Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta – milosti. Er-Rahman je Onaj koji posjeduje neograničenu milost, dok je Er-Rahim Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja.
''Bismillahir-Rahmanir-Rahim / U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!''
''Bismillah'' – U ime Allaha ili sa Allahovim imenom. U arapskom jeziku pravilo je: da kada riječ u jednini (a 'ism' je riječ u jednini) bude spomenuta uz Allahovo ime, tada ima značenje množine, odnosno sveobuhvatnosti, pa bi zbog toga značenje bilo ''Sa svakim Allahovim imenom''. Ovo nam ukazuje na to da je Allah najveće Božije ime. Allah je ime Gospodara svih svjetova, ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže ''Bismillah'', a ne ''Bismirrahman'' ili slično. Iz imena ''Allah'' proizlazi Njegova osobina ''ilahijjet'', tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te'ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja. Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta – milosti. Er-Rahman je Onaj koji posjeduje neograničenu milost, dok je Er-Rahim Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja. Na osnovu značenja ''Sa svakim Allahovim imenom'', možemo zaključiti da su Allahova imena prvo spomenuta općenito, a da su zatim dva Allahova imena, Er-Rahman i Er-Rahim, spomenuta posebno. Poznavajući mudrost velikog pravila ''Spominjanje posebnog nakon općenitog'', dakle ukazivanja na vrijednost i položaj tog posebnog, također možemo zaključiti da ova dva Allahova imena ukazuju na Njegovu posebnu osobinu, osobinu kojom se Allah, subhanehu ve te'ala, posebno opisao.
''El-hamdu lillahi Rabbil-'alemin / Sva hvala neka je samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!''
El-hamd je hvaljenje Allaha, subhanehu ve te'ala. Određeni član ''el'' ima značenje sveobuhvatnosti, pa stoga svaka zahvala pripada samo Allahu. Lam uz ime Allah u riječi ''lillahi'' ima značenje ograničenja, posebnosti i dostojnosti, zbog čega se i kaže ''samo Allahu''. Hvaljenje Allaha, subhanehu ve te'ala, postiže se spominjanjem u potpunosti Njegovog Zata (Bića), Njegovih imena i svojstava, Njegovih djela, kao i Njegovih blagodati. Međutim, to spominjanje obavezno mora biti popraćeno ljubavlju i veličanjem. Zato, kada čovjek priča o svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, kada Ga spominje po Njegovim imenima i svojstvima, kada spominje Njegove ukazane blagodati, sve to mora popratiti osjećajem ljubavi i veličanja, njegovo srce mora biti ispunjeno ljubavlju i veličanjem Allaha, subhanehu ve te'ala. U protivnom, to neće biti hvaljenje Svevišnjeg Allaha, već samo puki spomen.
''Gospodaru svih svjetova!''
Gospodar je onaj koji je objedinio tri osobine: el-halk / stvaranje, el-mulk / vladanje svim stvorenim i et-tedbir / upravljanje i uređivanje svega stvorenog, kao što Uzvišeni Allah o Sebi kao Gospodaru svih svjetova govori u suri Junus: ''Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ko vlada sluhom i vidom, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?' – 'Allah!' – reći će oni – a ti reci: 'Pa zašto Ga se onda ne bojite?''' (Prijevod značenja Junus, 31.) Svi drugi pored Allaha, subhanehu ve te'ala, jesu svjetovi. Svijet se naziva alemom, a ova riječ također ima značenje znaka, pa se time želi reći da svi svjetovi ukazuju na Allaha, subhanehu ve te'ala, svoga Stvoritelja, na Njegovu svemoć, na Njegovu mudrost, na Njegovu milost, na Njegovu veličinu i ponos, pa je stoga Uzvišeni Allah Gospodar svih svjetova.
''Er-Rahmanir-Rahim / Svemilosnom, Milostivom!''
Kada ljudi, naročito u današnjem vremenu, čuju za nekoga da je okarakteriziran kao gospodar, vladar, ili neko ko ima vlast, većinom osjete strah. Odmah im na um pada da on sprovodi silu, tlači i ugnjetava bespomoćne, oholi se i uzdiže. Uzvišeni Allah, odmah na početku Svoje Knjige, govoreći o Sebi, pojašnjava da On Uzvišeni nije takav. Nakon što je spomenuo Svoje svojstvo gospodarstva, kaže da je On Svemilosni – Onaj koji posjeduje svaku milost i tu milost nije zadržao za sebe, već je On Er-Rahim – Milostivi, Onaj koji Svoju milost pruža tebi, o čovječe, pa hoćeš li biti svjestan svoga Gospodara?! Hoćeš li Mu se pokorno i ponizno vratiti?! To moraš uraditi prije negoli nastupi teški istiniti dan, dan kada ćemo svi mi izaći pred svoga Gospodara. Zbog čega? Zbog obračuna! Da, zbog obračuna naših djela koja smo radili na dunjaluku! Ali, zar Allah nije milostiv? Da, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te'ala, je Svemilosni, Milostivi, ali i Onaj koji strašno kažnjava nevjernike, one koji nisu vjerovali u Njega, koji su poricali Njegove riječi i Njegove blagodati. Zato, Uzvišeni Allah, da se čovjek ne bi nadao u Allahovu milost, a i dalje Mu ustrajavao u nepokornosti, kaže:
''Maliki jevmid-din / Vladar Dana Sudnjeg!''
