Sunday, November 2, 2014

Izreke islamskih velikana/učenjaka

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je rekao: Proučio sam Kur'an od početka do kraja i nisam vidio niti jedan ajet ljepšim i punim nade od Njegovih  Uzvišenih riječi: "Reci: Svako postupa po svom nahođenju." (Prijevod značenja sura Al-Isra', ajet broj 84).

Zato što je doista rob sklon ka nepokornosti i griješenju ('isjan) a Gospodar je doista sklon ka oprostu (gufran). (Tefsir El-Kurtubi).

“Neka se Allah smiluje čovjeku koji razmišlja o svojim pitanjima, daje ispravan savjet svojoj duši, koji se boji Allaha i traži oprosta  za svoje grijehe”. (Omer Ibn Hattab, radijallahu anhu – Medžma' Al-Amthal, 2/534).

“Najbolji od robova je onaj ko je zaštićen Allahovom knjigom i koji je se čvrsto pridržava.” (Osman Ibn Affan, radijallahu anhu).

“Ko god je nadahnut traženjem oprosta, neće mu biti uskraćen. Kome god je dato iskreno pokajanje, neće mu biti odbijeno. Kome god je data dova, neće mu biti uskraćeno njeno uslišenje. A kome god je data zahvalnost, neće mu biti uskraćeno povećanje blagodati.” (Alija Ibn Ebi Talib, radijallahu anhu).


IZREKE ABDULLAHA IBN MES'UDA - RADIJJALLAHU ANHU

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)

Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: 'Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi,2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin.” Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439. )

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: 'Istinu je govorio i dobročinstvo činio!' A za lažljivca će biti kazano: 'Lagao je i razvrat širio!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!" (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)

Hafiz Kur'ana treba se noću prepoznavati po noćnom namazu, dok svijet spava, a danju po postu, kada drugi jedu. Treba se prepoznavati po tuzi, dok se svi drugi raduju, i po plaču, dok se svi drugi smiju. Treba se prepoznavati po šutnji, kad drugi ljudi o svemu pričaju, i po bogobojaznosti, dok drugi ne zaziru od grijeha.

Hafiz Kur'ana treba biti smiren, milostiv, mudar, s izrazom tuge na licu i suzom u oku. Ne treba biti grub, štur, grlat, nemaran, oštar i brbljiv. (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 162)

Ko se iz oholosti i obijesti uzdiže, Allah će ga poniziti, a ko se iz bogobojaznosti ponižava i pokazuje skromnost, Allah će ga uzdići! (El-Veki u djelu Ez-Zuhd, 216)

I melek i šejtan nagovaraju čovjeka; melek nagovara čovjeka na dobro i prihvatanje istine, pa ko to od vas osjeti neka zahvaljuje Allahu, dok šejtan nagovara čovjeka na grijeh i poricanje istine, pa ko to od vas osjeti neka traži od Allaha zaštitu od šejtana!

Ljudi veoma lijepo govore, pa onaj čija se djela podudare s riječima, zaista je dobio veliki udio, a onaj čija se djela razlikuju od njegovih riječi, taj sam sebe izgrđuje i sramoti! (El-Veki u djelu Ez-Zuhd, 266, i El-Buhari u djelu Et-Tarihul-kebir, 6/414)

Ne navikavajte se da vam tijela noću budu poput bačene lešine, a da danju budete kradljivci svoga dobra. (Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 9/152, Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja 1/130.U predanju ima i dodatak:”Neko je upitao:”A ko je to kradljivac svoga dobra?On reče:”Onaj ko provodi cio dan u razgovoru i besjedi!”.

Doista mrzim vidjeti čovjeka koji se ničim ne zanima; niti stječe za ahiret, niti za dunjaluk! (Ibn Ebu Šejba, 8/164 i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 184)

Koga njegov namaz ne poziva na dobro i ne odvraća od lošeg, onda ga samo udaljava od Allaha! (Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 134 i Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir,9/103)

Sve dok si u namazu ti kucaš na kapiji Vladara Velikoga, a onaj ko kuca na kapiji, bit će mu otvorena! (Abdurrezak u svom Musannefu,3/47)

Smatram da kada čovjek zaboravi neko znanje koje je posjedovao, da je to zbog grijeha koji je počinio! (Ebu Hejsema u djelu El-‘Ilm,14/141 i El-Hatib u djelu Iktidaul-ilmil-amel,96)

Srca nekada pokazuju želju i snagu, a nekada nemoć i nezainteresiranost; zato ih iskoristite kada pokažu želju, a pustite ih kada su nezainteresirana.

Nije znanje znati puno predanja, već je znanje biti bogobojazan! (El-Bejheki u djelu El-Medhal,485)

Vi smatrate da je nevjernik najzdraviji tijelom a najbolesniji srcem, a da je vjernik najzdraviji srcem, a najbolesniji tijelom. Tako mi Allaha, kada bi vam srca bila bolesna, a tijelo zdravo, doista kod Allaha ne biste vrijedili ni koliko pustinjski gmizavac! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 163, i Hennad,427)

Doista čovjek nekada izađe iz svoje kuće sa svojom vjerom, a zatim se bez ičega vrati. On dođe čovjeku poput njega, koji ni sam sebi ne može koristiti niti od sebe štetu odagnati, pa mu se Allahom kune: “Ti si ovakav i ovakav!” Zatim se vrati, a nikakvu svoju potrebu nije riješio, a Allah se na njega rasrdio! (El-Hakim,4/437, i Et-Taberani,9/112)

Kada bih se ismijavao i psu, bojao bih se da me Allah ne pretvori u psa! (Ibn Ebu Šejba,8/790, i Hennad,1193)

Grijeh prvo kao misao pada na srce, a kada čovjek baci svoj pogled, šejtan gleda da to iskoristi! (Hennad u djelu Ez-Zuhd,934, i Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir,9/163)

Nakon radosti slijedi pad, i u kuću ne uđe veselje, a da nakon toga ne dođe iskušenje! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd,163, i Veki, 507)

Svaki je od vas kao gost, a vaši su imeci kao posudba; gost odlazi, a posuđeno se vraća!(El-Bejheki u Šuabu, 10644,i u Ez-Zuhdul-kebiru,579)

Pred Sudnji dan pojavit će se ljudi čija će najbolja djela biti međusobno prepiranje i korenje, a sebe će nazivati el-entan, nečisti.(Ebu Davud u Ez-Zuhdu,192)

Ako čovjek želi biti pravedan prema sebi, neka odlazi kod onih koje voli da i oni njemu dolaze! (Ibn Ebu Šejba u El-Musannefu,8/164)

Istina je teška, ali pitka, dok je laž lahka, ali gorka! (Ibnul Mubarek u Ez-Zuhdu,98, i Hennad,499)

Strast često donese dugotrajnu žalost!

Kada se u nekom naselju pojavi blud i kamata, to je znak njegovog uništenja!

Ko može svoje bogatsvo podići na nebo, gdje ga ne mogu rastočiti crvi i pokrasti lopovi, neka to učini jer je srce čovjeka vezano za njegovo bogatstvo.(Ibn Ebu Šejba, 8/159, i Ebu Davud u Ez-Zuhdu, 177)

Na Sudnjem danu bit će doveden rob pa će mu se reći: “Vrati ono što ti je povjereno!” Rob će kazati: “Moj Gospodaru, gdje da to vratim kad više nema dunjaluka?!” Potom će ono što mu je povjereno biti stvoreno u Džehennemu, pa će rob sići u Džehennem, a zatim će se sa svojim bremenom početi uspinjati, pa kada pomisli da će izaći iz Džehennema, ispast će mu tovar, pa će on opet za njim požuriti, i tako se strovaliti u vatru za cijelu vječnost!

Džunejd je rekao: “Ušao sam kod nekog mladića, pa me on upitao o pokajanju, a ja sam mu odgovorio. Zatim me upitao o stvarnosti pokajanja, a ja rekoh: 'To je da stalno vidiš svoj grijeh sve dok ti ne dođe čas smrti', pa me on prekide i reče: 'Dosta! Nije to stvarnost pokajanja!'Na to sam ga upitao: A šta je to kod tebe stvarnost pokajanja, mladiću?!' On reče: 'Da zaboraviš na svoj grijeh!' Zatim me je ostavio i otišao. 'Pa šta ti o tome kažeš,Ebul-Kasime (Nadimak Abdullaha ibn Mesuda)?!' 'Ispravno je ono što je mladić spomenuo.' Ako se stalno prisjećaš grijeha, to treba da te prenese iz stanja krutosti u stanje odazivanja obavezama, a ako se prisjećaš krutosti u stanju kada trebaš da se odazoveš, to je, onda, opet krutost!'“



IZREKE OSTALE ULEME

Ka'b-ul-Ahbar je rekao 'Umeru: “Mogu pročitati u Tevratu kako ti umireš kao šehid.” (as-Siyar 28/89)

Ibn Redžeb: “Eš-Ša'bi je rekao: 'Sudnji Dan neće nastupiti dok znanje ne postane neznanje i obratno.' Tj. kad sve bude obratno.”  (al-Djami', str. 55)

El-Albânî: ”Sapun u kojem ima svinjskog masla je čist jer je (maslo) promijenilo konzistenciju.” (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 91)

Ebû Tufejl el Kinani: ”Ja sam posljedni čovjek na površini zemlje koji je vidio Vjerovjesnika. Bio je svjetao, lijep i normalo građen. (al-Adab al-Mufrad 790 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Nafi': “Ibn 'Umer bi udarao svog sina zbog govornih grešaka.” (al-Adab al-Mufrad 880 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Sâbit el Bunani: ”Enes bin Mâlik bi znao namirisati svoju ruku kako bi se rukovao sa svojom braćom. (Adab Mufrad 1012  - autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Havvat bin Džubejr: "Spavanje prije podne je neznanje, popodne lijep karakter a krajem dana glupost.” (al-Adab al-Mufrad 1242 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Ibn 'Usejmîn: ”Vrijeme mrtvog je veoma kratko i nikako nije kao kod živog. Samo pogledaj osobu koja spava deset sati. Kad se probudi, osjeća kao da je spavao par minuta.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/267)

El-Fevzân: ”To što se židovi sad sakupljaju u Palestini je priprema za dolazak Ed-Dedždžala.” (Sharh 'Aqidat-il-Imam, str. 124)

Ibn 'Abbâs: “Vjerovjesnik je spojio Podne i Ikindiju i Akšam i Jaciju u Medini bez bojazni od straha ili kiše.' Rečeno je: Šta je htio s tim?' On reče: Htio je olakšati svojoj zajednici.” (al-Bukhari 543)

Ibn Redžeb: "Što se mesa tiče, ono je u osnovi zabranjeno i postaje dozvoljeno tek nakon uvjerenja da je životinja zaklana živa.”  (al-Djami', str. 88)

El-Albânî: ”Nije dozvoljeno muškarcima da oblače pnatalone (bantalûn), a da ne govorimo o ženama.” (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 101)

El-Albânî: ”Obaveza je svakom muslimanu koji želi podučiti ljude, da ima znanje o slabim hadisima, koje većina danas nema.” (Dha'if al-Adab al-Mufrad, str. 6)

El-Albânî: ”Hafizi su složni oko toga da je hadîs djevojke o tome da je Allâh iznad neba, autentičan.” (Dha'if al-Adab al-Mufrad, str. 11)

El-Albânî: ”Pročitao sam više od 10 000 knjiga, od džepnih knjiga do knjiga koje su po 100 tomova.”  (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 143)

Ibn Redžeb: "Allâh ne prima dobro djelo ako osoba jede zabranjenu hranu.” (al-Djami', str. 124)

Kesîr bin 'Ubejd: ”Kad bi neko dobio dijete, Aiša nikad ne bi pitala o spolu već samo o tome da li je zdravo. Kada bi rekli da jeste, ona bi rekla: Slavljen i hvaljen neka je Allâh. (al-Adab al-Mufrad 1256 – dobrim ga ocjenio El-Albani)

El Fudajl bin Ijad: "Vjernik krije i savjetuje a grješnik razotkriva i ogovara.” (al-Djami', str. 103)

Ibn Redžeb: "Ibn 'Abbâs je bio upitan o naređivanju dobra i zabranjivanju zla vladarima. On je rekao: 'Ako to stvarno moraš uraditi, neka to bude između tebe i njega.” (al-Djami', str. 103)

