se ne uzima od njegovog govora i odbacije, osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Imam Šafija, rahimehullah, rekao je: “Svi muslimani su jednoglasni da onom kome se predoči (ko spozna) sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvoljeno da ga ostavi radi nečijeg govora.” I rekao je: “Svako pitanje, oko kojeg se vjerodostojno prenosi govor od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i suprotno je mom mišljenju, ja se vraćam s njega (ostavljam svoje mišljenje) dok sam živ, a i nakon moje smrti.” Rekao je također: “Svaki hadis kojeg čujete od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to je moje mišljenje, pa makar mene ne čuli da ga kažem.” I rekao je: “Ako me vidite da kažem nešto, a u isto vrijeme vjerodostojno je preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, suprotno tome, onda znajte da je moj razum otišao.”
Čovjek je upitao Imama Šafiju o nekom pitanju, pa mu je on odgovorio i naveo hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao tako i tako. Taj čovjek ga upita: “A da li i ti, o Ebu Abdullahu, isto tako kažeš (kao što je došlo u hadisu)?” Pa je Šafija, rahimehullah, ljutito odgovorio: “Je li misliš da sam mušrik!? Ili vidiš na meni crkveni pojas (kojeg nosaju svesčenici) i da sam izašao iz crkve!? Svakako! I ja tako kažem! I ja tako kažem! I ja tako kažem! To je obaveza svakog muslimana.”
Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: “Nema nikog a da se ne uzima od njegovog govora i odbacuje, osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.” I rekao je: “Mišljenje Evza’ija, mišljenje Malika i mišljenje Ebu Hanife, sve su to mišljenja, na istom su stepenu kod mene, nego je dokaz u predajama.” Također je govorio: “Onaj ko odbije hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, takav je na rubu propasti.”
Pored spomenutog, muslimanu bi trebale da budu dovoljen Allahove, dželle šanuh, riječi: “Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje…” (El-E’araf, 3), ali onaj kome je Allah zapečatio srce, mnoštvo citata mu samo povećava propast, da nas Allah sačuva.

Amir I. Smajić
Medina, 23. džumade-l-ahar 1435 h.g.
izvor: www.iman.ba