Ovdje se pod ''jevmud-din“ misli na Sudnji dan, odnosno na Dan nagrada i kazni, kako kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma. Dakle, Allah, subhanehu ve te'ala, jedini je Vladar toga dana, jedini će On nagrađivati i kažnjavati stvorenja. Ponekada se pod ''dinom'' misli na nagradu, kao u ovom slučaju, a ponekada se misli na djelo, kao što je došlo u 6. ajetu sure El-Kafirun: ''Lekum dinukum ve lije din'', tj. ''Vama vaša djela, a nama naša djela'' ili kao što se kaže: ''Kema tedinu tudan'', tj. ''Kako radiš, tako ćeš biti i nagrađen!'' U drugom priznatom kiraetu riječ ''Malik'' uči se ''Melik''. Uzimajući u obzir oba ova učenja i oba značenja ove riječi, dolazimo do velike koristi, a ona je da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini Istinski Vladar. Naime, jedno ime upućuje na značenje vladara, a drugo na značenje onoga koji upravlja svojim bogatstvom. I ove dvije osobine jedino se mogu naći kod Uzvišenog Allaha. Na dunjaluku ima ljudi koji imaju vlast, ali ne upravljaju njome i imetkom koji posjeduju, ima ljudi koji upravljaju imetkom, ali oni nisu istinski vlasnici svega toga. Međutim, Uzvišeni Allah je vladar svega stvorenog i On upravlja svim tim.
''Ijjake na'budu ve ijjake neste'in / Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!''
Dakle, samo se Tebi potpuno potčinjavamo, potpuno Ti robujemo i pokoravamo Ti se i sve to činimo uz potpunu ljubav prema Tebi. Shodno tome, vjernici svoj najčasniji dio tijela, lice, spuštaju na tlo koje se gazi nogama da dokažu svoju potpunu poniznost Uzvišenom Allahu. Njihovo lice spušta se na zemlju, postaje uprašeno, i sve to zbog pokornosti, poniznosti i ljubavi prema Uzvišenom Allahu. Ovo iskazivanje potpune pokornosti Uzvišenom, vjernicima je draže od svega. Da vjernicima neko dođe i kaže: ''Dat ću ti cijeli dunjaluk, samo mi padni na sedždu'', vjernici to nikada ne bi prihvatili, jer se ova poniznost i pokornost iskazuje samo Allahu, subhanehu ve te'ala, ova ljubav poklanja se samo Allahu. Stoga je u ajetu i došlo ''Ijjake na'budu'', a ne ''na'buduke''. Objekat po pravilu dolazi na kraju rečenice, ali kada bude postavljen na početku, onda se time želi ukazati na posebnost, da jedini Allah zaslužuje da se obožava. Ibadet obuhvata činjenje svega što je Uzvišeni Allah naredio i ostavljanje svega što je On Svevišnji zabranio. Onaj koji tako ne postupa, taj istinski i ne obožava Allaha, subhanehu ve te'ala. Abid je onaj koji se odaziva svemu onome što od njega traži Njegov Gospodar. Kako ovo nije moguće izvršiti osim uz podršku i pomoć Uzvišenog Allaha, tako je u drugom dijelu ajeta odmah objavljeno: ''...ve ijjake neste'in / i samo od Tebe pomoć tražimo'', tj. samo od Tebe pomoć tražimo u obožavanju Tebe jedinog.
''Ihdines-siratal-mustekim / Uputi (učvrsti) nas na Pravi put!''
Gospodaru naš, ukaži nam na Pravi put koji vodi do Tebe i Tvoga zadovoljstva, a zatim nas učvrsti u tome, ukaži nam na iman i dobra djela, a zatim nas učvrsti u pridržavanju za isto. Hidajet ima značenje upućivanja, ukazivanja i učvršćivanja, održavanja.
''Siratallezine en'amte alejhim gajril-magdubi alejhim veleddallin / Na put onih kojima si darovao Svoje blagodati, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su zalutali!''