Ez-Zuhri: "Ako bi čovjek postao musliman, bilo bi mu naređeno da se osunneti, makar bio star. (al-Adab al-Mufrad 1252 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

El-Fevzân: ”Podijeliti Tevhid u četvrtu vrstu, Hakimijjah, je pogrešno. Hakimijjah, da samo Allâh treba suditi, je ispravno, ali ga obuhvata Tevhid-ul-Uluhijjah jer to da se sudi sa Njegovim zakonom pripada obožavanju." (Durus min al-Qur'an al-Karim, str. 16)

Ibn 'Usejmîn: ”Nema potrebe za dijeljenjem Tevhida u četvrtu vrstu, Hakimijjah, jer to pripada Tevhid-ur-Rububijjah. Ne napuštaj ono što je Selef slijedio jer to vodi ka nejasnoćama a posebno ako se to radi o Akidi.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/324)

Ibn Redžeb: "Najjednostavniji način na koji čovjek može biti ubijen, je da mu se glava odrubi mačem.” (al-Djami', str. 189)

Ahmed bi Hanbel: "Nemojte pržiti ribu dok ne umre. Međutim, blaže je sa skakavcem koji nema krvi.” (al-Djami', str. 192)

Ahmed bin Hanbel: "Životinja koju treba klati biće povedena mirno na (mjesto) klanja i nož se neće pokazivati sve dok se ne počne sa klanjem.” (al-Djami', str. 193)

El-Albânî: "To je zato što je ovo novi trend a ovi ljudi nisu odgojeni Kur'ânom i Sunnetom." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Primjer tome je da čovjek na sijelu odgovara na pitanja a da ga niko nije pitao. Ovo je zbog ljubavi ka popularnosti i egoizmu." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "To je zato što nismo dobili selefijsko vaspitanje." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Sejjid Kutb je živio većinu svog života bez selefijske metodologije. Na kraju svog života, u zatvoru, počeo je jako naginjati ka njoj." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Kutbijjun sebe pripisivaju Selefijji jer ljudi znaju da je Selefijjah istina." (Silsilât-ul-hudâ ve nûr; 188)

El-Albânî: "Ja smatram da se čovjek ne treba obazirati na to da li vjerovjesnici mogu griješiti ili ne, jer to neće ispraviti ni jedno od naših učenja ili djela." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Kada se drugima servira, uvijek se počne davati onome ko je sa tvoje desne strane. Mišljenje da se prvo daje najstarijem a zatim onome ko ti je sa desna je pogrešno." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 191)

Es-Sa'di: "Siromaštvo zahtjeva strpljenje sa više aspekata. Siromah se susreće sa bolovima u srcu i tijelu kao niko drugi." (Tejsir-ul-Kerim; str. 83)

Es-Sa'di: "On pati kada bogataši uživaju a on ne može. Kada on ili njegova familija gladuje, on pati. Kada jede hranu koju ne voli, on pati. Kada nema odjeće, on pati. Kada razmišlja o svojoj budućnosti, on pati. Kada drhti od hladnoće, on pati. Sve ovo i slično tome zahtjeva strpljenje i da se čovjek nada nagradi od Allâha." (Tejsir-ul-Kerim, str. 83)

Vehb bin Munebbih: "Imao sam akidu kaderijja dok nisam pročitao u listovima 70 vjerovjesnika: 'Onaj ko sebi pripiše nešto od [Allâhove] volje je uznevjerovao.' Potom sam napustio to mišljenje." (El-Esma' ves-Sifat; str. 222)

Es-Sa'di: "Zahvalnost čuva blagodat koju imaš a donosi izgubljenu dok nezahvalnost udaljava izgubljenu i uklanja onu koju već imaš."  (Tejsir-ul-Kerim; str. 81)

El-Albânî: "Nadam se da naši muezini uče ezan radi Allâha i ne imitiraju druge, makar to bilo u Vjerovjesnikovoj džamiji. U Vjerovjesnikovoj džamiji danas ima mnogo novotarija na koje je on lično upozorio." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 191)

El-Albânî: "Također nije dozvoljeno imitirati učenjake kada govore. To znači praviti se važan." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 191)

El-Albânî: "Ako preduzeće prodaje na primjer Pepsi a uz to daje poklon kako bi prodali proizvod, onda je djelo dozvoljeno sve dok preduzeće plaća poklon a ne mušterija. Inače bi to bilo kockanje." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 187)

Ibn Mes'ud: "Ljudi sa najviše grijeha su oni koji govore ono što ih se ne tiče." (Ez-Zuhd 1/64, El-Albânî ga ocjenio autentičnim.)

El-Albânî: "Nije obavezno reći  'sallallahu 'alejhi ve sellem' svaki put kada se Vjerovjesnik spomene u jednom te istom sijelu." (Silsilât-ul-hudâ ve nûr; 192)

El-Albânî: "Ako čovjek sjedi u autu i treba poselamiti nekoga izvan auta ko ga ne može čuti, nije dovoljno (samo) mahnuti. Mora izgovoriti selam." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 192)

El-Albânî: "Današnja Selefijjah je u metežu zbog omladine koja bez znanja govori šta je dozvoljeno i zabranjeno i zbog toga što sami pišu." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188

Ibn Redžeb: "U zabranjena opojna sredstva spada hašiš koji se pravi od listova kanabisa." (el-Džami'; str. 515)

Ibn Redžeb: "Hanbelije kažu da je dozvoljeno uzimati narkozu pri liječenju ako je to sigurno." (el-Džami'; str. 515)

Ibn Redžeb: "Malo hrane vodi ka mehkom srcu, jakom razumijevanju, skrušenosti i slabom prohtjevu i srdžbi. Mnogo hrane vodi ka suprotnom." (el-Džami'; str. 518)

Ibn Redžeb: "Pitao sam Ahmeda da li čovjek može biti sit i mehkog srca. On je rekao: "Ja ne mislim tako."" (el-Džami'; str. 518)

Sufjan Es-Sevri: "Ako želiš imati zdravo tijelo i spavati malo, onda jedi malo." (El-Džami'; str. 520)

Es-Sa'di: "Nije dozvoljeno tumačiti Kur'ân sa izraelskim predajama ukoliko nisu autentični od Vjerovjesnika." (Tejsir-ul-Kerim; str. 55)

Es-Sa'di: "Svaki put kada jedan lažov argumentira sa ajetom iz Kur'âna ili hadisa, taj isti ajet ili hadis su dokaz protiv njega." (Tejsir-ul-Kerim, sid. 57)

Kaže Ebu Bekr Es-Siddik, radijellahu anhu: “Koje će me nebo prekriti, i koja će me zemlja sakriti, ako kažem nešto o Allahovoj knjizi bez znanja!?” (Pogledati: ‘Džami’u bejanil-ilmi ve fadlih’ 2/41 od Ibnu Abdil-Berra).

Kaže Abdullah Ibn Mes’ud, radijellahu anhu: “Doista je lud onaj koji odgovara na svaku fetvu koja mu se postavi.” (Pogledati isti izvor: 2/48).

Kaže Abdur-Rahman Ibn Ebi Lejla, rahimehullah: “Zatekao sam stotinu i dvadeset ashaba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mesdžidu, i niko od njih nije držao predavanje niti je odgovarao na pitanja a da nije poželio da ga je neko drugi zamjenio.” (Pogledati isti izvor: 2/273).

Kaže Huzejfe, radijellahu anhu: “Doista ne izdaje fetve osim jedan od trojice: Onaj koji poznaje derogirane i derogirajuće ajete u Kur’anu, vladar koji nema drugog izlaza, i opterećeni budala.”

Kaže Ibn Sirin, rahimehullah, nakon što je prenio ovu predaju: “Što se mene tiče ja nisam ni jedan od prve dvojice, pa ne bi volio da budem treći.” (Pogledati isti izvor: 2/278).

Kaže Abdul-Melik Ibn Ebi Sulejman: Upitan je Se’id Ibn Džubejr o nečemu pa je rekao: “Ne znam!”, zatim je rekao: “Teško se onome koji za ono što ne zna kaže da zna!” (Pogledati isti izvor: 2/43).

Kaže Kasim Ibn Muhammed, rahimehullah: “Tako mi Uzvišenog Allaha, draže mi je da mi jezik bude presječen nego da govorim o onome o čemu nemam znanja.” (Pogledati isti izvor: 2/44).

Kaže Abdur-Rahman Ibn Mehdi, rahimehullah: “Bili smo kod imama Malika Ibn Enesa kada mu je došao čovjek, pa je rekao: ‘O, Ebu Abdullah! Došao sam ti iz mjesta udaljenog šest mjeseci putovanja. Moj narod me je zadužio da ti postavim pitanje!’ Pa je rekao Malik: ‘Pitaj!’ Kada ga je upitao rekao je: ‘Ne znam!’ Pa je čovjek ostao zaprepašten, kao da je došao kod onoga koji sve poznaje. Zatim je upitao: ‘Pa šta onda da kažem svome narodu kada se vratim?’ Rekao je: ‘Reci im: Rekao je Malik da ne zna!’” (Pogledati isti izvor: 2/45).

Kaže Jahja Ibn Sellam, rahimehullah: “Nije preporučeno onome koji ne zna razilaženja islamskih učenjaka da odgovara na pitanja o vjeri, niti je dozvoljeno onome koji ne poznaje mišljenja islamskih učenjaka da govori: ‘Ovo mišljenje mi je draže!’.” (Pogledaj isti izvor: 2/30).

Kaže Se’id Ibn Ebi Urube, rahimehullah: “Onaj koji ne poznaje razilaženja islamskih učenjaka ne smatrajte ga od učenjaka.” (Pogledaj isti izvor: 2/27).

Kaže Ata’, rahimehullah: “Nije dozvoljeno nikome da odgovara na pitanja o vjeri sve dok ne bude poznavao razilaženja islamskih učenjaka, a ako ne bude poznavao, odbacit će od znanja ispravnije od onoga što on zastupa.” (Pogledaj isti izvor: 2/28)

Kaže Ejjub Es-Sehtijani, rahimehullah: “Najsmjeliji od ljudi u izdavanju fetvi su najmanjeg znanja o razilaženjima islamskih učenjaka, a najsuzdržljiviji od ljudi u izdavanju fetvi su najznaniji o razilaženjima islamskih učenjaka.” (Pogledaj isti izvor: 2/28)

El-Albânî: ”Nije mi poznato da ijedan učenjak kaže da je hadis o pomjeranju prsta na Tešehhudu slab i neobičan (shadh).” (Sislilah Huda wa Nur; 135)

Ibn Redžeb: "Što veći udio osoba sebi nabavi od ovog života, to manji biva njezin stupanj na budućem svijetu."  (al-Djami', str. 359)

"Ahbaš su odštampali svoju kopiju Sahih Muslim i uklonili hadis 'Gdje je Allâh?'" El-Albânî: Allâhu ekber! To pokazuje njihovu glupost. Šta će uraditi sa istim hadisom koji se nalazi u Malikovoj El-Muvetta'? (Sislilah Huda wa Nur; 138)

Vehb bin Munebbih: "Ovaj i budući život su kao čovjek sa dvije supruge; jedna je zadovoljna a druga je srdita.” (al-Djami', str. 366)

El-Hasan El-Basri: "Ljudi te vole sve dok ne želiš ono što oni imaju. Čim to htjedneš, oni će te omalovažiti, prezirati govor s tobom i mrzit će te.” (al-Djami', str. 367)

Ejjub Es-Sihtijani: "Čovjek neće biti plemenit dok ne bude imao dvije osobine: ne obaziranje na ono što drugi imaju i posjedovanje razumijevanja sa onim što drugi čine.” (al-Djami', str. 368)

Ibn Redžeb: "Jedan beduin je došao u Basru i rekao: 'Ko je prvak ovog grada?' Oni su rekli: 'El-Hasan El-Basri'. On je rekao: 'Kako je to postao?' Oni su rekli: 'Ljudi su u potrebi za njegovim znanjem a on nije u potrebi za njihovim ovosvjetskim svrhama'.” (al-Djami', str. 367)

Ibn Kudama: "Obavezno je skrbiti svoje roditelje, djedove i nane, djecu i unučad..." (al-'Umdah 2/140)

