Sa intenzivnim ibadetskim aktivnostima po završetku ramazana nastavit će samo oni koji su svoje robovanje Allahu izdigli iznad nivoa obične formalnosti koja se ogleda u vidljivom tjelesnom izvršavanju ibadeta, poput posta, namaza, sadake i drugih sličnih ibadeta. Forma je dakako važan segment svakog ibadeta, ali je ono suštinsko ipak važnije. Mogli bismo kazati da je svaki ibadet satkan od dvije komponente koje se oslanjaju jedna na drugu i uzajamno su povezane. Prva komponenta jeste ono unutrašnje, neopipljivo, suštinsko. Druga je ono vanjsko, vidljivo, formalno. Srce upravlja i usmjerava, a ostali dijelovi tijela se samo povinuju naredbama. No, ako je srce uspavano, tromo, oronulo i zaprljano, onda su i naredbe koje izdaje takve, a ibadet kao produkt takvog srca ne može polučiti slast, niti onome koji ga izvršava može donijeti sreću i unutrašnje zadovoljstvo.
Vidljiva i nevidljiva djela
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Vidljiva djela ništavna su bez onih nevidljivih, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: ‘Zaista se u tijelu nalazi jedan organ, ako je on ispravan – ispravno je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren – pokvareno je cijelo tijelo. Taj organ je srce.“’ (Medžmu’a fetava, 10/15) Svi ibadeti koje čovjek obavlja svojim tijelom ili imetkom spadaju u vidljiva djela. Ispravnost vidljivih djela zavisi od onih djela koja činimo srcem, a tu se prije svega misli na iskrenost, ubjeđenje, prihvatanje, i ostale srčane ibadete. U kontekstu govora o vidljivim i nevidljivim djelima, Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, također veli: „Vjera počiva na djelima srca, dok vidljiva djela čine ogranke imana.“ (Medžmu’a fetava, 10/355) Pogledajmo šta o vidljivim i nevidljivim djelima kaže Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: „Ko razmisli o šerijatu i njegovim osnovama, uočit će povezanost između djela tijela i djela srca, te da su djela tijela ništavna bez djela srca, a nadasve da su djela srca važnija od djela tijela. Robovanje srca je bitnije od robovanja tijela, njemu se daje prednost i ono je obavezno u svako doba.“ (El-Fevaid, 3/230) U komentaru Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Zaista se u tijelu nalazi jedan organ, ako je on ispravan – ispravno je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren – pokvareno je cijelo tijelo. Taj organ je srce”, Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: „U ovom hadisu imamo išaret da je ispravnost tjelesnih djela i klonjenje harama usko povezano sa ispravnošću srca i klonjenjem od sumnji. Pa ako je srce ispravno i zdravo te se u njemu nalazi ljubav prema Allahu i onome što Allah voli, te strah od Allaha i zapadanja u ono što On ne voli, neminovno će i djela tijela biti valjana i ispravna, a kao rezultat toga javit će se sveopće sustezanje od zabranjenih stvari, kao i od sumnji zbog bojazni da se ne kroči u zabranjeno područje. S druge strane, ako je srce iskvareno, podređeno slijeđenju strasti i odavanju onome što ono želi pa makar to Allah mrzio, neminovno će i ostali dijelovi tijela postati iskvareni te će činiti svakojake harame i zapadati u sumnjive stvari shodno slijeđenju prohtjeva pokvarenog srca.“ (Džami’ ulum vel-hikem, 1/210)
Robovanje srca
Nakon što smo spoznali vrijednost i veličinu srčanih ibadeta neophodno je da ukažemo i na suštinu robovanja srca. Na veoma suptilan i profinjen način, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, pojašnjava suštinu robovanja srca, pa kaže: „Svako ko se okrene ljudima kako bi ga oni pomogli, opskrbili ili uputili, taj je podredio svoje srce njima i on njima robuje u mjeri u kojoj im je srce podredio, pa makar u stvarnosti bio njihov vođa. Razuman čovjek gleda u suštinu stvari, a ne u njihovu vanjštinu. Ako čovjek podredi svoje srce ženi pa makar mu bila i dozvoljena, onda