Saturday, November 1, 2014

Istinski razlozi pobjede

Vjernik, koji je ubijeđen u ispunjavanje Allahovog obećanja, zna da kakva god bila materijalna spremnost i snaga da to nije ništa spram Allahove snage. On je uništio Ad, jedan od najmoćnijih naroda, koji su za sebe govorili: „Ima li nekoga moćnijeg i snažnijeg od nas?!“ Faraon se oholio i hvalisao Egiptom i njegovim rijekama koje su tekle ispod njegovih palača, pa ga je Uzvišeni Allah uništio upravo vodom kojom se on hvalisao. Njegovu vlast naslijedili su Musa i njegov narod koji su u očima faraona bili jadni i bijedni, a Musa je za njega bio jadnik koji se nije znao ni izjasniti. Kurejšije su se dičile svojom slavom i snagom, pa su izašli iz svojih kuća sa svojim starješinama i predstavnicima nadmeno i radi hvale ljudi. Govorili su: „Nećemo se vratiti sve dok ne dođemo do Bedra, tamo zakoljemo deve, ispijemo alkohol, zasviraju nam pjevačice i dok Arapi ne čuju za nas, pa da nas se od tada zauvijek plaše!“ Na kraju bili su savladani od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih asahaba, doživjevši žestoki poraz. Njihovi leševi bačeni su u bunar.



Uzvišeni Allah pomogao je vjernike na mnogim poprištima u mnogim bitkama: Bedru, Ahzabu, Mekki, Hunejnu i drugim bitkama. Pomogao ih je ispunjavajući Svoje obećanje: "A pomoći vjernicima Naša je obaveza bila!" (Prijevod značenja Er-Rum, 47.) "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kada se dignu svjedoci, na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati." (Prijevod značenja El-Mu'min, 51-52.) Allah ih je pomogao jer su se oni pridržavali Njegove vjere islama, a ona je iznad svih vjera. Tako ko se prihvati nje i on će biti iznad svih drugih naroda. Rekao je Uzvišeni: "On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima." (Prijevod značenja Et-Tevba, 33.) Allah ih je  pomogao jer su oni poduzeli sve razloge istinske pobjede, i materijalne i duhovne. S toga su se odlučno i postojano susretali sa svojim neprijateljima, čvrsto vjerujući u riječi Allaha,  subhanehu ve te'ala: "I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike –." (Prijevod značenja Alu Iman, 139-140.) "Nemojte malaksati tražeći neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju. – A Allah sve zna i mudar je." (Prijevod značenja En-Nisa, 104.) "I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrade za djela vaša lišiti. Život na ovome svijetu je samo igra i zabava! A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On će vas nagraditi i imanja vaša od vas neće tražiti." (Prijevod značenja Muhammed, 35-36.) Sa ovom imanskom snagom i postojanošću išli su naprijed čvrsto i odlučno. Također, i materijalno su se pripremali shodno svojim mogućnostima slijedeći naredbu svoga Gospodara: "I protiv njih pripremite koliko god možete snage ..." (Prijevod značenja El-Enfal, 60.) Allah ih je pomogao jer su i oni ustali da brane Allahovu vjeru: "A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan -, one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Alahu se na kraju sve vraća." (Prijevod značenja El-Hadždž, 40-41.) U ova dva plemenita ajeta, Allah obećava da će sigurno bez imalo sumnje pomoći onoga ko pomaže Allahovu vjeru. Svevišnji Allah tu Svoju pomoć u ovim ajetima je potvrdio na mnoge načine. Tako kaže: "Allah će sigurno pomoći". Kaže: "Allah je zaista moćan i silan". On Uzvišeni snažan je i nikako ne može biti slab. On Uzvišeni Silan je i nikako ne može biti ponižen. Dok svaka snaga koja se suprostavi Allahu osuđena je na slabljenje i poniženje. Rekao je Uzvišeni: "A Alahu se na kraju sve vraća." Ovim riječima Uzvišeni Allah bodri i učvršćuje vjernika ukoliko mu se pobjeda učini daleka i nemoguća. Završnica svih stvari pripada Allahu. On Jedini mijenja šta hoće shodno Svojoj mudrosti. U ova dva plemenita ajeta spomenuti su razlozi, osobine koje zaslužuju pobjedu. To su osobine kojima se vjernik mora okititi nakon postojanosti i čvrstine na Zemlji. Ova čvrstina i postojanost, snaga na Zemlji ne smiju obmanuti vjernika pa ga učiniti zlim, oholim i nadmenim, onim koji sije nered na Zemlji. Ne, već naprotiv ta snaga na Zemlji mora mu povećati i snagu Allahove vjere, čvršće i bolje pridržavanje za nju.

Prva osobina: Spomenuta je u riječima Uzvišenog: "... one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati ..." Tako, postojanost na Zemlji ne može se ostvariti osim obožavanjem Allaha Jedinog, kao što i kaže Uzvišeni: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi griješnici." (Prijevod značenja En-Nur, 55.) Pa kada rob obožava samo Allaha, iskreno Mu ispovijeda vjeru u svojim riječima, radnjama i namjerama i time ne želi ništa drugo do Allahovo zadovoljstvo i drugi svijet-Ahiret, ne želi položaj niti hvalu, imetak niti bilo šta drugo od dunjaluka,a onda ustraje na takvom iskrenom ibadetu i u blagostanju i u tegobi, Allah će ga učiniti postojanim na Zemlji. Dakle, postojanost na Zemlji zahtijeva osobinu koja joj mora prethoditi, a to je iskreno obožavanje Allaha Jedinog, ne čineći Mu širk ni u čemu.