Ibn Kudama: "Da bi to bilo obavezno trebaju postojati tri uvjeta; Da su siromašni, da skrbnik ima dovoljno za sebe i svoju familiju i da nisu nasljednici.”  (al-'Umdah 2/140)

Ibn Redžeb: Ako ranjena osoba pred samu smrt kaže 'Taj i taj me je ranio', većina smatra da to nije dokaz.” (al-Djami', str. 384)

El-Albânî: ”Nije propisano klanjati  dobrovoljne namaze između dva obavezna kada se spajaju. Međutim, ne postoji ništa što odbacuje to da čovjek klanja dobrovoljne namaze zadnjeg namaza poslije toga.” (Sislilah Huda wa Nur; 135)

El-Albânî: ”Najljepše na ženi su njezine oči. Zar ne čuješ šta pjesnik kaže: 'Na ratuj protiv srca mog – dva slaba pobjede jednog jakog...'” (Silsilah Huda wa Nur 135)

Ibn Redžeb: ”Ako je suprug odsutan jedno duže vrijeme od svoje supruge bez isprike i ona ga zamoli da se vrati a on to ne uradi, sudac će ih razvesti kažu Mâlik, Ahmed i Ishâk. Ahmed je rekao šest mjeseci a Ishâk dvije godine.” (al-Djami', str. 373)

El-Fudajl bin Ijad: "Temelj asketizma (Zuhd) je da budeš zadovoljan Allâhom.” (al-Djami', str. 354)

Ibn Redžeb: ”Riječi Vjerovjesnika 'Naređujem vam da se bojite Allâha i da slušate i  pokoravate se' obuhvataju dobra ovog i budućeg svijeta. Bogobojaznost daje sreću na budućem svijetu a poslušnost vladaru daje sretan život ovdje na ovom svijetu.” (al-Djami', str. 319)

Ibn 'Usejmîn: ”Ibn Tejmijje kaže da ukoliko se džunub osoba okupa da bi se riješila velike nečistoće, također se rješava i male nečistoće i osoba postaje čista. Ovo mišljenje je ispravno.” (Sharh Mumti' 1/308)

Ibn Kudama: "Ukoliko se roditelji razvedu, ženi pripada dijete ako je mlađe od sedam godina. Ako se ona u međuvremenu uda, dijete ide ocu. Ako bi se razvela, dijete se vraća majci.” (al-'Umdah 2/137)

Ibn Redžeb: "Ima onih koji kažu da su 'Fard' i 'Vadižb' jedno te isto. Ovo je poznato kod Šafi'ija i drugih, te jedno od mišljenja Ahmeda.” (al-Djami', str. 339)

Ibn Redžeb: "Hanefijje kažu da se 'Fard' dokazuje sa upečatljivim dokazom za razliku od 'Vadžiba' koji to ne biva.” (al-Djami', str. 339)

Ibn Redžeb: "Većina predaja od Ahmeda ukazuju na razliku između 'Farda' koji se potvrđiva u Kur'ânu, i 'Vadžiba' koji se potvrđiva u Sunnetu.” (al-Djami', str. 339)

Selman el-Farisi: ”Kada bi se nebesa i zemlja stavile na tasove Vage, oni bi mogli stati na njih. (al-Djami', str. 266 – autentičnim ga ocjenio Ibn Redžeb)

El-Albânî: ”Nema ništa potvrđeno od Vjerovjesnika da je on dizao ruke nakon namaza (u dovi). To što Imâm i klanjači zajedno čine dovu nakon molitve, je novotarija.” (adh-Dha'ifah 6/60)

El-Albânî: ”Ženidba je obavezna a ne samo preporučena.” (Silsilah Huda wa Nur)

Ibn Redžeb: "Haram je ono što se spominje zajedno sa strogom kaznom.”  (al-Djami', str. 342)

El-Albânî: ”Vjerovjesnik bi stavljao na glavu ono što bi našao. Ponekad tekijju (kufi kapa) bez  'ammame (turban) a ponekad obrnuto. (Sislilah Huda wa Nur; 160)

El-Albânî: ”Nositi tekijju (taqiyyah) na zapadu je islamsko obilježje.” (Sislilah Huda wa Nur; 138)

El-Albânî: ”Nije dozvoljeno ženi raditi vani, iako je posao dozvoljen, dok čovjek sjedi kod kuće, čuva djecu, sprema hranu i čisti.” (Sislilah Huda wa Nur; 160)

Muaz bin Džebel: "Podučiti nekog ko ne zna je milostinja.” (al-Djami', str. 288)

Ebu Derda': ”Zdravlje je bogatstvo tijela.” (al-Djami', str. 297)

Ibn Redžeb: ”Ako neko od četiri pravednih halifa kaže jedno a neki drugi sljedbenik nešto drugo, većina Selefa smatra da se uzima mišljenje prvog. Ovo posebno važi ako je u pitanju 'Umer o kojem hadis kaže: Allâh je stavio Istinu na Umerov jezik.” (al-Djami', str. 322)

El-Albânî: "To je zato što je ovo novi trend a ovi ljudi nisu odgojeni Kur'ânom i Sunnetom." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Primjer tome je da čovjek na sijelu odgovara na pitanja a da ga niko nije pitao. Ovo je zbog ljubavi ka popularnosti i egoizmu." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "To je zato što nismo dobili selefijsko vaspitanje." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Sejjid Kutb je živio većinu svog života bez selefijske metodologije. Na kraju svog života, u zatvoru, počeo je jako naginjati ka njoj." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)

El-Albânî: "Kutbijjun sebe pripisivaju Selefijji jer ljudi znaju da je Selefijjah istina." (Silsilât-ul-hudâ ve nûr; 188)

El-Albânî: "Ja smatram da se čovjek ne treba obazirati na to da li vjerovjesnici mogu griješiti ili ne, jer to neće ispraviti ni jedno od naših učenja ili djela." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 188)Kaže Ebu Bekr Es-Siddik, radijellahu anhu: “Koje će me nebo prekriti, i koja će me zemlja sakriti, ako kažem nešto o Allahovoj knjizi bez znanja!?” (Pogledati: ‘Džami’u bejanil-ilmi ve fadlih’ 2/41 od Ibnu Abdil-Berra).

Kaže Abdullah Ibn Mes’ud, radijellahu anhu: “Doista je lud onaj koji odgovara na svaku fetvu koja mu se postavi.” (Pogledati isti izvor: 2/48).

Kaže Abdur-Rahman Ibn Ebi Lejla, rahimehullah: “Zatekao sam stotinu i dvadeset ashaba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mesdžidu, i niko od njih nije držao predavanje niti je odgovarao na pitanja a da nije poželio da ga je neko drugi zamjenio.” (Pogledati isti izvor: 2/273).

Kaže Huzejfe, radijellahu anhu: “Doista ne izdaje fetve osim jedan od trojice: Onaj koji poznaje derogirane i derogirajuće ajete u Kur’anu, vladar koji nema drugog izlaza, i opterećeni budala.”

Kaže Ibn Sirin, rahimehullah, nakon što je prenio ovu predaju: “Što se mene tiče ja nisam ni jedan od prve dvojice, pa ne bi volio da budem treći.” (Pogledati isti izvor: 2/278).

Kaže Abdul-Melik Ibn Ebi Sulejman: Upitan je Se’id Ibn Džubejr o nečemu pa je rekao: “Ne znam!”, zatim je rekao: “Teško se onome koji za ono što ne zna kaže da zna!” (Pogledati isti izvor: 2/43).

Kaže Kasim Ibn Muhammed, rahimehullah: “Tako mi Uzvišenog Allaha, draže mi je da mi jezik bude presječen nego da govorim o onome o čemu nemam znanja.” (Pogledati isti izvor: 2/44).

Kaže Abdur-Rahman Ibn Mehdi, rahimehullah: “Bili smo kod imama Malika Ibn Enesa kada mu je došao čovjek, pa je rekao: ‘O, Ebu Abdullah! Došao sam ti iz mjesta udaljenog šest mjeseci putovanja. Moj narod me je zadužio da ti postavim pitanje!’ Pa je rekao Malik: ‘Pitaj!’ Kada ga je upitao rekao je: ‘Ne znam!’ Pa je čovjek ostao zaprepašten, kao da je došao kod onoga koji sve poznaje. Zatim je upitao: ‘Pa šta onda da kažem svome narodu kada se vratim?’ Rekao je: ‘Reci im: Rekao je Malik da ne zna!’” (Pogledati isti izvor: 2/45).

Kaže Jahja Ibn Sellam, rahimehullah: “Nije preporučeno onome koji ne zna razilaženja islamskih učenjaka da odgovara na pitanja o vjeri, niti je dozvoljeno onome koji ne poznaje mišljenja islamskih učenjaka da govori: ‘Ovo mišljenje mi je draže!’.” (Pogledaj isti izvor: 2/30).

Kaže Se’id Ibn Ebi Urube, rahimehullah: “Onaj koji ne poznaje razilaženja islamskih učenjaka ne smatrajte ga od učenjaka.” (Pogledaj isti izvor: 2/27).

Kaže Ata’, rahimehullah: “Nije dozvoljeno nikome da odgovara na pitanja o vjeri sve dok ne bude poznavao razilaženja islamskih učenjaka, a ako ne bude poznavao, odbacit će od znanja ispravnije od onoga što on zastupa.” (Pogledaj isti izvor: 2/28).

Kaže Ejjub Es-Sehtijani, rahimehullah: “Najsmjeliji od ljudi u izdavanju fetvi su najmanjeg znanja o razilaženjima islamskih učenjaka, a najsuzdržljiviji od ljudi u izdavanju fetvi su najznaniji o razilaženjima islamskih učenjaka.” (Pogledaj isti izvor: 2/28).

Ahmed bin Hanbel: “Eš-Šafi'i mi je pisao u svom pismu: 'Vidio sam Poslanika u snu i rekao je: 'Piši Ahmedu, poselami ga od mene i reci mu da će biti stavljen na kušnju i biti pozvan da kaže da je Kur'an stvoren. Neka se ne odazove i Allah će ga uzdignuti do Sudnjeg Dana.'” (Manaqib Ahmad, str. 609)

Ahmed bin Hanbel: “Najsrećniji dan u mom životu je kad se probudim i nemam ništa.” (Manaqib Ahmad, str. 334)

Ahmed bin Hanbel: “Žudim za nečim što ne postoji. Žudim da budem na mjestu gdje nema nikoga.” (Manaqib Ahmad, str. 374)

El-Albani: “Džema'at-ut-Teblig ostavljaju ženu i djecu kod kuće i putuju u Evropu i Ameriku da čine Da'wu, umjesto da čine Da'wu kod kuće.”  (Silsilat-ul-Huda 20)

Ibn-ul-Dževzi: “Ahmed En-Nedždžad je napisao knjigu 'Al-Khilaf' koja ima skoro dvije stotine tomova.” (Manaqib Ahmad, str. 681)

Ibn-ul-Dževzi: “Muhanna Eš-Šami, jedan od sljedbenika Ahmeda je znao pitati Ahmeda toliko puno da ga je to iritiralo, ali Muhanna je i dalje ustrajavao.” (Manaqib Ahmad, str. 680)

Ibn-ul-Dževzi: “Ibn Akilova knjiga "el-Funun" ima dvije stotine tomova. Ja sam nabavio njih sto pedeset.” (Menaqib Ahmed, str. 700)

Ahmed bin Hanbel: “Nekad se desilo da sam oko jednog pitanja razmišljao  tri godine prije nego što sam odabrao mišljenje.” (Manaqib Ahmad, str.359)

Ibn-Usejmîn: “Od Allahove mudrosti je to da čovjek ne smije imati više od četiri žene. Inače, to bi uzrokovalo da čovjek oslabi tjelesno, ekonomski i društveno.” (Sharh al-Bukhari, Nikah 3)

Ibn Usejmîn: “Ima Sufija koji su oženjeni sa pedeset žena zato što za sebe misle da su evlije i da više nisu odgovorni za svoja djela.”  (Sharh al-Bukhari Nikah 3)

Ahmed bin Hanbel: “Uvidio sam da je samoća najudobnija za moje srce.” (Manaqib Ahmad, str. 374)

El-Albani: “Ukoliko osoba ostavi da klanja Asr dotle da sunce zađe, zatim sjedne u avion i u zraku vidi sunce pa klanja, smatra se da nije klanjao.” (adh-Dha'ifah 2/398)

