Ovo islamsko buđenje koje, hvala Allahu, primjećujemo kod naše omladine, mladića i djevojaka, nije ograničeno samo na jednu teritoriju, već je prisutno u svim islamskim podnebljima. Isto tako, islamskom buđenju potrebna je, sa dozvolom Uzvišenog Allaha, korisna i produktivna aktivnost njenih nosilaca.
U sljedećim redovima, tražeći pomoć od Allaha, pojasnit ću, sa dozvolom Uzvišenog Allaha, ove činjenice i ova pravila kako bi islamsko buđenje bilo uspješno, korisno i konstruktivno. Molim Uzvišenog Allaha da u ovoj knjizi podari nur i učini je dokazom u korist njenog autora, čitalaca i svih muslimana.
Prvo pravilo: PRIDRŽAVANJE KUR'ANA I SUNNETA
Poštovana braćo, islamsko buđenje je, kao što smo o tome obaviješteni, sveobuhvatno i generalno prisutno u svim islamskim podnebljima, hvala Allahu. Ipak, treba znati, da ono mora počivati na čvrstom temelju sazdanom od Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer ako mu to ne budu temelji, bit će lahkomisleno i nepostojano, uz opasnost da djeluje više destruktivno nego konstruktivno. Ali, ukoliko bude sazdano na ovim čvrstim temeljima, imat će snažan utjecaj na islamski ummet, ali i na druge narode.
Poznata nam je anegdota u kojoj se kaže da je Ebu Sufjan došao u Šam i sastao se sa tadašnjim vladarom Heraklijem, bizantijskim carem. Ebu Sufjan je tada bio nevjernik, ali je u razgovoru s bizantijskim carem spomenuo ono čega se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pridržavao u pogledu ibadeta Allahu: njegovo odbacivanje kipova, lijepo ponašanje prema ljudima, istinoljubivost i izvršenje dogovora, kao i sve ono što šerijat nalaže. Potom je Heraklije rekao Ebu Sufjanu: ''Ako je istina ono što govoriš, on će zavladati ovim što se nalazi ispod mojih stopala.'' (Buhari, br. 7 – Fethul-Bari, 1/42; Knjiga o početku objave, poglavlje 6. Hadis u cijeloj verziji prenosi Abdullah b. Mes'ud od Ebu Sufjana b. Harba. ) Ko bi mogao zamisliti da je govorio o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada se uzme u obzir da je to bilo vrijeme u kojem mu se Arapi još nisu priklonili i dok je zapravo bio muhadžir iz Mekke koja još nije bila ni oslobođena?
Ko može zamisliti cara poput Heraklija da govori ovakve riječi: ''Ako je istina ovo što govoriš, on će zavladati ovim područjem kojim ja vladam''?
Pitam vas: Da li se ostvarila činjenica kojoj se nadao Heraklije ili ne?
Da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaista zavladao područjem Heraklijevog kraljevstva, tj. Šamom?
Kako to da je zavladao Šamom, kada u vrijeme Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, Šam još nije bio pod vlašću muslimana?
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zavladao je Heraklijevim kraljevstvom putem svoga poziva u istinsko vjerovanje, a ne svojom ličnošću, jer je njegov poziv došao na ovo područje i porušio idole i idolatriju. Šamom su, nakon smrti poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zavladale pravedne halife, slijedeći šerijat i njegovu praksu.
Kada bi se islamski ummet, vladari i njihovi podanici istinski vratili Allahovoj vjeri, kada bi vjernike uzeli za zaštitnike, a nevjernike za neprijatelje, zavladali bi istokom i zapadom Zemlje, ne zato što bi bili pomognuti svojim nacionalizmom, ili egoizmom, ili pak pripadnošću određenom plemenu, već bi doživjeli pobjedu šireći Allahovu, dž.š., vjeru. Allah se obavezao da će Njegova vjera biti superiorna nad svim ostalim vjerama. Uzvišeni kaže: ''On je poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom istine da bi ovladao nad svim ostalim'' (Es-Saff, 9). Da bi ova vjera postala dominantna, neophodno je da ispravno stasaju i oni koji se pridržavaju ove vjere.
Poštovana braćo, ovo buđenje svijesti i razuma, koje je u današnjem vremenu preplavilo muslimansku omladinu, ukoliko ne bude sazdano na Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bit će labilno i podložno negativnim utjecajima, uz naglašenu bojazan da će nanijeti više štete nego koristi.
