Svaka hvala, zahvala i pohvala pripadaju samo Allahu, ‘azze še’nuh. Salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, sve ashabe, kao i na sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
U posljednjih nekoliko godina, a naročito u posljednje vrijeme svjedoci smo sve masovnijeg prevođenja tekstova i video snimaka pojedinih zabludjelih i zalutalih šejhova i daija. Jedan od takvih zabludjelih i zalutalih daija je jordanski sufijski šejh Habib Ali el-Džifri, koji na vrlo
vješt licemjerski način zavodi neuki svijet svojim zavodljivim govorom, lažnim i izmišljenim dokazima, te kritikujući i ponižavajući druge kako bi uzdigao sebe i svoj pravac. Nećemo se ostvratati na to da se nalazi na spiskovima nekih zapadnih organizacija čiji je prvenstveni cilj rušenje islama i muslimana, nego ćemo se ovdje osvrnuti na zablude sa kojima zavodi neuki narod, te ih time odvodi na stranputicu, pa čak i na put nevjerstva.
Te, stoga, nakon što se upoznamo sa nekim od njegovih zabluda obaveza svakog od nas je da upozoravamo na njega i na njegove zablude i pozivanja na stranputicu i da se čuvamo ovakvih ideja, ubjeđenja itd. Neke od tih zabluđenih ideja i
ubjeđenja Habiba el-Džifrija su:
1. Zagovara vahdetul-vudžud, dakle, zagovara teoriju da je sve što postoji Allah, što je bila jedno od ubjeđenja Ibn Arebija, za čije su knjige učenjaci govorili da ako u njima nema kufra, onda kufra na dunjaluku nikakonema.
2. Negira postojanje širka u ovom Ummetu.
3. Zagovara dozvoljenost traženja pomoći od onih koji su u kaburovima.
4. Navodi da je idžma’ (jednoglasan stav) ehlis-Sunneta da je kabur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, časniji od Arša, (prijestolja Uzvišenog Allaha).
5. Izmišljanje dokaza i laganje su od čestih osobina Habiba el-Džifrija.
6. Propagira da neke siromašne sufije mogu da znaju mjesto i vrijeme smrti nekih ljudi.
7. Kaže da je dozoljeno da se od umrlog traži opskrba, zdravlje, pomoć itd.
8. Smatra da šijje nisu na kufru, nego da su naša braća i od ehlis-sunneta, ali na zabludi.
9. Da je dozvoljeno tavafiti oko kabura, ako nije cilj tavaf mrtvom.
10. Da je dozvoljeno klati kurban kod kabura, ako nije cilj mrtvom.
11. Da je Allah, Uzvišeni, Adema, alejhis-selam, i sve drugo stvorio samo radi poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
12. Da neki dobri ljudi poznaju gajb. Ovako Habib el-Džifri govori iako nas Allah obavještava u Kur’anu da gajb jedino poznaje samo On, dželleše’nuh.
13. Da neke evlije mogu, također, reći: kun (budi) i da ono bude, kao Allah prilikom stvaranja.
14. Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živ u svome kaburu.
15. Kaže da su neki ashabi htjeli da ga ukopaju kod njegovog minbera, dakle, unutar njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžida, te kaže daovaj hadis bilježi Muslim, a taj hadis ne postoji u Muslimu. Ovaj hadis prenosi Husejn ibn Abdullah ibn Ubejdillah ibn Abbas, a kaže Imam el-Buhari za ovog čovjeka da je optužen da se odmetnuo.
16. Spominje mevdu’ hadise, dakle, hadise koji su slagani na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
17. Često spominje da se neki hadisi nalaze u Sahihima Imama el-Buharija i Muslima, ili da se nalaze u kutubus-sitte, ili u musnedima, a tih hadisa nema u tim zbirkama.
18. Također, navodi hadise koji se nalaze u Sahihu Muslim da su da’if, dakle, da nisu vjerodostojni.
19. Iako zagovara edeb (moral) i lijepo ophođenje, pokazuje svoj slab moral prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te ga poredi sa vitiaminima, a ustvari sa tim cilja da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posrednik između ljudi i Allaha.
20. U svojoj popustiljovsti u prihvatanju odbačenih, lažnih i izmišljenih hadisa, pa kaže kako je Džibril, alejhis-selam, naređivao nekom robu da bude
neposlušan Allahu, te da je neki rob bolji od Džibrila, alejhis-selam.
Ovo su samo neke od brojnih zabluda ovog sufijskog šejha. Neka je daleko od nas i on i njegova ideologija. Molim Allaha Uzvišenog da nas sačuva ovih i ovakvih zabluda i stranputica, da nas sačuva ovih i ovakvih šejhova i daija, da nam ukaže na Pravi put, da nas na njemu učvrsti i učini nas od onih koji će biti od stanovnika Dženneta.
Adnan I. Muratović
Medina, 18. rebi’ul-evvel, 1435