El-Albani: “Šejh Muhammed El-Benna i ja smo običavali klanjati Džumu na brdu Uhud zajedno s učenicima sa Islamskog Univerziteta.” (Silsilat-ul-Huda 25)

Ibn Usejmîn: “To da je jedna žena pobožna znači da obožava Allaha i da ima lijep karakter.” (Sharh al-Bukhari, Nikah, 2)

El-Albani: “1396 h.g. (1976) sam otputovao u Englesku i bilo mi je drago kad sam vidio muslimane kako klanjaju Džumu i Bajram namaz u kućama koje su kupili ili iznajmili te ih pretvorili u mjesta za molitvu (musallayat).” (adh-Dha'ifah 2/318)

Ibn Redžeb: "Biti zadovoljan sa Muhammedom kao Poslanikom zahtjeva da je čovjek zadovoljan sa svim onim sa čime je on došao.” (al-Djami', str. 44)

El-Albânî: ”Hasan El-Benna i Sejjid Kutb su ti koji su učinili da muslimanska omladina misli da ono što važi za muslimane u muslimanskim zemljama također važi i za židove i kršćane."  (adh-Dha'ifah 5/196)

Ibn Redžeb: "Ukoliko neko pretekne nekog drugog sa vjerskog aspekta, žalit će i težiti da stigne tu osobu. Ovo se međutim neće uraditi zbog zavisti, već zbog takmičenja u dobru i razočaranosti za svoje nedostatke.” (al-Djami', str. 152)

Ibn Redžeb: "Sufjan Es-Sevri je rekao o osobi koja je našla nepoznate kovanice u svojoj kući: 'Bolje joj je da ih izbjegne'." (al-Djami', str. 93)

El-Albânî: ”Nije zabranjeno čitati Kur'an kao džunub jer ne postoji dokaz za zabranu toga.” (Silsilat-ul-Huda; 131)

El-Albânî: ”TV je jedna od najvećih zabrana što postoji danas. (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 140)

El-Albânî: ”Gdje su danas očevi, a da ne govorimo majke, koji udaraju svoje desetogodišnje dijete koje ne klanja?”   (Silsilat-ul-Huda; 140)

Ibn Kudâma: ”Dozvoljeno je takmičiti se u svemu bez nagrade. Što se tiče takmičenja za nagradu, onda je to dozvoljeno samo u trci konja i kamila te gađanja strijelom.” (Umdat-ul-Fiqh 1/399)

El-Albânî: ”Dozvoljeno je imati novac u sefu banke koji iznajmljivaš od banke, ali ne na samom bankovnom računu makar ne uzimao kamatu.” (Silsilat-ul-Huda; 131)

El-Hasan El-Basri: "Bogobojazni imaju takvu bogobojaznost da ostavljaju mnogo dozvoljenog zbog straha od nedozvoljenog.” (al-Djami', str. 93)

El-Albânî: ”Zabranjeno je jesti meso od nevjernika onome ko je je ubjeđen da ga ne kolju na islamski način.” (Silsilat-ul-Huda; 131)

Enes ibn Mâlik: ”Služio sam Vjerovjesnika deset godina i imao sam dvadeset godina kad je umro.” (al-Adab al-Mufrad 1051 – autentičnim ga ocjenio El-Albânî)

El-Albânî: ”Onaj ko pita radi znanja ima veće pravo na odgovor nego što prosjak koji prosi ima pravo na novac.” (Silsilat-ul-Huda; 132)

Ebu Bekr 'Abdul-'Aziz: “Hanbelije su složni u tome da je oporuka jednog desetogodišnjeg dječaka validna za razliku od jednog sedmogodišnjaka."  (Umdat-ul-Fiqh 1/443)

Ibn Kudâma: ”Dozvoljeno je onome ko klanja iza Imâma da bude Imâm samo u jednom slučaju, a to je kad Imâm prekine svoje čisto stanje.” (al-Mughni 3/76)

Ibn Kudâma: "Nije preporučeno siromahu da napiše oporuku.” ('Umdat-ul-Fiqh 1/442)

Ibn Redžeb: "Savjet vladarima je između ostalog da se mrze oni koji smatraju da se treba dići protiv njih.”  (al-Djami', str. 101)


Ez-Zuhri: “Obožavati Allaha sa znanjem se ne može porediti ni sa čim.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/110)

Ibn-ul-Kajjim: “Ako se čovjek plaši da će ureći nekog, treba reći Allahumme barik 'alejh (Allâhu, blagoslovi ga) ili MašaAllah la kuvvete illa billah (biva kako Allâh hoće i ne postoji moći osim sa Allâhom). “ (at-Tibb an-Nabawi, str. 156)

Mu`az ibn Džebel: “Izbjegavaj društvo od kojeg se ne možeš okoristiti znanjem.” (Adab Shar'iyyah 4/232)

Ibrahim ibn Edhem: “Osoba se ne treba spustiti ispod niti se uzdići iznad svoje pozicije.” (Adab Shar'iyyah 4/213)

Ibn `Avn: “Imaj malo znanja o ljudima i bićeš spašen.” (Adab Shar'iyyah 4/224)

Ibn-ul-Mubarek: “Čovjek nikad neće biti plemenit s bilo kojim znanjem ukoliko to znanje ne uljepša s lijepim ponašanjem.” (Adab Shar'iyyah 4/208)

Ibn-ul-Kajjim: “Kad sam bio u Mekki bio sam izložen brojnim bolestima i nisam mogao naći ljekara. Onda sam sam sebe liječio te učio el-Fatihu i primijetio sam čudne rezultate. To sam ispričao mnogima koji su imali bolove i mnogi koji su to isprobali ubrzo su ozdravili.” (al-Djawab al-Kafi, str. 5)

Ebu Hurejre: “Da sjednem jedan trenutak i izučavam svoju vjeru draže mi je nego da klanjam do zore.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/60)

Hasan el Basri: “Učenjak je bolji od onoga ko se odrekne ovoga svijeta i onoga ko je marljiv u ibadetu.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/61)

El-Albani: “To da žene ne pristaju na višeženstvo je jedna vrlo opasna misao koja se osporava islamskom šerijatu. Nisu pravi muslimani ukoliko ne izbjegavaju svoje nagone i ne pokore se šerijatu. “ (Djami' Bayan-il-'Ilm)

Eš-Šafi: “Tražiti znanje je bolje nego klanjati dobrovoljni namaz.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/63)
Mejmun bin Mahran: “Mu'avija je zatražio ruku Ummu Derda, ali ona je odbila i rekla: 'Čula sam Ebu Derda kako je rekao da je Poslanik rekao: “Žena pripada svom posljednjem mužu (u Džennetu).” A ja ne želim nekog drugog do Ebu Derdaa'.'” (Tarikh-ur-Riqqah 2/39)

Muhammed bin Abdil-Wehhab: “Rafide su štetniji za vjeru od židova i kršćana.” (Radd ala Rafidah, str. 13)

El-Azdi: “Pitao sam Ibn 'Abbasa o džihadu. On je rekao: Želiš li znati nešto što je bolje od toga? Napravi džamiju i podučavaj dužnostima, sunnetu i razumijevanju vjere.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/76)

Ibn-ul-Kajjim: “Za nas nije ništa stvoreno bolje od meda ili nešto kao med ili išta slično medu.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 32)

Ibn-ul-Kajjim: “Proljeće je najzdravije vremensko doba.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 38)

Ez-Zuhri: “Znanje je muškog roda. Vole ga pravi muškarci a ne vole ga ženstveni muškarci.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/123)

El-Albani: “Brada (Lihyah) su dlake koje rastu na vilici. Ono što raste po vratu ne spada u bradu i smije se ukloniti.” (alalbany.net)

Hasan el Basri: “Cijeli svijet je jedna tmina osim sijela s učenjacima.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/114)

Ibn-ul-Kajjim: “Obveseliti bolesnika i  razveseliti ga ima čudesan utjecaj na njegovo ozdravljenje.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 107)

Ibn-ul-Mubarek: “Allah je dao Sulejmanu bin Davudu da izabere između znanja i vlasti a Sulejman je izabrao znanje. Samo zbog toga, Allah mu je podario i vlast.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/114)

Ibn-ul-Kajjim: “Mnogi su primjetili kako bolesici budu jači kada ih posjete osobe koje oni vole i cijene. Ovo je jedna od prednosti posjećivanja bolesnika.”  (at-Tibb an-Nabawi, str. 107)

`Urve bin Zubejr: “Najteže što čovjek doživi je da bude upitan a da ne zna odgovor.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/169)
Ibn Muflih: “Lijepi mirisovi potpomažu zdravlje. Ugodan miris je hrana duše a duša nosi sa sobom snagu.” (Adab Shar'jjah 3/38)

Ali bin Ebi Talib: “Jedite meso! Ono čisti boju kože, prazni stomak i daje lijep karakter.” (Adab Shar'jjah 3/78)

Ibn-ul-Dževzi: “Nikad se ne mogu zadovoljiti čitanjem. Kada vidim neku knjigu po prvi put, osjećam kao da vidim blago. Ako kažem da sam pročitao 20 000 tomova, i više je od toga al ja i dalje čitam.” (Adab Shar'jjah 2/374)

Muhammed bin Abdil-Wehhab: “To što je Poslanik pustio Ebu Bekru da predvodi molitvu kad je on bio bolestan, je jedan od najjačih dokaza za njegov hilafet poslije Poslanika.” (Radd ala Rafidah, str. 12)

Muhammed bin Abdil-Wehhab: “Onaj ko ogovara jednog ashaba o čijoj se vrijednosti prenosi mnogobrojno, kao što su četiri halife, je nevjernik jer je optužio Poslanika za laž.” (Radd ala Rafidah, str. 19)

Muhammed bin Abdil-Wehhab: “Onaj ko kaže da je jedna osoba bolja od nekog vjerovjesnika ili jednako dobra kao jedan vjerovjesnik, je napustio vjeru. Više učenjaka su rekli da je suglasnost oko ovog pitanja.”  (Radd ala Rafidah, str. 29)

Muhammed bin Abdil-Wehhab: “Debatirati s ovima magarcima (Rafidama) je gubljenje vremena.”  (Radd ala Rafidah, str. 32)

Ibn Usejmîn: “Ako postoji islamski pokret koji se bori da se zemlja oslobodi kufra, onda se to se smatra Džihadom.” (O džihadu u Palestini, Fatawa al-Aqidah str. 778)
El-Munziri: “Učenjaci su složni da žena ima pravo da ne dopusti mužu da ima odnos s njom dok ne dobije svoj mehr.” (El-Idžma' str. 39)

A'iša: “Naljepša osobina je stid.” (Adab Shar'jjah 2/344)

Ibn Tejmijja: “Čovjek se ne smije oblačiti niti spremati jela koja su specifična za nevjerničke praznike.” (Risalah fi 'Id-in-Nasara, str. 21)

El-Ewsa'i: “Seljak nevjernik se ne ubija ukoliko se ne bori.” (Hashijah ala al-Mugni' 1/489)

El Albani: “Nije dozvoljeno jesti hranu koja je spremljena u vezi s Poslanikovim rođendanom.” (alalbany.net)

Ibn Muflih: “Pokuđeno je započinjati suru et-Tevba sa 'bismillom'. Ako se to uradi radi traženja Allahove blizine, onda to uopšte nije dozvoljeno (haram). (Adab Shar'jjah 2/451)

Ibn Tejjmijja: “Čovjek neće učiti Kur'an naglas ukoliko ljudi klanjaju dobrovoljni namaz kako ih ne bi uznemiravao. (Adab Shar'jjah 2/455)

Ibn Muflih: “Dozvoljeno je namirisati Kur'an, staviti ga na stolicu, u kesu od svile i na pod. Ovako je rekao Ahmed.” (Adab Shar'jjah 2/461)

Ako malo dijete kihne, Hasan El-Basri kaže da se treba reći: Bûrika fik (neka si blagoslovljen)” (Adab Shar'jjah 2/474)

Eš-Šafi'i: “Dvije stvari su ljudi zapostavili: arapski jezik i medicinu.” (Adab Shar'jjah 2/484)

Ibn Muflih: “Da bi održavao zdravlje Poslanik je jeo od voća što je mogao. Prava količina voća je korisna medicina. U svakoj zemlji Allah je stvorio voće koje je najpogodnije za taj narod.” (Adab Shar'jjah 3/21)