Postavlja se pitanje: Kako se vratiti Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
POVRATAK ALLAHOVOJ KNJIZI
Muslimani će početi pridržavati se Allahove Knjige samo ako o njoj počnu istinski razmišljati i pomno pratiti njeno značenje, te prakticirati ono što je u njoj objavljeno. Uzvišeni Allah, u suri Sad, kaže:
''Da razmisle o Njegovim ajetima'', tj. razmišljanje o ajetima vodi ka shvatanju značenja;
''Kako bi pouku uzeli oni koji su razumom obdareni'', a uzimanje pouke jeste postupanje po Kur'anu.
Kur'an je objavljen radi ovoga značenja, ili radi ove mudrosti, te je obaveza svakog od nas vratiti se Allahovoj Knjizi kako bismo o njoj razmislili i shvatili njeno značenje, a potom i primijenili ono što je u njoj navedeno. Tako mi Allaha, u Kur'anu je sadržana sreća dunjaluka i ahireta. Uzvišeni Allah kaže: ''Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko se okrene od opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.'' (Taha, 123-124)
Zato je iskreni vjernik, pa makar bio i siromah, prepoznatljiv po svojoj razboritosti, širokogrudnosti, te izrazitoj smirenosti i staloženosti. Uzvišeni Allah kaže: ''Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.'' (En-Nahl, 97)
A šta je to lijep život?
Da li je to mnoštvo imetka?
Da li je to mnoštvo djece?
Da li je to sigurnost u domovima?
Lijep život označava širokogrudnost i smirenost srca, pa makar čovjek bio u najvećoj poteškoći u životu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija, a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo s vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž.š., pa to bude dobro po njega, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž.š.''(Muslim od Suhejba, r.a., br. 2999, Knjiga o skromnosti i suptilnosti.)
Da li će se nevjernik strpjeti kada ga zadesi nedaća? Ne, nego će se žalostiti i cijeli dunjaluk će mu postati tijesan, a možda će čak potegnuti i oružje na sebe. Ali, vjernik je u poteškoći strpljiv i osjeća slast strpljenja uz širokogrudnost i smirenost. Zato je njegov život lijep i zato riječi Uzvišenog: ''Mi ćemo dati da proživi lijep život'', označavaju život njegovog srca i stanje njegove duše.
Neki historičari, govoreći o životu hafiza hadisa Ibn Hadžera el-Askalanija, Allah mu se smilovao, koji je bio glavni kadija u Egiptu, navode da je uvijek na posao dolazio na kolima koja su vukli konji ili magarci. Jednoga dana prošao je pored židova koji je inače prodavao ulje, a odjeća mu je, kako je i običaj kod onih koji trguju uljem, uvijek bila zaprljana. Židov je prišao, zaustavio povorku i rekao hafizu Ibn Hadžeru, Allah mu se smilovao: ''Vaš Vjerovjesnik govori: 'Dunjaluk je zatvor za vjernika, a Džennet za nevjernika.' (Muslim od Ebu Hurejre, r.a., br. 2956, Knjiga o skromnosti i suptilnosti.) Ti si glavni kadija u Egiptu i nalaziš se u ovako blistavoj povorci i blagodatima, a ja sam u ovoj patnji i nesreći.''
Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Za mene je ovo, i pored luksuza i blagodati, zatvor u odnosu na blagodati Dženneta, a nedaća u kojoj ti živiš, u odnosu na patnju u Vatri, smatra se Džennetom.'' Židov tada reče: ''Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.'' Tako je prešao na islam.
Vjernik je u dobru kako god bilo, jer on zarađuje i dunjaluk i ahiret, a nevjernik je u zlu i on je gubitnik i na dunjaluku i na ahiretu.
Uzvišeni Allah kaže: ''Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.'' (El-Asr)
Nevjernici koji su zapostavili Allahovu vjeru i zalutali u svojim nasladama i luksuzu, iako imaju dvorce i palače, otvoren i rascvjetan dunjaluk pred sobom, ipak, u suštini, žive u Džehennemu. Tako je jedan od ispravnih prethodnika rekao: ''Da kraljevi i njihovi sinovi znaju u kakvim smo mi uživanjima, htjeli bi to od nas preoteti sabljama.''