Druga osobina je obavljanje namaza na ispravan način s njegovim šartovima, ruknovima, vadžibima i mustehabima. Zato će rob uljepšati svoj abdest, voditi računa o svome ruku'u i sedždi, stajanju i sjedenju, obavljat će namaz u njihovim vremenima u džematu, obavljat će ih iskreno prisutna srca i smirenih udova, jer je skrušenost srž namaza i namaz bez skrušenosti je poput tijela bez duše. Od Ammara b. Jasira, radijallahu anh,  prenosi se da je rekao: „Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Doista čovjek završi namaz, a od namaza mu se upiše ili desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina ili polovina.“ (Ebu Davud, Nesai i Ibnu Hibban koji ga ocjenjuje sahihom kao i Hafiz El-Iraki, dok ga šejh Albani ocjenjuje hasenom.)

Treća osobina jeste izdvajanje zekata osobama koje ga zaslužuju dobrovoljno, u punoj mjeri bez manjka, tražeći time Allahovu dobrotu i Njegovo zadovoljstvo. Tim zekatom očistit će svoju dušu i svoj imetak, pomoći svoju braću siromahe i nevoljnike, i druge koji su potrebni pomoći. Prethodio je govor o kategorijama ljudi koji zaslužuju da im se da zekat na sedamnaestom sijelu.

Četvrta osobina: Naređivanje dobra, a dobro je sve što je naredio ili preporučio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To dobro će naređivati radi oživljavanja Allahovog šerijata, popravljanja stanja među Allahovim robovima i radi postizanja Allahove milosti i zadovoljstva. Vjernici su poput građevine, jedan drugog učvršćuju. Pa, kao što vjernik želi sebi da se pokorava svome Gospodaru, isto to mora željeti i svojoj braći da i oni budu Allahu pokorni. Naređivanje dobra biva sa imanom i vjerovanjem u koristi i plodove toga djela, prije ili kasnije.

Peta osobina: Zabranjivanje zla, a zlo je sve ono što je zabranio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od velikih i malih grijeha i svega što se tiče ibadeta, ponašanja, poslovanja. Svako zlo koje se uvriježilo u spomenutom, vjernik ukazuje na njega i zabranjuje ga čuvajući Allahovu vjeru, Allahove robove, otklanjajući razloge nereda i spuštanja kazne.

Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla su dva garanta opstanka islamskog ummeta, njegovog ponosa i jedinstva. Stoga je naređivanje dobra i odvraćanje od zla obaveza svakog muslimana i muslimanke shodno njihovim mogućnostima: "I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, - oni će šta žele postići. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli, - njih čeka patnja velika." (Prijevod značenja Alu Imran, 104-105.)  Da nije naređivanja na dobro i odvraćanja od zla ljudi bi se podijelili na stranke i skupine, svaka skupina zadovoljna onim na čemu je. I upravo naređivanjem na dobro i odvraćanjem od zla, ovaj ummet je odlikovan nad drugim narodima: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali većinom su nevjernici." (Prijevod značenja Alu Imran, 110.) Zbog ostavljanja institucije naređivanja na dobro i odvraćanja od zla „Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!" (Prijevod značenja El-Maida, 78-79.) Kad se ovih pet osobina postignu uz, također, čvrstu odluku i materijalnu spremnost, uz Allahovu dozvolu, postići će se i istinska pobjeda jer je to Allahovo obećanje: "Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." (Prijevod značenja Er-Rum, 6-7.) Tako islamskom ummetu dolazi Allahova pomoć u brojnosti i količini kakvu nisu mogli ni zamišljati! Vjernik koji je ubijeđen u ispunjavanje Allahovog obećanja zna da kakva god bila materijalna spremnost i snaga da to nije ništa spram Allahove snage. On je uništio Ad, jedan od najmoćnijih naroda, koji su za sebe govorili: „Ima li nekoga moćnijeg i snažnijeg od nas?!“ Faraon se oholio i hvalisao Egiptom i njegovim rijekama koje su tekle ispod njegovih palača, pa ga je Uzvišeni Allah uništio upravo vodom kojom se on hvalisao. Njegovu vlast naslijedili su Musa i njegov narod koji su u očima faraona bili jadni i bijedni, a Musa je za njega bio jadnik koji se nije znao ni izjasniti. Kurejšije su se dičile svojom slavom i snagom, pa su izašli iz svojih kuća sa svojim starješinama i predstavnicima nadmeno i radi hvale ljudi. Govorili su: „Nećemo se vratiti sve dok ne dođemo do Bedra, tamo zakoljemo deve, ispijemo alkohol, zasviraju nam pjevačice i dok Arapi ne čuju za nas, pa da nas se od tada zauvijek plaše!“ Na kraju bili su savladani od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih asahaba, doživjevši žestoki poraz. Njihovi leševi bačeni su u bunar. Postali su predmet ljudske priče i primjer poniženja do Sudnjeg dana. Mi muslimani danas, kada bismo poduzeli ove razloge istinske pobjede, uspostavili istinsku vjeru, bili primjer, uzor, vođe, a ne oni koji druge slijede, opremili se savremenom ratnom tehnikom uz ubjeđenje i iskrenost, Allah bi nas sigurno pomogao protiv naših neprijatelja kao što je pomogao i naše prethodnike. Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoje robove i Sam pobijedio iskupljene nevjernike "prema Allahovu zakonu koji oduvijek važi, a ti nećeš vidjeti da se Allahov zakon promijeni". (Prijevod značenja El-Feth, 23.)

Gospodaru naš, molimo Te da nam olakšaš da ostvarimo ove istinske razloge za pobjedu kojim ćemo postići pobjedu, ponos i ugled, uzdignuti islam a poniziti nevjerstvo i razvrat, uistinu, Ti si dobročinitelj plemeniti. Neka je Allahov salavat i selam na našega vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Ramazanska sijela, Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahmetullahi alejh