Ibn Tejmijja: “Samo jedan munafik, osoba sa zlom namjerom ili sasvim neuka osoba traži od vladara da dopusti kršćanima da pokazuju svoju vjeru u muslimanskoj zemlji ili da ih učvrsti.” (Adab Shar'jjah 3/102)

Ibn Baz: “Obaveza je muslimanima da uzmu nazad Kuds od židova, ali ovo je pitanje koje se tiče muslimanskih vladara.” (binbaz.org.sa)

Sufjan es-Sevri: “Ne postoji ni jedno djelo koje je bolje od traženja znanja ukoliko je namjera ispravna.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/63)

Umer: “Da hiljadu pobožnjaka koji klanjaju noću i poste danju umru, je blaže nego da umre  osoba koja se razumije u halal i haram.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/65)

Ibn-ul-Kajjim: “Ako čovjek stavi med na kosu, ona postane duža, ljepša i mekša. Ako opere zube s njim, oni postanu bjelji i zdraviji.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 31)

Umer bin Abdil Aziz: “Oni koji rade bez znanja više će napraviti štete nego koristi.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/66)

El-Azdi: “Pitao sam Ibn 'Abbasa o džihadu. On je rekao: Želiš li znati nešto što je bolje od toga? Napravi džamiju i podučavaj dužnostima, sunnetu i razumijevanju vjere.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/76)

Ibn-ul-Kajjim: “Za nas nije ništa stvoreno bolje od meda ili nešto kao med ili išta slično medu.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 32)

Ibn-ul-Kajjim: “Proljeće je najzdravije vremensko doba.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 38)

Ez-Zuhri: “Znanje je muškog roda. Vole ga pravi muškarci a ne vole ga ženstveni muškarci.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/123)

El-Albani: “Brada (Lihyah) su dlake koje rastu na vilici. Ono što raste po vratu ne spada u bradu i smije se ukloniti.” (alalbany.net)

Hasan el Basri: “Cijeli svijet je jedna tmina osim sijela s učenjacima.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/114)

Ibn-ul-Kajjim: “Obveseliti bolesnika i  razveseliti ga ima čudesan utjecaj na njegovo ozdravljenje.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 107)

Ibn-ul-Mubarek: “Allah je dao Sulejmanu bin Davudu da izabere između znanja i vlasti a Sulejman je izabrao znanje. Samo zbog toga, Allah mu je podario i vlast.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/114)

Ibn-ul-Kajjim: “Mnogi su primjetili kako bolesici budu jači kada ih posjete osobe koje oni vole i cijene. Ovo je jedna od prednosti posjećivanja bolesnika.”  (at-Tibb an-Nabawi, str. 107)

`Urve bin Zubejr: “Najteže što čovjek doživi je da bude upitan a da ne zna odgovor.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/169)

Ez-Zuhri: “Obožavati Allaha sa znanjem se ne može porediti ni sa čim.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/110)

Ibn-ul-Kajjim: “Ako se čovjek plaši da će ureći nekog, treba reći Allahumme barik 'alejh (Allâhu, blagoslovi ga) ili MašaAllah la kuvvete illa billah (biva kako Allâh hoće i ne postoji moći osim sa Allâhom). “ (at-Tibb an-Nabawi, str. 156)

Mu`az ibn Džebel: “Izbjegavaj društvo od kojeg se ne možeš okoristiti znanjem.” (Adab Shar'iyyah 4/232)

Ibn-ul-Kajjim: “Neki od selefa su govorili da čovjek nikad ne treba da ostavlja tri stvari: šetnju, hranu i odnos.”  (at-Tibb an-Nabawi, str. 228)

Nu'ajm Ibn Hammad: “Ibn-ul-Mubârek je bio upitan o tome koliko čovjek dugo treba da traži znanje. Rekao je: 'Do smrti'.  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/192)

Ibn-ul-Kajjim: “Najbolji i najkorisniji odnos je kad se čovjek prirodno uzbudi, bez toga da misli ili gleda u nešto ili da pokušava izazvati strasti.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 233)

Ibn 'Abdil-Berr: “Ibn Ujejne je bio upitan za onoga koji je u najvećoj potrebi za traženjem znanja. Rekao je: 'Najučeniji. Jer njegova greška je najružnija.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/1)

Muhammed bin Ibrahim Âl Eš-Šejh: “Poslanik nije sklanjao dlake sa vrata i podbratka, jer je i to dio brade.” (sahab.org)

Ibn 'Usejmîn: “Prvoaprilska šala je zabranjena, kao prvo zbog toga što je to laž koja je zabranjena, i kao drugo čovjek se poistovjećuje sa nevjernicima.” (sahab.org)

Imâm Mâlik: “Znanje se ne stekne a da se ne osjeti siromaštvo.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/194)

Et-Taberi: “Uklanjati dlake između obrva je zabranjeno i to spada pod zabranu  mijenjanja Allahovog stvorenja.” (Fath-ul-Bari 10/377)

Eš-Šafi'i: “Bio sam bez oca a majka nije imala novca da mi kupi papir. Pa kad bih našao kost, ja bih po njoj pisao.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 157)

Ibn Mes'ud: “Čovjek se ne rađa učen. Znanje se stječe učenjem.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/200)

Ez-Zuhri: “Onaj koji svo znanje traži odjednom, izgubiće ga odjednom. Umjesto toga stječite znanje polahko, malo po malo, danima i noćima.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/206)

Ibn-ul-Kajjim: “Kad sam bio u Mekki i nisam mogao naći doktora, učio sam El-Fatihu preko čaše zemzem vode nekoliko puta. Kad sam to popio, osjetio sam da sam skroz ozdravio.”  (at-Tibb an-Nabawi, str. 164)

El-Albâni: “Onaj ko pita džina, koji je opsjednuo čovjeka, da li je muško ili žensko, musliman ili nevjernik, te mu povjeruje, počinio je krivično djelo vjerovanja u proroka.” (as-Sahihah, str. 6/1011)

Lukmân: “Dragi sine! Druži se sa učenima. Allah daje život srcu koje ima mudrost isto kao što mrtvoj, sasušenoj livadi daje život kroz kišu.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/211)


Ibn-ul-Kajjim: “Najbolje vrijeme za odnos je kad se hrana slegne. Poslije čovjek legne i skupi snage za sutrašnji dan. Kad se vodi ljubav ne treba biti niti sit niti gladan.” (At-Tibb An-Nabawi, str. 244)

El-Albâni: “Mnogo nas selefija olahko uzimamo posjedovanje lijepog karaktera.” (Silsilat-ul-Huda 23)

El-Albâni: ”Novotarija je glasno učiti salavat na Poslanika odmah prije Ikameta ili odmah nakon Ezana.” (adh-Dha'ifah 2/294)

El-Albani: “Od Allahovih darova prema meni je i to što je dao da nazovem svu moju djecu kao Njegove robove: Abdur-Rahmân, Abdul-Latîf i Abdur-Rezzâk s mojom prvom ženom i Abdul-Musavvir i Abdul-A'la s mojom drugom ženom. Zatim sam dobio sina u Medini kojem sam dao ime po vjerovjesniku tog grada. Na kraju sam dobio sina Abdul-Muhejmin.” (adh-Dha'ifah 1/630-63

Ibn-ul-Kajjim: “Pokloniti se pri pozdravu je isto kao i sedžda.”  (at-Tibb an-Nabawi, str. 148)

Lukmân: “Dragi sine! Traži znanje dok si mlad. Teško je starijem tražiti znanje.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/174

Ali bin Ebi Tâlib: “Kad je rođen Hasan dobio je ime Hamza, a kad je rođen Husejn dobio je ime po svom amidži Džaferu. Allahov Poslanik me je zovnuo i rekao: Naređeno mi je da promijenim njihova imena u Hasan i Husejn.” (Ahmad 1/159 - dobrim ga ocjenio el-Albani)

Ez-Zuhri: “Znanje je  skladište a njegov ključ je pitanje.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/176)

'Umer bin Abdil-Azîz: “Nema stvari a da o njoj nisam nešto naučio, osim onoga o čemu sam se stidio da pitam. I kad sam ostario i dalje sam ostao neuk u tome.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/181)

El-Albâni: “To da žene treniraju ratne tehnike i učestvuju u bitkama sa muškarcima je novotarija današnjice koja je uzeta iz komunizma.” (as-Sahihah 6/549)

Se'id bin el-Musejjeb: “Znao sam putovati danima i noćima da bih došao do jednog hadisa.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/188)

Suhnun: “Znanje nije za onog koji se najeda i zabavlja pranjem svoje robe.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/195)
Ibn `Usejmîn: “Žena i djeca ne sprječavaju čovjeka od traženja znanja. Žene su te koje se brinu o djeci.” (Sharh al-Bukhari, Nikah, 1)

Za hadis: `Onaj ko prouči Ajetul-kursi noću dobiće čuvara od Allaha nad sobom i ni jedan šejtan mu se neće približiti sve dok se ne probudi.`

Ibn 'Usejmîn je rekao: “Ovo važi samo za osobu koja je ubjeđena da je zaštićena i da joj se neće približiti ni jedan šejtan.” (Ahkam-ul-Qur'an 1/315)

El Fevzân: “Pod bradu spada ono što raste po licu i bradi, a ono što raste po vratu ne spada pod bradu.” (Sharh al-Hamawiyyah)

Ahmed bin Hanbel: “Svijet i vlast su bolest a znanje je ljekar. Kada vidiš ljekara da privlači na sebe bolest, onda ga se pripazi.” (Manaqib Ahmad, str. 283)

Ibn `Usejmîn: “Nije dozvoljeno osuditi sviju isto kad se govori o jednom narodu.” (Ahkam-ul-Qur'an 1/241)

Ibn `Usejmîn: Žene kurejšijke su bolje od drugih žena općenito. To ne znači da su one bolje pojedinačno.” (Sharh al-Bukhari, Nikah, 2)

Ebu Dâvûd: “Nikad nisam čuo Ahmeda da spominje ovaj život.”  (Manaqib Ahmad, str. 295)

Ibn `Usejmîn: “Nevjernici nisu razumni ali jesu pametni. Razum ('Aql) znači da znaš ono šta ti šteti i da to izbjegavaš dok pamet (Dhaka') znači shvatati brzo.” (Ahkam-ul-Qur'an 1/148)

El-Albâni: “Džema'at-ut-Teblîg nemaju ni jednu jedinu učenu osobu.” (Silsilat-ul-Huda 20)

Ahmed bin Hanbel: “Vidio sam Allaha u snu i rekao: 'Gospodaru, koji je najbolji način da se Tebi približim?' On je rekao: 'Kroz Moj govor.` Ja rekoh: `Gospodaru, sa razumijevanjem ili bez?` On je rekao: `Sa razumijevanjem i bez.” (Manaqib Ahmad, str. 583)

Ahmed el-Verrâk: “Došao sam Ahmedu bin Hanbelu i žalio se na siromaštvo. On mi je dao četiri srebrenika i rekao: `Ovo je sve što posjedujem.` (Manaqib Ahmad, str. 325)

El-Albâni: “Vjerovati da je i jedan hadis nestao od muslimana je nešto u što jedan musliman ne može vjerovati.” (adh-Dha'ifah 1/141)

Ibrahim ibn Edhem: “Osoba se ne treba spustiti ispod niti se uzdići iznad svoje pozicije.” (Adab Shar'iyyah 4/213)

Ibn `Avn: “Imaj malo znanja o ljudima i bićeš spašen.” (Adab Shar'iyyah 4/224)

Ibn-ul-Mubarek: “Čovjek nikad neće biti plemenit s bilo kojim znanjem ukoliko to znanje ne uljepša s lijepim ponašanjem.” (Adab Shar'iyyah 4/208)

Ibn-ul-Kajjim: “Kad sam bio u Mekki bio sam izložen brojnim bolestima i nisam mogao naći ljekara. Onda sam sam sebe liječio te učio el-Fatihu i primijetio sam čudne rezultate. To sam ispričao mnogima koji su imali bolove i mnogi koji su to isprobali ubrzo su ozdravili.” (al-Djawab al-Kafi, str. 5)

Ebu Hurejre: “Da sjednem jedan trenutak i izučavam svoju vjeru draže mi je nego da klanjam do zore.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/60)