on biva njen zarobljenik i ona s njim upravlja kako želi; iako je on u ljudskim očima njen nadređeni jer joj je suprug, u suštini ona je njegova vlasnica, a on njen rob i ona njemu sudi i njime upravlja. Zaista je zarobljeništvo srca teže od zarobljeništva tijela. Onaj čije je srce slobodno i smireno ne mari mnogo ako mu tijelo i zarobe. No, ako srce koje je vladar potpadne u zarobljeništvo nekom drugom mimo Allaha, onda je to pravo poniženje i pravo ropstvo. Istinsko robovanje je robovanje srca. Robovanje srca razlog je nagrada i kazni. Muslimanu neće naškoditi ako ga nevjernik bespravno porobi sve dok bude izvršavao sve vadžibe. No, ako srce bude porobljeno i bude robovalo nekom drugom mimo Allahu, onda će mu ovo naškoditi pa makar on bio i vladar drugim ljudima. Prava sloboda jeste sloboda srca, a pravo robovanje jeste robovanje srcem, kao što je istinsko bogatstvo duševno zadovoljstvo. S druge strane, najveća je nesreća onda kada se srce udalji od Allaha. Srce koje osjeti slast iskrenog robovanja Allahu neće osjetiti ništa slađe i potpunije od toga.“ (Medžmu’a fetava, 10/185-187, sažeto)
Samo ono srce koje se iskreno Allahu preda i isključivo Njemu robuje biva smireno i sretno. U tom kontekstu Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Koliko god se u srcu poveća ljubav, poveća se i robovanje, a svako povećanje robovanja povećava ljubav i slobodu. Srce je u potrebi za Allahom i to na dva načina: sa strane robovanja i sa strane pomoći i tevekkula. Srce ne može biti zdravo, niti sretno, niti smireno osim ako robuje svome Gospodaru, uz ljubav i pripadnost. Ako se srcu udovolji sa svime što ono želi od stvorenja, ono neće biti smireno osim ako se vrati Allahu jer je ono u potrebi za Njim, zato što je Allah onaj kome ono mora robovati i samo Njega voljeti i Njemu pokorno biti.“ (Medžmu’a fetava, 10/193-194) Kako privoliti srce na istinsko robovanje Allahu, pojasnio je šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: „Srce neće biti neovisno od stvorenja sve dok ne bude obožavalo isključivo Allaha, na Njega se oslanjalo, od Njega pomoć tražilo, radovalo se samo onome što Allah voli i čime je zadovoljan, mrzi samo ono što Allah mrzi, voli samo ono što Allah voli i neprijateljski je nastrojeno prema onome što Allah ne voli, ne daje nešto osim u ime Allaha, niti zabranjuje nešto osim u ime Allaha. Svaki put kada iskrenost bude potpunija, onda je i robovanje potpunije i njegova neovisnost od ljudi veća, a sa potpunim robovanjem čovjek se rješava oholosti i širka.“ (Medžmu’a fetava, 10/198)
Propisi srčanog robovanja
Govoreći o propisima vezanim za srčane ibadete, Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, ističe dva propisa nad ostalima – srčane vadžibe i harame. (Medaridžus-salikin, 1/109) Radnje koje je srce obavezno izvršavati jesu iskrenost, tevekkul, strpljivost, ljubav, strah. Okvirno, cijeli ummet se složio na činjenici da su prethodno spomenuta djela srca obavezna (vadžib) jer je Uzvišeni Allah naredio upravo ove ibadete na više mjesta u Svojoj Knjizi. S druge strane, kada su u pitanju haram stvari koje je srcem zabranjeno činiti, tu spadaju oholost, licemjerstvo, pretvaranje, umišljenost. (Medaridžus-salikin, 1/113-114, sažeto) Robovanje srca čini glavnicu i srž cjelokupnog robovanja Allahu. Čineći obavezne srčane ibadete uz napuštanje zabranjenih srčanih radnji, srce postaje čisto i zdravo. Ostali tjelesni organi bit će vitalni, poletni i ushićeni u izvršavanju naredbi koje dolaze od čistog i zdravog srca. Kontinuirano robovanje Allahu tokom godine i nastojanje da popravimo naša srca rezultirat će uspjehom. S druge strane, jednomjesečni ibadetski ciklus neće biti dovoljan da srce održimo u životu. Za potpuni uspjeh i ostvarenje kako dunjalučke tako i ahiretske sreće neophodno je cjelogodišnje robovanje Uzvišenom Allahu.
izvor: www.el-asr.com
