Ko je bio imam El-Berbehari
Puno ime mu je El-Hasen b. Ali b. Halef Ebu Muhamed el-Berbehari. Živio je u 3. i 4. stoljecu po hidžri. Bio je od velikih učenjaka i imama svog vremena. Nije preneseno kada se tačno rodio ali su historičari složni da je umro 329. Godine po hidžri. Učio je od velikih alima tog vremena, učenika imama Ahmeda b. Hanbela.
Šta kaže ulema o imamu El-Berbehariju
Kaže Ibn Kesir, rahimehullah: “Alim, zahid, hanbelijski pravnik, vaiz… bio je oštar prema novotarima i grješnicima i bio je od velikog ugleda. Veličali su ga i velikodostojnici i obični ljudi.”
Kaže Ez-Zehebi, rahimehullah: “Hanbelijski šejh, uzor i imam… fekih. Bio je od onih koji govore istinu i pozivaju u sunnet. Nije se bojao ničijeg prijekora.”
Govor imama El-Berbeharija o novotarijama i novotarima
Imam El-Berbehari, rahimehullah, rekao je: “Znaj, Allah ti se smilovao, ova vjera je došla od Allaha tebareke ve te’ala i nije data da bude predmet ljudskog razuma i njihovih mišljenja. Znanje o njoj je kod Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nemoj slijediti svoje prohtjeve pa da to bude uzrok tvog izlaska iz ove vjere.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svome umetu pojasnio sunnet i pojasnili su ga njegovi ashabi, a oni su džemat i oni su “velika crnina” (ar. sevadul-eazam), a velika crnina je: istina i njeni sljedbenici. A ko se suprotstavi ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u nečemu od stvari vjere uznevjerovao je. (Misli se na stvari od vjere koje svaki musliman mora nužno poznavati. Op.p.)
Znaj da ljudi nikada nisu uveli neku novotariju a da nisu ostavili nešto od sunneta. Zato se čuvaj uvođenja novih stvari u vjeru. Jer, svaka nova stvar u vjeri je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a zabluda i njeni sljedbenici su u vatri.
I čuvaj se uvođenja malih stvari u vjeru. Jer mala stvar se ponavlja sve dok ne postane velika. Tako ćemo vidjeti da je svaka novotarija uvedena u ovom umetu na početku bila mala i ličila je na istinu, i zavarani su sa tim oni koji su ušli u takvu novotariju pa zatim nisu mogli izaći iz nje. Zatim je ta novotarija rasla i postala je od vjere i postala je suprotna pravom putu sve dok njeni sljedbenici nisu izašli iz islama.
Zato pogledaj, Allah ti se smilovao, sve one čiji govor čuješ od tvojih savremenika i nemoj pristupati nijednoj stvari sve dok ne pitaš i ne vidiš jesu li o toj stvari govorili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili neko od uleme, pa ako vidiš da je tako, čvrsto se uhvati toga i nemoj ničemu nad tim davati prednost pa da propadneš u vatru.
Znaj da izlazak sa pravog puta može biti na dva načina:
Prvi je da čovjek pogriješi a ne želi ništa osim dobro. Za njegovom greškom se ne povodi i on je od onih koji su propali.
Drugi je da se čovjek namjerno protivi istini i onim bogobojaznim koji su bili prije njega. On je u zabludi i druge ka njoj vodi. I on je šejtan prkosni ovog umeta. I obaveza je svakoga ko ga poznaje da upozorava ljude na njega i da ljudima priča njegov slučaj da ne bi neko upao u tu novotariju i propao.
Znaj, Allah ti se smilovao, da rob neće upotpuniti svoj islam sve dok ne bude od onih koji slijede, potvrđuju i potpuno se pokoravaju. Pa ko kaže da je ostalo nešto od islama što nam nisu objasnili ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, utjerao ih je u laž, a dovoljno mu je od grijeha to što se razišao sa ashabima i hulio ih. I on je novotar, u zabludi i druge u nju poziva, onaj koji u islam uvodi ono što nije od njega.
Znaj, Allah ti se smilovao, da u sunnetu nema analogije, i ne dolazi se sa nečim sličnim njemu, i ne slijede se strasti po pitanju sunneta. (Misli se na analogiju koja dolazi u suprotnost s jasnim sunnetom.)
Nego je sunnet vjerovanje u ono što nam je došlo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez pitanja kako i objašnjavanja. Nije dozvoljeno govoriti: „zašto i kako“.
A govor i rasprava i nova mišljenja uvedena u vjeru samo unose sumnju u čovjekovo srce unatoč tome što je na istini i sunnetu.”
Odlomak iz djela “Šerhus-Sunne” imama El-Berbeharija, rahimehullah
Preveo i uredio: Nurudin Pajević