Hasan el Basri: “Učenjak je bolji od onoga ko se odrekne ovoga svijeta i onoga ko je marljiv u ibadetu.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/61)

El-Albani: “To da žene ne pristaju na višeženstvo je jedna vrlo opasna misao koja se osporava islamskom šerijatu. Nisu pravi muslimani ukoliko ne izbjegavaju svoje nagone i ne pokore se šerijatu. “ (Djami' Bayan-il-'Ilm)

Eš-Šafi: “Tražiti znanje je bolje nego klanjati dobrovoljni namaz.”  (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/63)

Sufjan es-Sevri: “Ne postoji ni jedno djelo koje je bolje od traženja znanja ukoliko je namjera ispravna.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/63)

Umer: “Da hiljadu pobožnjaka koji klanjaju noću i poste danju umru, je blaže nego da umre  osoba koja se razumije u halal i haram.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/65)

Ibn-ul-Kajjim: “Ako čovjek stavi med na kosu, ona postane duža, ljepša i mekša. Ako opere zube s njim, oni postanu bjelji i zdraviji.” (at-Tibb an-Nabawi, str. 31)

Umer bin Abdil Aziz: “Oni koji rade bez znanja više će napraviti štete nego koristi.” (Djami' Bayan-il-'Ilm 1/66)

El-Albâni: “Iako sam albanac, smatram i obožavam Allaha s tim da su arapi najbolji narod. Ovo je mišljenje Ehl-us-Sunneta.” (adh-Dha'ifah 1/303

El-Albâni: “Ako umireš od gladi tek onda ćeš početi prositi. A kad vidiš da ti niko ništa neće dati, tek onda možeš ukrasti.” (Silsilat-ul-Huda 19)

Ebu Dâvûd: “Rekao sam Ahmedu: `Ako vidim nekog Sljedbenika sunneta zajedno sa Sljedbenikom novotarije, hoću li prestati govoriti s njim?' Ahmed je odgovorio: `Ne, već mu kaži s kim se druži. Ako on nastavi s tim, smatraj ih istim.`” (Manaqib Ahmad, str. 250)

Ibn-ul-Dževzi: “Ahmed bin Hanbel nije počeo podučavati hadisu niti samostalno izdavati fetve sve dok nije napunio četrdeset godina.” (Manaqib Ahmad, str. 257)

Ebu Bekr el-Mervâzi: “Četiri mjeseca sam bio u vojsci s Ahmedom. Uvijek je klanjao noćima i čitao danima. Pored toga, nije mi poznato da je ikako proučio cijeli Kur'an jer to nije pokazivao.” (Manaqib Ahmad, str. 268)

El-Albâni: “Allah je ojačao Islam sa turcima, naročito na početku kada su proširli islam do srednje Evrope. Ali kad su počeli mijenjati Šerijat s evropskim zakonima, nije samo da su izgubili osvojene zemlje već i svoju vlastitu zemlju.” (adh-Dha'ifah 1/302)

Ibn Redžeb: "Kad je Ibn-ul-Mubarek bio upitan o Lukmânovim riječima 'Govoriti je srebro a šutjeti je zlato', odgovorio je: ``Ako je srebro govoriti na jedan način s kojim je Allâh zadovoljan, onda je zlato ne govoriti nešto što je neposlušnost Njemu. (al-Djami', str. 168)

El-Fudajl bin Ijad: "Ni hodočašće, niti patroliranje uz nevjerničku granicu niti Džihâd nisu teži od čuvanja jezika.” (al-Djami', str. 168)

Behauddin el-Makdisi: "Majka ima veću brigu o djetetu nego otac.” (al-'Uddah 2/135)

Ibn Redžeb: "Poslije tri dana, nakon što ispuni svoju dužnost, osoba ima pravo da kaže svom gostu da napusti njegov dom. Imâm Ahmed je tako radio.” (al-Djami', str. 177)

El-Luhejdan: “Imati razumijevanje u vjeri ne znači samo znati šta učenjaci kažu, već i brinuti se o tome.” (Wasiyyah lish-Shabab)

El-Evzâ’î: “Kad Allâh želi jednom narodu zlo, On im dadne da se prepiru umjesto da rade.” (Iqtidhâ-ul-’Ilm al-’Amal; str. 78)

Nu’ajm bin Hammâd: “Pitao sam Ibn ´Ujejnu o tome ko se smatra učenim. On je odgovorio: “Onaj ko svakom hadisu dadne njegovo pravo.” (Iqtidhâ-ul-´Ilm al-´Amal; str. 83)

Ahmed bin Hanbel: “Znanje je kao novac; što više novca veće blagostanje.”  (Iqtidhâ-ul-´Ilm al-´Amal; str. 88)

Alî bin Ebî Tâlib: “Znanje doziva djelo. Ono se odazove znanju ili ga znanje napusti. (Iqtidhâ-ul-´Ilm al-´Amal; str. 37)

El-Fudajl bin ´Ijâd: “Učenjak nije učenjak sve dok ne radi shodno onome što zna. Tek onda on postane učen. (Iqtidhâ-ul-´Ilm al-´Amal; str. 38)

Ebûd-Derdâ’: “Na Sudnjem Danu rob će biti pitan: “Jesi li radio shodno svom znanju?”” (Iqtidhâ-ul-´Ilm al-´Amal; str 41)

Ebûd-Derdâ’: “Onaj ko savjetuje svog brata u tajnosti, on ga je uljepšao a onaj ko ga savjetuje javno učinio ga je ružnim.” (al-Amr bil-Ma´rûf wan-Nahî ´an-il-Munkar; str. 39)

Ahmed bin Hanbel: “Oni koji igraju šah ili backgammon ne zaslužuju da ih čovjek pozdravi.” (al-Amr bil-Ma´rûf wan-Nahî ´an-il-Munkar, str. 78)

Ahmed bin Hanbel: “Pjesme su novotarije. Čovjek neće sjediti sa onima ko ih pjeva.” (al-Amr bil-Ma´rûf wan-Nahî ´an-il-Munkar; str. 96)

El-Albani: “Ako čovjek dođe na namaz, zadužen je da stane u saff. Ako ne može, klanjat će sam i namaz mu je ispravan. Nije dozvoljeno povući drugu osobu iz (prethodnog) saffa.” (adh-Dha'ifah 2/322)

Ebu Bekr el Mervazi: “Pitao sam Ahmeda da li je spavao dobro. On je rekao: `Kako da čovjek spava dobro kad njegov Gospodar želi da se rade Njegove obaveze, Njegov Poslanik želi da se radi njegov sunnet, dva meleka žele dobra djela, duša želi prohtjev, šejtan želi grijehe, Melek smrti ti želi uzeti život a familija želi biti opskrbljena?`” (Manaqib Ahmad, str. 380)

Ahmed bin Hanbel: “Pročitao sam Kur'an u toku jednog dana i našao sam da se strpljenje spominje oko devedeset puta.” (Manaqib Ahmad, str. 384)

Ahmed bin Hanbel: “Obavio sam hadždž pet puta a tri su bila pješice.” (Manaqib Ahmad, str. 388)

Ibn Usejmîn: “Dozvoljeno je naslijediti novac od kamate, jer mu je stigao na dozvoljen način.” (Sharh al-Bukhari, Nikah 3)

El-Albani: “Selef nije nazivao selam suprotnom spolu jer to vodi ka grijehu. Ili kao što je pjesnik rekao: Nadhrah (pogled) fe ibtisamah (osmjeh) fe selam (selam) fe kelam (govor) fe maw'id (zakazani sastanak) fe liqa' (sastanak).

Ibn Usejmîn: “Buhari prenosi samo jedan hadis od Ahmeda. Razlog tome je to što je Ahmed bio prestao prenositi hadise jedno duže vrijeme.”

Ahmed bin Hanbel: “Nije me briga ako me zatvore. Nema razlike između zatvora i mog doma.” (Manaqib Ahmad, str. 427)

El-Albani: “Iako ženi nije vadžib da pokrije lice, to joj postaje vadžib ako joj čovjek naredi.” (Silsilat-ul-Huda 23)

Ahmed bin Hanbel: “Ja sam predvodio zatvorenike u namazu dok sam bio svezan u lancima.” (Manaqib Ahmad, str. 428)

Ebu Derda': “Ako imam predvodi ljude u namazu neka se zadovolje s njegovim učenjem.” (El-Bejheki 2/163 – autentično po Albaniju)

Ibn Redžeb: “Kada bi Ahmed naručivao margarin i dobio ga zamotanog u papiru, on bi iz bogobojaznosti uzeo margarin a vratio papir."  (El-Djami', str. 138)

Ibn 'Abbas: “Onaj ko poriče kamenovanje taj poriče Kur'an." (El-Djami', str. 154)

Ibn Redžeb: “Kad Allâh hoće da jedan rob propadne, On od njega ukloni stid." (El-Djami', str. 247)

Ibn Redžeb: “Postoje dvije vrste stida. Prva vrsta je urođeni stid i to je jedna od najljepših osobina koju Allâh može podariti nekom. (El-Djami', str. 248)

Ibn Redžeb: “Druga vrsta stida je ona koju čovjek dobije zbog znanja o Allâhu i Njegovoj veličini, a ovo pripada najvećim stupnjevima Imâna i Ihsana. (El-Djami', str. 248)

Ibn Redžeb: “Kada dobijeni stid nestane, ne postoji ništa što sprječava osobu od grijeha i niskog karaktera. On postane kao da je bez vjere. (El-Djami', str. 248)

Ibn Redžeb: Voljeti nešto što Allâh mrzi i htjeti nešto što Allâh ne želi pripada skrivenom širku (Širk Khafi). (El-Djami', str. 259)

Hadis 'Ako se čovjek oženi u jednom gradu, klanjaće kao da je kod kuće' je slab po El-Albani'u. (adh-Dha'ifah 5/434)

Ibn Kudame: “Ako čovjek ne može dobiti djecu zbog toga što je maloljetan ili kastriran a njegova žena rodi dijete, ono se ne pripisuje njemu.” (al-'Umdah 2/133)

Ibn Kudame: "Ako dva čovjeka imaju spolni odnos sa jednom ženom za vrijeme njezinog čistog perioda i ona ostane trudna i ne zna se ko je otac djetetu, onda će jedan specijalista zajedno sa rođacima te dvojice ispitati slučaj. Dijete se pripisuje onome koga oni odaberu kao oca. (al-'Umdah 2/133)

Ebu Ja`la: ”Ahmed je rekao o djetetu koje se rodi nakon što su dva muškarca imali odnos sa ženom za vrijeme njezinog čistog perioda: `Neka sin sam odabere svog oca.`” (al-'Umdah 2/134)

El-Albâni: ”Ako je osoba na putu da se priključi molitvi dok je Imâm na ruku'u, onda je Imâmu dozvoljeno da ga pričeka ako mu je namjera da pomogne osobi sa dobrim djelom.”  (Silsilat-ul-Hudâ wan-Nûr, 133)

El-Albâni: "Mi ne slijedimo Imâma u onome što nije sunneh ako zna šta je sunneh i suprostavlja mu se zbog prohtjeva.”  (Silsilat-ul-Hudâ wan-Nûr, 133)

Ahmad bin Hanbal: “Žena je nešto najbolje što čovjek može dobiti i čovjek je nešto najbolje što žena može dobiti. Tâvûs je rekao: ”Žena je čovjeku pola vjere.”” (al-War´, str. 118)

Ahmed bin Hanbel: “Sljedbenik koji je proveo najmanje vremena sa Vjerovjesnikom je bolji od onoga ko ga nije vidio pa makar sreo Allaha sa svim dobrim djelima.” (Manaqib Ahmad, str. 217)

El-Albâni: “Umjesto da sa svojom djecom slušaju Kur'an, Ihvânul Muslimun slušaju ilahije. To je postalo traćenje vremena.” (Silsilat-ul-Huda 25)

Sa`leb je pitao Ibrahima el-Harba: 'Kad se može prestati ići učenjacima?' On je rekao: 'Kad znaš šta govore i zašto to govore.'  (Manaqib Ahmad, str. 677)

Ibn Usejmîn: “Onaj ko vjeruje da su židovstvo i kršćanstvo ispravne vjere koje su prihvaćene kod Allaha, taj je nevjernik.” (Ahkam-ul-Qur'an  1/369)

Es-Suhejmi: Čovjek koji se želi oženiti sa još jednom ženom, neka omekša svoju ženu za višeženstvo i ukaže joj na ispravno i neka bude blag prema njoj.”

