Eselamu alejkum! Imao bi pitanje u vezi posla. Ja neradim, evo već neki vise od godinu dana. Prije, gdje god sam radio, elhamdulillah, bila je samo prva smjena i petak kraci do 12.00 popodne. Tada sam poceo sa vjerom. Kasnije sam poceo i da klanjam, al nakon kracega vremena sam dobio otkaz i neradim.
Idem na razne kurseve koje nudi drzava i oni placaju da imamo bolje uslove da najdemo posao. Ali, problem je sto sada uvijek imaju samo dvije smjene, to je od 6-2 h i od 2-10, negdje od 5-2.30 i 2.30 do 12, ima i nocna smjena od 22 – 6 h ujutro. Ne može se na dzumu nikako ici.
Mene kritikuju sto neradim, a ne shvacaju da ne smijem prihvatit da zbog dunjaluka ostavim vjeru islam, da me Allah sacuva iskusenja u tome. Ali, braca u dzematu rade na fasadama i na zidariji (gradnja zgada). Oni klanjaju svaki namaz i svaku dzumu, ali i oni rade mnogo, nije sada 8 h po danu ….najmanje 10 a nekad i 12 h, posebno kada je ljetni period i kada duža dan.
Oni meni kažu da idem raditi, kako oni mogu…, a ja se bojim ako odem tako raditi da će biti DUNJALUKU SE PREPUSTIO I CJELI DAN PROPUSTIO ZA PAROM A IBADET NIKAKO. Volio bi učiti Kur’an napamet, ici u dzamiju na namaze, … Ali, braća onda zimi sada ne rade kad nema posla.
DA LI I DA I JA PRISTUPIM DA SA NJIMA RADIM. Oni imaju velike plate, ali, meni nije do plate. Meni je da mogu klanjati i ici na džuma namaz. Dobijem dunjaluk, ali onda ako radim 10 h na dan ili vise. Oni su umorni, nekada jedva dođu i na jaciju, ali dodju. NIJE LAKO KAZU, AL MORAJU ZBOG NAMAZA.
STA VI KAZETE, jel najbolje po pitanju ovoga da se obratim Allahu i da On meni dadne ono sto je dobro za moju vjeru i smrt. Da vas Allah nagradi!
Odgovor:
Uzvišeni Allah podstiče vjernike na sticanje halal opskrbe sebi i svojoj porodici.
Kaže Uzvišeni: “On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite – ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste nešto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili.” (Prijevod značenja, En-Nahl, 14).
Ovim ajetom se pobija sufijska skromnost u traženju dunjaluka i posvećivanje Ahiretu ostavljajući sticanje dunjalučkih blagodati.
Spominje se u niz Kura’nskih ajeta riječ: “stekli”, a sticanje nije moguće osim kroz uzimanja za razlog sticanja, a to je ljudski trud i rad.
Zatim, Uzvišeni spominje riječi “iz obilja njegova” i “i Allahovu blagodat tražite’” , vidimo da Allah pripisuje da je to njegovo obilje, što upućuje da imetak sam po sebi nije pokuđen i da nije u tome najveći problem; jer ne bi ga nazivao Svojim.
Uvišeni Allah je spojio između sticanja nafake i ibadeta čak u vrijeme tog ibadeta, kao što je slučaj hadžija u vrijeme obreda hadždža. Došlo je u ajetu sure El-Bekare: “Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta…”
Kaže Es-Sa’di u tefsiru ovog ajeta: “Obavještava nas Uzvišeni da traženje Njegovih blagodati sa zarađivanjem u vrijeme obreda hadždža nije grijeh niti prepreka, pod uvjetom ako nas taj rad neće obuzeti i spriječiti od onog osnovnog ibadeta tj. hadždža. I Uzvišeni pripisuje da je to od Njega blagodat ako je zarada halal i ako smo uvjereni da je to od Njegove dobrote a ne od našeg truda i znanja (jer nam je On to sve podario i zato se kaže da je to od Njega). Pa ako učinimo svoju zaradu da je to zbog naše stručnosti a zanemarimo Onog koji je sve to stvorio i olakšao nam to, onda imamo grijeh u tom zarađivanju”.
Kaže Uzvišeni u suri El-Džumu’a: “A kada se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite.” Podstiče nas Uzvišeni na traženje Njegovih blagodati, a to se ostvaruje radom.
Zato trebaju muslimani da spoje između dunjaluka i ahireta. Pa se kroz zarađivanje halal nafake pomognu na izvršavanju ibadeta, kao obavljanje obreda hadždžda, da udijeli zekat i sadaku onima kojima je potrebna. Također, da tom nafakom pomognu, sebe i svoju djecu, da nauče Arapski jezik i time olakšaju sebi traženje Šerijatskog znanja i širenje Allahove vjere Islama.
Dovoljan nam je primjer opasnosti komunističke teorije koja zagovara zabranjivanje čovjeku da bude on sam vlasnik i da stiče imetak. A čovjek, bio on vjernik ili ne, po svojoj prirodi voli da ima i da stiče. Samo što vjernik to sticanje ograničava na granice koje je vjera propisala. Tako da je to natjeralo ljude u komunističkim državama da traže da budu slobodni u sticanju imetka.
Prema tome, nije rad pokuđena stvar niti je to od osobina dunjalučara, nego je to zajednička osobina svih ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio nekim Ashabima da im Allah dadne da imaju imetka i bereketa u trgovini. Da je posjedovanje imetka, kojim slučajem, pokuđeno ne bi im dovio.
Kada je posjedovanje i gomilanje imetka pokuđeno ili zabranjeno?
Kada se stiče na nedozvoljen način, i pod svaku cijenu makar i traženjem i laganjem i prevarom, i kada se ne ne izdvaja zekat na taj imetak, i kada se zbog tog sticanja imetka ostavljaju vjerske obaveze kao namaz, post i sl.
Sa druge srane, ostavljanjem rada i oslanjanjem na humanitarne organizacije, makar to bilo i od starne države preko biroa, dovodi vjernika u situaciju da on traži od drugih pomoć. A poznato je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio od nekoliko Ashaba da mu dadnu prisegu da neće traže ništa od drugih. Tako da se prenosi da su neki od njih izbjegavali da traže od drugih da im doda koplje ako bi bio na jahalici, nego bi sišao i sam sebi to dokučio. Sve su to radili da ne bi pitali i tražili od drugih bilo šta.
Za IMAN.ba odgovorio:
mr. Nihad Ljakić