Ovaj ajet nadovezuje se na prethodni, pa je Pravi put onaj put kojim su kročili Allahovi robovi kojima je On Svevišnji ukazao Svoje blagodati, a o njima Uzvišeni u suri En-Nisa, u prijevodu značenja, kaže: ''Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i iskrenih, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ (Prijevod značenja En-Nisa, 69) Ja Rabb! Molimo Te da nas uputiš i učvrstiš na putu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Molimo Te da nas uputiš na znanje, na ono čime su oni postigli iman, na njihova dobra djela i da nas podržiš u činjenju svega toga! Molimo Te da nas učiniš njihovim drugovima na ahiretu, da budemo s njima, ako ne zbog naših djela, onda zbog naše ljubavi prema njima. Sačuvaj nas puta onih na koje si se rasrdio i koji su zalutali! Oni na koje se Uzvišeni Allah rasrdio jesu židovi i svi oni koji poznaju istinu a ne postupaju u skladu s njom, naročito oni koji to čine iz inata, a oni koji su zalutali jesu kršćani prije pojave Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svi oni koji rade po neistini ne želeći da saznaju istinu. Prvi su u većoj zabludi od drugih, jer znaju a ne postupaju po tome i jasno tvrde da to i ne žele, inadžije su, dok se drugi suprotstavljaju zato što ne znaju. A mi Uzvišenog Allaha molimo da nas sačuva svake zablude, i velike i male.
Ko malo više razmisli o ovoj prvoj kur'anskoj suri, uvidjet će da ona govori o Allahu, o ibadetu Njemu (propisima) i govori o vjerovjesnicima, njihovom putu i onima koji su im se odazvali kao i onima koji im se nisu odazvali. Upravo o ovim trima cjelinama govori i cijeli Kur'an, pa Uzvišeni Allah ovdje u prvoj kur'anskoj suri to spominje općenito, a zatim dalje kroz cijeli Kur'an detaljno pojašnjava i ništa ne izostavlja.
Koristi iz sure El-Fatiha na osnovu onoga što je prethodilo
● Svako djelo otpočinje se sa Allahovim imenom.
● Najveće Božije ime jeste Allah.
● Uzvišeni Allah opisao se osobinom milosti i Njegova milost pretekla je Njegovu srdžbu. Tu milost Uzvišeni nije zadržao za Sebe već je pruža Svojim stvorenjima.
● Potvrđivanje svake potpune zahvale samo Allahu, subhanehu ve te'ala.
● Hvaljenje i spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, mora biti popraćeno potpunom ljubavlju.
● Samo Allahu se zahvaljuje na svakom stanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi vidio nešto što ga zadivljuje i raduje, rekao bi: ''Neka je svaka hvala samo Allahu sa čijom se blagodati završavaju sva dobra djela!“ Međutim, kada bi vidio suprotno od toga, rekao bi: ''Neka je svaka hvala samo Allahu na svakom stanju!“ (Ibn Madže, 2803; Hakim, 1/499. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio dobrim u Sahihu Sunena Ibn Madže pod brojem 3066)
● Prilikom spominjanja Allahovih imena i svojstava, prvo se spominje svojstvo uluhijjeta, a zatim svojstvo rububijjeta.
● Općenitost Allahovog rububijjeta – gospodarstva nad svim stvorenjima.
● Sva stvorenja na sebi svojstven način ukazuju na svoga Stvoritelja, Njegovu svemoć i mudrost.
● Allahovo gospodarstvo temelji se na Njegovoj neizmjernoj milosti koju On Uzvišeni pruža Svojim stvorenjima.
● Istinitost Sudnjeg dana i proživljenja.
● Allah, subhanehu ve te'ala, jedini je Istinski Vladar i na dunjaluku i na ahiretu.
● On Uzvišeni jedini će nagrađivati i kažnjavati ljude na Sudnjem danu.
● Podsticaj ljudima da se pripremaju za Sudnji dan kada će biti nagrađeni shodno svojim djelima.
● Allah, subhanehu ve te'ala, nagrađivat će iz Svoje milosti i kažnjavat će na osnovu Svoje pravednosti.
● Samo se Allah obožava, samo se Njemu potčinjava, pokorava i robuje. Samo se Njemu Uzvišenom poklanja potpuna ljubav jer je samo On toga i dostojan.
● Samo se od Uzvišenog Allaha traži pomoć u ibadetu, čvrstina i postojanost u obožavanju samo Njega, samo na Njega se oslanja i samo se Njemu prepušta.
● Pripisivanje svih blagodati Allahu, subhanehu ve te'ala.
● Uputa i postojanost samo su kod Uzvišenog Allaha pa se stoga i trebaju tražiti samo od Allaha Uzvišenog.
● Ljudi se na ovom svijetu dijele na tri kategorije: kategorija ljudi kojima je Uzvišeni Allah ukazao Svoje blagodati, kategorija na koju se Uzvišeni Allah rasrdio i kategorija ljudi koji su zalutali.
● Kršćani su nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upoznati sa istinom, stoga su oni koji odbiju priznati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za Allahovog poslanika, jednaki židovima, tj. na sve njih se Allah rasrdio. Ovo je veličanstvena kur'anska sura i niko nije u mogućnosti da u potpunosti obuhvati njena značenja, stoga je ovo nekoliko riječi o suri El-Fatiha poput kapi iz mora, a onaj koji želi da se mnogo više upozna s njenim značenjima, neka čita djelo ''Medaridžus-salikin'' istaknutog učenjaka Ibnul-Kajjima, rahmetullahi alejhi.
Hajrudin Ahmetović, prof.
izvor: www.el-asr.com