Es-Suhejmi: ”Višeženstvo je Sunnet. Umjesto toga vidimo ponekad deset neudatih žena u jednom domu a neke imaju preko četrdeset godina. Sve je ovo zato što slijedimo zapad.”

Ibn Sirin: “U ovom Ummetu nakon Poslanika niko nije znao tumačiti snove kao Ebu Bekr.”  (as-Siyar 28/14)

Ibn Usejmîn: “Razlog zašto Poslaniku i njegovoj familiji nije dozvoljeno uzimati sadaku je to što je sadaka prljavi novac ljudi s kojima se iskupljuju za svoje grijehe.” (Sharh al-Bukhari, Nikah 3)

El-Albâni: “Rafidije su poznati po pridržavanju izmišljenih hadisa kako bi na taj način tekfirili Muaviju.” (adh-Dha'ifah 3/196)

El-Albani: “U rafidijskom El-Kafi'u nema ni jednog autentičnog hadisa. Čak i njihov komentator Abdul-Husejn en-Nedžafi kaže da su samo tri hadisa jaka, ali zapravo su i oni slabi.”  (adh-Dha'ifah 3/199)

Ibn Usejmîn: “Nema čovjeka kao što je to bio Poslanik niti žene kao Aiše. Zato ja smatram da se ne dopušta da se jedna tako mlada cura uda sve dok ne postane spolno zrela i sama pristane na to.” (Sharh al-Bukhari Nikah 6)

Ata' bin Ebi Rebah: “Dok je Ibn 'Abbas stajao i klanjao, došao je jedan čovjek i rukovao se s njim a Ibn 'Abbas je uzeo njegovu ruku i on se s njim rukovao.” (al-Bayhaqi 2/259 -autentično po Albaniju)

Ibn Usejmîn: “Onaj ko štrajkuje glađu i umre od gladi smatra se da je učinio samoubojstvo.” (Ahkam-ul-Qur'an 1/449)

Es-Suhejmi: “Što se tiče višeženstva i toga što su neki protiv toga, ti gledaj da zadovoljiš svog Gospodara i radiš ono što je Sunnet, iako ti ljudi zamjere.”

Es-Suhejmi: “Meni su poznati slučajevi u našoj zemlji gdje se žene slože sa višeženstvom ali roditelji odbijaju. One ostanu neudate dok roditelji ne umru.”

Es-Suhejmi: “Ja imam tri žene. Jednom prilikom sam bio u inostranstvu i kupovao im odjeću. Kupio sam iste haljine sve trjema. Žena koja je prodavala je upitala zašto a prevodilac je ispričao. Ona je počela lajati kao pseto. Ja sam zamolio prevodioca da je upita koliko ljubavnica njezin čovjek ima. Ona je spustila glavu i pitala imamo li mi takvo nešto? Ja sam rekao ne. Onda je ona rekla: Onda ste vi bolji od nas. Zatim sam ja rekao: Mi smo ionako bolji.”

Es-Suhejmi: “Žensko obrezivanje nije obaveza niti preporučeno već bi se prije moglo reći da je to tradicija.”

Es-Suhejmi: “U nekim zemljama ima muslimana koji, kad im dođu gosti, predstave svoje supruge njima i izvode ih pred njih. Gdje ti je mozak, vjera i čast?”

Ka'b-ul-Ahbar je rekao 'Umeru: “Mogu pročitati u Tevratu kako ti umireš kao šehid.” (as-Siyar 28/89)

Ibn Redžeb: “Eš-Ša'bi je rekao: 'Sudnji Dan neće nastupiti dok znanje ne postane neznanje i obratno.' Tj. kad sve bude obratno.”  (al-Djami', str. 55)

El-Albânî: ”Sapun u kojem ima svinjskog masla je čist jer je (maslo) promijenilo konzistenciju.” (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 91)

Ebû Tufejl el Kinani: ”Ja sam posljedni čovjek na površini zemlje koji je vidio Vjerovjesnika. Bio je svjetao, lijep i normalno građen. (al-Adab al-Mufrad 790 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Nafi': “Ibn 'Umer bi kaznio svog sina zbog govornih grešaka.” (al-Adab al-Mufrad 880 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Sâbit el Bunani: ”Enes bin Mâlik bi znao namirisati svoju ruku kako bi se rukovao sa svojom braćom. (Adab Mufrad 1012  - autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Havvat bin Džubejr: "Spavanje prije podne je neznanje, popodne lijep karakter a krajem dana glupost.” (al-Adab al-Mufrad 1242 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Ibn 'Usejmîn: ”Vrijeme mrtvog je veoma kratko i nikako nije kao kod živog. Samo pogledaj osobu koja spava deset sati. Kad se probudi, osjeća kao da je spavao par minuta.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/267)

El-Fevzân: ”To što se židovi sad sakupljaju u Palestini je priprema za dolazak Ed-Dedždžala.” (Sharh 'Aqidat-il-Imam, str. 124)

Ibn 'Abbâs: “Vjerovjesnik je spojio Podne i Ikindiju i Akšam i Jaciju u Medini bez bojazni od straha ili kiše.' Rečeno je: Šta je htio s tim?' On reče: Htio je olakšati svojoj zajednici.” (al-Bukhari 543)

Ibn Redžeb: "Što se mesa tiče, ono je u osnovi zabranjeno i postaje dozvoljeno tek nakon uvjerenja da je životinja zaklana živa.”  (al-Djami', str. 88)

El-Albânî: ”Nije dozvoljeno muškarcima da oblače pnatalone (bantalûn), a da ne govorimo o ženama.” (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 101)

El-Albânî: ”Obaveza je svakom muslimanu koji želi podučiti ljude, da ima znanje o slabim hadisima, koje većina danas nema.” (Dha'if al-Adab al-Mufrad, str. 6)

El-Albânî: ”Hafizi su složni oko toga da je hadîs djevojke o tome da je Allâh iznad neba, autentičan.” (Dha'if al-Adab al-Mufrad, str. 11)

El-Albânî: ”Pročitao sam više od 10 000 knjiga, od džepnih knjiga do knjiga koje su po 100 tomova.”  (Silsilat-ul-Huda wa Nur; 143)

Ibn Redžeb: "Allâh ne prima dobro djelo ako osoba jede zabranjenu hranu.” (al-Djami', str. 124)

Kesîr bin 'Ubejd: ”Kad bi neko dobio dijete, Aiša nikad ne bi pitala o spolu već samo o tome da li je zdravo. Kada bi rekli da jeste, ona bi rekla: Slavljen i hvaljen neka je Allâh. (al-Adab al-Mufrad 1256 – dobrim ga ocjenio El-Albani)

El Fudajl bin Ijad: "Vjernik krije i savjetuje a grješnik razotkriva i ogovara.” (al-Djami', str. 103)

Ibn Redžeb: "Ibn 'Abbâs je bio upitan o naređivanju dobra i zabranjivanju zla vladarima. On je rekao: 'Ako to stvarno moraš uraditi, neka to bude između tebe i njega.” (al-Djami', str. 103)

Ez-Zuhri: "Ako bi čovjek postao musliman, bilo bi mu naređeno da se osunneti, makar bio star. (al-Adab al-Mufrad 1252 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

El-Fevzân: ”Podijeliti Tevhid u četvrtu vrstu, Hakimijjah, je pogrešno. Hakimijjah, da samo Allâh treba suditi, je ispravno, ali ga obuhvata Tevhid-ul-Uluhijjah jer to da se sudi sa Njegovim zakonom pripada obožavanju." (Durus min al-Qur'an al-Karim, str. 16)

Ibn 'Usejmîn: ”Nema potrebe za dijeljenjem Tevhida u četvrtu vrstu, Hakimijjah, jer to pripada Tevhid-ur-Rububijjah. Ne napuštaj ono što je Selef slijedio jer to vodi ka nejasnoćama a posebno ako se to radi o Akidi.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/324)

Ibn Redžeb: "Najjednostavniji način na koji čovjek može biti ubijen, je da mu se glava odrubi mačem.” (al-Djami', str. 189)

Ahmed bi Hanbel: "Nemojte pržiti ribu dok ne umre. Međutim, blaže je sa skakavcem koji nema krvi.” (al-Djami', str. 192)

Ibrâhîm en-Neha'i: “'Naše kolege su nam dopuštale da se igramo sa svim osim sa psima.' El-Buhari: Tj. djeci. (al-Adab al-Mufrad 1297 – autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Ibn 'Usejmîn: ”Dozvoljeno je uzeti kamatu sa banke na zapadu ako oni kažu da se njihovi proračuni remete ukoliko se ne uzme. U ovom slučaju uzeće se novac i podijeliti kao milostinja kako bi ga se riješio, a ne kako bi se približio Allâhu.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/319)

Umm-ud-Derda': "Selman je pješačio i posjetio nas od Meda'ina do Šama. Imao je na sebi Andarvard... (Adab Mufrad 346 – dobrim ga ocjenio El-Albani)

Ibn-ul-Esir: “Andarvard su hlače (Sirval) koje su ispod koljena.” (an-Nihayah)

“Allah uništava kamatu, a umnožava milostinju.” (2:276) Ibn 'Usejmîn: “Oni koji se bave kamatom će postići velike sume novca, ali bivaju kažnjeni sa potpunom suprotnošću.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/322)

Ibn 'Usejmîn: ”Ako je osoba posudila novac i nije u mogućnosti da ga vrati, obavezno je da joj daš još vremena i zabranjeno je miješati vlasti.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/327)

Ibn 'Usejmîn: ”Dobra djela djece se računaju za razliku od njihovih loših djela koja ne bivaju zapisana.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/339)

El-Hasan el-Basri: "Ulazio sam kod žena Vjerovjesnika za vrijeme 'Usmanovog hilafeta i mogao sam dodirnuti njihov krov svojom rukom.” (Adab Mufrad 450)

Ibn 'Usejmîn: ”Šejtan može uljepšati novotariju inovatora sa mekahnim srcima i suznim očima, ali oni nemaju nikakvu korist od toga.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/437)

Ibn 'Usejmîn: ”Ako vidiš osobu da se pridržava vjere i živi dobar život, to je dokaz da je Allâh zadovoljan s njom.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/458)

Ibn Hadžer: "Vatropoklonici su šišali brade pa čak ih i brijali.' El-Albani: Ovdje su nalazi jak nagovještaj o šišanju brade kraće od jedne šake, da je isto kao obrijati je oponašajući vatropklonike, i da je nije dozvoljeno skraćivati toliko kratko.” (adh-Dha'ifah 5/125)

Muttarif bin 'Abdillah: “Zdravo srce se nalazi u zdravom djelu a zdravo djelo se nalazi u zdravoj namjeri.” (al-Djami', str. 20)

Ibn Redžeb: "Onaj čije se vjerovanje nastani čvrsto u srcu, taj će također djelovati po Islâmu.” (al-Djami', str. 40)

Es-Sa'di: “Otac se ne ubija ukoliko on ubije svog sina. To nije pravedno gledajući na ljubav i milost koju otac ima prema sinu. Ako on ubije svog sina, to je zato što je mentalno poremećen ili zato što ga je sin puno uznemiravao." (Tejsir-ul-Kerim, str. 84)

Es-Sa'di: “Postoje dvije vrste Allâhove bliskost, to da je On blizu svojih stvorenja sa znanjem i da je blizu Svojih robova kada im se odaziva na molitve." (Tejsir-ul-Kerim; str. 87)

Es-Sa'di: “Nema smetnje ukoliko čovjek jede i slično a sumnja da li je zora nastupila ili ne." (Tejsir-ul-Kerim str. str. 87)

Es-Sa'di: “Džamija je mjesto gdje se klanja pet puta dnevno." (Tejsir-ul-Kerim str. Str.87)

El-Albânî: "Nevjernici optužuju Islam za nepravdu zato što dozvoljavamo višeženstvo dok oni sami čine blud sa dvije, tri, četiri ili pet i dobivaju vanbračnu djecu – a to oni odobravaju." (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 193)

