Sami stavovi, bez iznošenja dokaza iz Kur'ana i Sunneta, ne vrijede puno, naročito kada su u suprotnosti s jasnim i nedvosmislenim tekstovima objave. A, također, isti ti učenjaci sami su naređivali da se ne slijede njihovi govori bez gledanja u dokaze, i da se njihov govor, kada dođe u suprotnost s objavom, odbaci te da se prihvati objava.
Plemeniti ashab Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, govorio je: "Neka ni jedan čovjek u svojoj vjeri ne slijedi slijepo drugog čovjeka, pa ako vjeruje i on vjeruje, a ako nevjeruje i on nevjeruje." (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlia, 1/136)
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, je rekao: "Teško se sljedbenicima od grešaka učenjaka!" "Kako to?" – bi upitan. Reče: "Učenjak nešto kaže na osnovu svog mišljenja, zatim onaj ko ga slijedi nađe drugog učenjaka koji bolje poznaje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (tj. njegov sunnet), pa opet ostavi njegov govor i nastavi slijediti svog učenjaka." (Ibn Abdi-Berr, Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 2/984)
Abdullah b. Muhammed el-Mu'tezz, rhm, je govorio: "Nema razlike između stoke koja se voda i čovjeka koji slijepo slijedi drugog." (Ibn Abdi-Berr, Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 2/989)
Poznati tabi'in, mufessir, Ibn Abbasov učenik, Mudžahid b. Džebr, rhm, je rekao: "Ne postoji niko od Allahovih stvorenja a da se ne uzima od njegovog govora i odbacuje, osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem." ( Ibn Abdi-Berr, Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 2/924)
Imam Ebu Hanife, rhm, je govorio: "Ako se ispostavi da je hadis vjerodostojan, onda je to moj mezheb." (Hašija Ibn Abidin, 1/63)
I govorio je: "Mi smo, doista, samo ljudi, danas nešto kažemo, a sutra se povratimo."
(Ibn Abdi-Berr, El-Intika fi fadaili-l-eimmetil-fukaha, str. 145)
Šejh Salih el-Fulani navodi u djelu Ikazu himemi ulil-ebsar (str. 50) od imama Ebu Hanife, rhm, da je rekao: "Ako kažem neki govor koji je suprotan Allahovoj knjizi i predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostavite moj govor." El-Fulani je pripisao ovaj govor i Muhammedu b. Hasanu, učeniku Ebu Hanife, a zatim je rekao: "Ovaj i sličan odgovor ne odnosi se na mudžtehide, jer oni nemaju potrebe za njihovim govorima, nego se odnosi na mukallide (one koji slijepo slijede)."
Poznati hanefijski učenjak Ibnuš-Šehne, učitelj Ibnul-Humama, kaže: "Ako je hadis vjerodostojan, a suprotan je stavu (hanefiskog) mezheba, radiće se po hadisu i to će se smatrati njegovim (tj. Ebu Hanifinim) mezhebom, i neće se onaj koji radi po hadisu smatrati od onih koji ne slijede hanefijski mezheb, jer je vjerodostojno preneseno od Ebu Hanife da je rekao: 'Ako je hadis vjerodostojan to je moj mezheb'..." (Hašije Ibn Abidin, 1/67)
Imam Malik b. Enes, imam Medine u svom vremenu, kazao je: "Zaista sam ja samo čovjek, pogriješim i pogodim, zato pogledajte moje mišljenje, pa sve što se slaže s Kur'anom i Sunnetom to prihvatite, a sve što se ne slaže s Kur'anom i Sunnetom to ostavite." (Ibn Abdi-Berr, Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 1/32)
Također bi govorio: "Nema nikog, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da se ne uzima od njegovog govora i odbacije, osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Ibn Abdi-Berr, Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 2/91)
Imam Šafija, rhm, je rekao: "Svi muslimani su jednoglasni da onom kome se predoči (tj. spozna) sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvoljeno da ga ostavi radi nečijeg govora." (Ibnul-Kajjim, I'alamul-muvekki'in, 2/361)
A drugom prilikom veli: "Svako pitanje, oko kojeg se vjerodostojno prenosi govor od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i suprotno je mom mišljenju, ja se vraćam s njega (ostavljam svoje mišljenje) dok sam živ, a i nakon moje smrti." (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 9/107)
Rekao je također: "Svaki hadis kojeg čujete od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to je moje mišljenje, pa makar mene ne čuli da ga kažem." (Ibn Ebi Hatim, Adabuš-Šafi'i, str. 94)
I rekao je: "Ako me vidite da kažem nešto, a u isto vrijeme vjerodostojno je preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, suprotno tome, onda znajte da je moj razum otišao." (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 9/106)
Čovjek je upitao Imama Šafiju o nekom pitanju, pa mu je on odgovorio i naveo hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao tako i tako. Taj čovjek ga upita: "A da li i ti, o Ebu Abdullahu, isto tako kažeš (kao što je došlo u hadisu)?" Pa mu Šafija, rhm, ljutito odgovori: "Je li misliš da sam mušrik!? Ili vidiš na meni crkveni pojas (kojeg nosaju svesčenici), ili da sam možda izašao iz crkve!? Svakako! I ja tako kažem! I ja tako kažem! I ja tako kažem! To je obaveza svakog muslimana." (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 9/106)
Imam Ahmed b. Hanbel, rhm, je rekao: "Nema nikog a da se ne uzima od njegovog govora i odbacuje, osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem." (Ebu Davud, Mesailu-l-imam Ahmed, str. 276)
I rekao je: "Mišljenje Evza'ija, mišljenje Malika i mišljenje Ebu Hanife, sve su to mišljenja, na istom su stepenu kod mene, nego je dokaz u predajama." (Ibn Abdi-Berr, Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 2/1082)
Također je govorio: "Onaj ko odbije hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, takav je na rubu propasti." (Ibnl-Dževzi, Menakibu-l-imam Ahmed, str. 182)
Pored spomenutog, muslimanu bi trebale da budu dovoljen Allahove, dželle šanuh, riječi: "Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje..." (prijevod značenja, El-E'araf, 3), ali onaj kome je Allah zapečatio srce, mnoštvo citata mu samo povećava propast, da nas Allah sačuva.
