Ljudi znaju Kur’an izbjegavati na više načina, i to:
1. Izbjegavanje njegova slušanja, vjerovanja u njega, kao i nepridavanje pažnje ajetima spomenutim u njemu.
2. Izbjegavanje rada po njemu, prelaženjem preko granica halala i harama koje decidno naznačava, i pored toga što će izvjesna osoba vjerovati u njega, i redovno ga iščitavati.
3. Izbjegavanje praktičnog sprovođenja njegovih propisa, kao i parničenja i suđenja pred njime, u svim pitanjima vjere i života, kao i imanje ubjeđenja da Kur’an nije u stanju proizvesti potpuno ubjeđenje u istinu, niti da svojim tekstom može polučiti pravo znanje!?
4. Izbjegavanje razmišljanja, i pravilnog shvatanja njegovih ajeta, kao i nepoznavanje onoga što je Zakonodavac određenim ajetima htio reći!
5. Izbjegavanje liječenja njime kada su bolesti srca u pitanju, kao i traženje lijeka tamo gdje ga Allah, dželle ša’nuhu, nije dao, zapostavljajući Kur’an kao najbolji lijek srca.Sve navedeno spada u okvir slijedećeg kur’anskog ajeta: “Poslanik reče: Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!” (Furkan, 30)
Pod navedeno spada i osjećaj tjeskobe u prsima od slušanja Kur’ana, bilo da je u pitanju istina koja se prožima kroz njegove ajete, ili da se pojedinci pak ne mogu zadovoljiti njime već hlepe i sebi spasa traže u raznoraznim filozofijama, analogijama, proizvoljnim mišljenjima ili političkim stavovima.Sve navedene skupine osjećaju tjeskobu u prsima od Kur’ana, što će nam i sami oni potvrditi, jer to u sebi nalaze i osjećaju. Nećeš naići na novotara a da u svojim prsima ne osjeti tjeskobu kada čuje ajet koji kontrira novotariji na kojoj je, isto kao što nećeš naći zalima, nasilnika i griješnika, a da ne osjeti teškoću i tjeskobu u prsima onda kada se Allahovim subhanehu ve te ala, ajetima opomene.Dobro promisli o svemu što smo naveli, a potom svojoj duši podaj šta god hoćeš i želiš!
šejhul islam Ibn Kajjim El-Dževzijje