El-Albânî: “Hasan el-Bennâ nije bio učen. On je činio da'vu i spasio je mnogo omladine iz kafića i kina. Njegov otac ´Abdur-Rahmân ima knjiga koje ukazuju na njegovo znanje za razliku od Hasana.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “Vođe el-Ihvân el-Muslimûn su prekinuli svoje veze sa Vjerovjesnikom i spojili ih sa Hasanom el-Bennâ. Vidiš kako pobožni el-Ihvân krate brade i oblače kravatu kao el-Bennâ.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “Vjera el-Ihvân el-Muslimûn je sport, nogomet i košarka.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “Hizb-ut-Tahrir kažu da se prvo osvoji zemlja. Zatim zemlja ispravlja ljude. To je čista suprotnost Sunnetu.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “Osnivač Hizb-ut-Tahrir kaže da hadis “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju” znači: Ako stvorenje samo smatra naređeno zabranjenim a ne inače. Temeljeći na ovome Hizb-ut-Tahrir se pokoravaju svome vođi.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “Saudijska Arabija je zemlja najbliža Kur'ânu i Sunnetu. Ne postoji ni jedna zemlja gdje Selefijjah ima takvu slobodu kao u Saudijskoj Arabiji.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 201)

El-Albânî: “Ali poslije pobune u Svetoj džamiji, postalo je drugačije.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 201)

El-Albânî: “Ukoliko čovjek počini grijeh koji zahtjeva kažnjavanje a ono se ne izvršava u toj državi, onda je dozvoljeno, ali ne obavezno, otići u zemlju koja to radi i dobiti kaznu.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 201)

El-Albânî: “Samo sakupljati selefijsku omladinu i ne podučavati ih ispravnoj akidi spada u metodologiju el-Ihvân el-Muslimûn.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “El-Ihvân el-Muslimûn postoje šeždeset godina a dosada nisu izrodili još ni jednu učenu osobu.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 200)

El-Albânî: “Onaj ko kaže da se čovjek samo u nuždi smije oženiti sa dvije žene je slagao o Islamu.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 193)

El-Albânî: “Nevjernici su protiv višeženstva kako nas ne bi bilo više.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 193)

El-Albânî: “Riječ 'vehabija' je jezički pogrešna iz dva razloga: 1) 'Vehabija' potječe od Allâhovog Imena el-Vehhab (Onaj koji stalno daje). Ime se znači sastoji od časti. 2) Čovjek za kojeg kažu da je osnivač skupine se zvao Muhammed bin ´Abdil-Vehhab, a ne ´Abdul-Vehhab koji je bio njegov otac.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 195)

Ibn ´Usejmîn: “Ukoliko čovjek zaspe prije zore (fedžr) i probudi se tek nakon zalaska sunca, post se smatra ispravnim.” (Šerh Mumti' 6/366)

Ibn ´Usejmîn: “Ukoliko čovjek hoće da posti dobrovoljni post i započne nakon izlaska sunca, on biva nagrađen od početka svog nijeta a ne za cijeli dan.” (Šerh Mumti' 6/373)

Ibn ´Usejmîn: “Ukoliko čovjek posti dobrovoljni post i naumi da ga prekine a dobije savjet da to ne uradi i on nastavi postiti, biva nagrađen za post od svog drugog, novog nijjeta, jer je prekinuo svoj post samim tim što ga je naumio prekinuti.” (Šerh Mumti 6/377)

“'Davud je izrađivao pancire, Adem je bio poljoprivrednik, Nuh je bio stolar, Idris je bio krojač a Musa pastir.' El-Albânî: Izmišljen.” (Gajat-ul-Meram; str. 98)

El-Albânî: “Ne treba misliti da svakih sto godina može biti samo jedan mudžeddid. Može biti jedan u Tevhidu, jedan u Hadisu itd.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 193)

El-Albânî: “To što Et-Tirmizi kaže da je hadis koji je Hasen-Sahih jači od onoga za kojeg kaže samo da je Sahih, je zato što onaj prvi ukazuje na dva lanca, jedan Hasen a drugi Sahih.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 199)

El-Albânî: “Ibn Hazm je istinski Imam. Međutim, trebaju se izbjegavati njegove dvije osobine: njegova grubost prema neistomišljenicima i ekstremno bukvalno razumijevanje.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 199)

El-Albânî: “Ako budeš čitao njegove knjige i budeš se pazio ovih grešaka postići ćeš veliko znanje. Čovjek je bio Imam i Mudžtehid i nikoga nije slijepo slijedio.” (Silsilât-ul-hudâ ven-Nûr; 199)

Ibn Kudama: "Dozvoljeno je naslađivati se među stražnjicom supruge bez ulaženja u analni otvor.” (al-Mughni 10/228)

El-Albânî: "Pokuđeno je džunub osobi da uči Kur'ân. Ne postoji dokaz da je to zabranjeno.” (adh-Dha'ifah 6/8)

El-Albânî: "Pokrivanje glave je uljepšavanje muslimana koji nisu pod uticajem nevjernika.” (adh-Dha'ifah 6/52)

Ibn Redžeb: "Onaj ko pazi Allâhove granice kad je mlad i snažan, biće zaštićen od Allaha kad postane star i slab.” (al-Djami', str. 231)

Ibn Redžeb: "Neki od Selefa su kada bi klanjali, znali moliti Allaha za sve kao so za tijesto i travu za ovce.” (al-Djami', str. 276)

Ibn Redžeb: "Muhaddisi ne mogu objasniti kako prepoznaju slabost u jednom hadisu i ne mogu to dokazati drugima. Ali znak u tome svemu je kada jedan od njih iznese jedan hadis drugim učenjacima u toj struci, svi su ujedinjeni oko odgovora.” (al-Djami', str. 313)

Ibn `Usejmîn: ”Arapski je imao svoj centar u Basri i Kufi. Školu u Basri je vodio Sibujah a onu u Kufi el-Kisa'i. U Basri su pridavali mnogo pažnje na pravila za razliku od Kufe. Kada vlada razilaženje između ove dvije škole, uzmi mišljenje iz Kufe koje je lakše.”  (Sharh-ul-Alfiyyah)

El-Albâni: ”Obožavanje se dijeli u dvije vrste. Obožavanje čiju svrhu razumijemo i obožavanje čiju svrhu ne razumijemo, kao klanjanje pet puta dnevno.”  (Silsilat-ul-Huda 28)

El-Albâni: ”Istina je da su neke sufije uzrok tome da neki ljudi počnu klanjati i da prestanu piti. Ali jesu li ih podučili tevhidu koji će ih spasiti Vatre? Ne!" (Silsilat-ul-Huda 28)

Ibn `Usejmîn: ”Ako kćerka želi da se uda za jednog čovjeka koji je dobar u vjeri i karakteru a otac želi nekog ko je bolji, onda je izbor kćerke prioritetniji.” (Sharh al-Bukhari, Nikah, 5)

Ibn `Usejmîn: ”Svaki vjerovjesnik je dobio listove.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/63)

El-Albâni: ”Ne postoji dokaz da je alkohol nečist. Samo zato što je zabranjen, ne znači da je nečist.” (adh-Dha'ifah 3/470)

Ibn `Usejmîn: ” Ako slušaoci nisu arapi, onda se mora propovjedati na njihov jezik. Dokaz su Allâhove riječi: “Nikad nismo poslali poslanika jednom narodu a da nije govorio isti jezik kao oni.” (14:4) (Sharh Mumti' 5/78)

Ibn `Usejmîn: ”Osoba koja poziva Islâmu biće iskušavana kako bi Allâh vidio da li je stabilna i ozbiljna ili ne.” (Ahkam-ul-Qur'an 2/72)

Ibn `Usejmîn: ”Jedan od načina sprječavanja od Allâhovog puta je da kažeš jednoj osobi koja traži znanje 'Ne trebaš se toliko zamarati'.  (Ahkam-ul-Qur'an 2/86)

El-Albâni: ”Ako se nalaze mezari oko džamije, dozvoljeno je klanjati u njoj samo ako ima (još jedan) zid mimo džamijskog zida, između džamije i mezara.“  (Silsilat-ul-Huda 29)

Hanbel: Pitao sam Ahmeda o seksualno nečistoj osobi koja se okupa a nosi tijesan prsten? On je rekao: 'Neka opere mjesto ispod prstena.' Ja rekoh: 'A šta ako je već (osoba) suha?' On reče: Opraće mjesto. Kupanje (Ghusl)  nije kao abdest (wudhu)." (al-Mughni 1/291)

El-Albânî: ”Prije četrdeset godina sam počeo razdvajati autentične hadise od slabih, poput Sahih i Daif Ebi Davud." (Dha'if al-Adab al-Mufrad, str. 5)

Ibn 'Usejmîn: "Ni jedan prehrambeni proizvod ne uđe u Saudijsku Arabiju a da prethodno ne bude provjeren."  (Sharh Bulugh-il-Maram 1/197)

Se'îd bin el-Musejjeb: “Ibrahîm je bio prvi koji se obrezao, ugostio goste, skraćivao brkove, rezao nokte i osijedio.” (al-Adab al-Mufrad 1250 – autentičnim ga ocjenio el-Albani)

El-Albânî: ”Nema ništa autentično prenešeno od Vjerovjesnika o tome da se uvijek uči Kunut na Sabahu (Fedžr), kao što to rade neke Šafi'ijje.” (Silsilah Huda wa Nur; 132)

Ibn Redžeb: "Rečeno jo El-Hasanu: 'Zar se čovjek ne stidi Allâha kad griješi pa Ga moli da mu oprosti, pa opet griješi pa Ga zamoli da mu oprosti i tako uvijek (čini)`?' On je rekao: Upravo tako vas šejtan želi pobijediti. Nikad se nemojte umoriti u traženju oprosta.” (al-Djami', str. 205)

Mâlik bin Dinar: “Plač nad grijehom briše grijehe na isti način kao što vjetar učini da suhi list opadne.” (al-Djami', str. 209)

Ibn 'Avn: ”Nemoj se pouzdati na mnogobrojnost svojih djela. Ti ne znaš jesu li primljena ili ne. Nemoj se osjećati sigurno sa svojim grijesima. Ti ne znaš da li su ti oprošteni ili ne.” (al-Djami', str. 216)

El-Albânî: ”Kada bi klanjali iza Ebu Hanife, klanjali bi kao on bez dizanja ruku pri tekbiru.” (Sislilah Huda wa Nur; 63)

Nafi': ”Kada bi Ibn 'Umer vidio nekog iz svoje familije da igra backgammon, udario bi ga i razbio igru.” (al-Adab al-Mufrad 1273 - autentičnim ga ocjenio El-Albani)

Ibn Redžeb: "Ona djela koja su radile prve tri odabrane generacije su istina a sve ostalo je laž.” (al-Djami', str. 138)

Bekr el-Muzani: "Čovječe! Želiš li znati koji si dar dobio od Allâha? Zažmiri." (al-Djami', str. 297)

El-Fevzân: "Muhammed bin 'Abdil-Vehhab je proučavao hanbelijsku pravnu školu, ali je nije slijepo slijedio.” (Sharh 'Aqidat-il-Imam, str. 146)

El-Albânî: ”Neki saudijci su me zvali i pitali da li sam povratio mišljenje da je zlato u obliku kruga zabranjeno ženama. Ja sam rekao: Ne. Naprotiv, moje ubjeđenje o njegovoj zabrani se povećalo.” (Adab-uz-Zafaf, str. 5)

El-Albânî: ”Svaki učenjak kaže da nakon Ibn Hadžera ni jedna žena nije rodila nekog poput njega.” (Adab-uz-Zafaf, str. 12)

Ibn Redžeb: "Nije dozvoljeno ići nekom u goste o kome znaš da će dati svoju hranu i hranu svoje djece tog dana i da će im to smetati.” (al-Djami', str. 177)

Ibn Redžeb: "Bilo je rečeno Ibn-ul-Mubareku da ukratko predstavi lijep karakter sa jednom jedinom rečenicom. On je rekao: Ne ljuti se.”(al-Djami', str. 179)

El-Avza'i: ”Kada bi čuli jedan hadis, odnijeli bi ga našim kolegama na isti način kao što nosimo kovani novac zlataru. Ono što bi oni potvrdili uzeli bi a ono što bi odbijali to bi napustili.” (al-Djami', str. 313)

Ibn Hazm: "Vlada saglasnost da je srebro dozvoljeno ženama.” El-Albânî: 'On međutim nije spomenuo zlato.' (Adab-uz-Zafaf, str. 46)

pripremo: Safet Suljić
izvor: www.et-taqwa.com