Vjernici uživaju u blagodatima spominjanja Allaha, dž.š., vjeruju u Njegovo određenje i presudu, pa ako ih zadesi nedaća, strpe se, a ako ih zadesi dobro, zahvale Mu na tome. Zato žive u najvećoj mogućoj blagodati, za razliku od onih kojima je dunjaluk jedina briga, kao što Uzvišeni Allah kaže: ''Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute'' (Et-Tevbe, 58).
Draga braćo, Allahova Knjiga je pred nama, pa zato joj se vratimo, razmišljajmo o njenom značenju i postupajmo prema onome što se u njoj nalazi.
POVRATAK POSLANIKOVOM, sallallahu alejhi ve sellem, SUNNETU
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet je, hvala Uzvišenom, jasan i potvrđen pred nama. On je sačuvan, pa čak i ono što je izneseno kao laž na Allahovog Poslanika. Učenjaci su njegov sunnet precizno pojasnili, kao što su pojasnili i ono što je izneseno kao laž, tako da je sunnet, zahvaljujući Allahu, ostao jasan i sačuvan. Svaki čovjek kao pojedinac može doći do njega iščitavajući vjerodostojne knjige ili pitajući o njemu učenjake.
Postavlja se pitanje: Kako usaglasiti govor o povratku Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer evidentno je da neki ljudi slijede napisane knjige po mezhebskim opredjeljenjima govoreći: ''Moj mezheb je ovaj, moj mezheb je onaj'' itd.? U situaciji kada učenjak daje odgovor na postavljeno pitanje iz oblasti vjere, svoje izlaganje započinje sljedećim riječima: ''Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako i tako'', a nerijetko oni koja ta pitanja postavljaju, ograđuju sebe i kažu: ''Moj mezheb je hanefijski ili malikijski, šafijski, ili hanbelijski'' i slično tome?
Odgovor glasi: Sve vjernike na svijetu veže jedno, a to je svjedočenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.
A šta podrazumijeva ovo svjedočenje?
Učenjaci kažu da ove riječi znače pokoravanje njemu, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što naređuje, izbjegavanje onoga što zabranjuje, potvrda onoga o čemu nas je obavijestio kao i obavezu da Allaha obožavamo samo na način kako je on to propisao i pojasnio. Ovo je pravo značenje svjedočenja da je Muhammed Allahov poslanik. Znači, ukoliko čovjek kaže: ''Moj mezheb je taj i taj, moj mezheb nalaže tako i tako'', trebamo mu reći: Ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im nemoj oponirati riječima ili mišljenjem bilo kojeg drugog čovjeka.
Čak i imami mezheba (pravnih škola) zabranjuju da budu slijepo slijeđeni i govore: ''Kada se istina ustanovi, obavezno je povratiti joj se.''
One ljude koji u svojim stavovima insistiraju na slijepom slijeđenju samo jedne pravne škole, tj. mezheba, treba podsjetiti na sljedeće: ''Svi zajedno svjedočimo da je Muhammed Allahov poslanik, a to nam nalaže da isključivo njega slijedimo. Sunnet je tu pred nama sasvim jasan, ali i pored toga, to nikako ne znači da se smije umanjiti značaj povratka knjigama islamskih pravnika i učenjaka. Zapravo, njima se treba vratiti kako bismo se okoristili i saznali načine na koje učenjaci izvode propise iz šerijatskih tekstova, jer su to stvari koje tragalac za znanjem ne može sam saznati osim ukoliko bude proučavao ove knjige.
Mnogi ljudi, ne poznajući dovoljno dokaze i mišljenja učenjaka, čine mnoge greške, jer imaju daleko više sužene poglede nego što je to potrebno. Npr. uzimaju Sahihul-Buhari i iščitavaju hadise iz njega, ne znajući da su neki od tih hadisa općeniti, neki pobliže pojašnjavaju druge hadise, neki su ograničeni, neki derogirani itd., te kako to ne razumiju, dovode se u stanje velike zablude. Draga braćo, ponovo napominjem da naše buđenje mora biti sazdano na dva temelja, a to su Allahova Knjiga i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Shodno tome, ne smijemo govoru nijednog drugog čovjeka davati prednost u odnosu na ove temelje islamskog buđenja, bez obzira o kome se radilo.
Iz knjige Sahvetul-islamijje, Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Sabrao i klasificirao: Ebu Enes Alijj b. Husejn Ebu Levz
